Denim je već nekoliko sezona u fokusu, i u luksuznim kolekcijama, i u high street ponudi. Na jednom kraju nalazi se brend Alaïa s modelom u morsko plavoj nijansi, laskavog kroja i cijenom od oko 800 eura. Na drugom je JW Anderson u suradnji s Uniqloom – cijena traperica znatno je pristupačnija i kreće se oko 40 eura, a i mi smo ih izdvojili kao Best Buy. Unatoč velikoj razlici u cijeni, oba para traperica bilježe snažnu potražnju.
U čemu je razlika između jeftinih i skupljih traperica
Alaïina linija tek je nedavno lansirana pa još nema konkretnih prodajnih brojki, no potražnja za njihovim japanskim denimom, traperom proizvedenim tradicionalnim, sporijim postupcima s gušćim tkanjem zbog čega je čvršći i dugotrajniji, toliko je velika da se kupcima savjetuje rezervacija određenih modela u trgovini ili prethodni poziv prije dolaska, piše The Guardian. U Uniqlo ponudi najtraženiji su modeli ravnog kroja, koji su se mogli vidjeti i u prvim redovima na revijama posljednjih modnih tjedana, a redovito se rasprodaju online. Povratak minimalizma iz 90-ih pritom ima značajnu ulogu.
Postavlja se pitanje može li se uopće primijetiti razlika između skupljih i pristupačnijih modela.
Alaïa traperice savršeno pristaju, ali i Uniqlo modeli dobro sjedaju već pri prvom nošenju. Razlika postaje vidljiva s vremenom, kada potonji počinju gubiti formu na ključnim mjestima. Amy Leverton, koja vodi konzultantsku agenciju Denim Dudes, za The Guardian ističe da su takve usporedbe zahtjevne jer se radi o različitim načinima proizvodnje.
“Opuštanje tkanine i gubitak forme ovise o više faktora, uključujući gustoću tkanja i udio elastina. Ako traperice djeluju vrlo mekano već pri prvom nošenju, to ponekad znači da je tkanje rahlije.“
Prava razlika između jeftinog i kvalitetnog denima postaje vidljiva tek nakon kupnje, ističe Evoléna de Wilde d’Estmael, suosnivačica aplikacije za kupnju second hand odjeće Faircado, usmjerene na održivost:
“Par traperica od 30 funti, koji se nakon nekoliko nošenja deformira, potiče na stalno pranje, što dodatno ubrzava propadanje materijala i troši velike količine vode. To je začarani krug. Kvalitetan denim zadržava formu, rijetko ga je potrebno prati i s vremenom izgleda sve bolje. Odnos koji se razvije s takvim komadom potpuno je drugačiji.”
Rast interesa za luksuzni denim
Međutim, za 30-40 eura mnogi će pristati na određeni gubitak forme, piše autorica članka na The Guardianu i dodaje kako si ne mogu svi priuštiti traperice koje koštaju kao avionska karta za drugi kontinent. Visoka cijena često dolazi s obećanjem kvalitete, no to ne mora uvijek biti slučaj, što bi ove godine trebale razotkriti “digitalne putovnice proizvoda”. Evoléna de Wilde d’Estmael je objasnila:
“Kad će svaki par traperica imati transparentan zapis o materijalima, lancu nabave i utjecaju na okoliš, bit će puno teže skrivati se iza niske cijene. Velik dio brze mode neće preživjeti takvu razinu transparentnosti, ali za kvalitetne brendove to je velika prilika.”
S tom se izjavom slaže i Leverton, koja kaže da uglavnom nosi second hand Levi’s.
Ipak, rast interesa za luksuzni denim primjetan je već nekoliko godina. U kolekciji Bottege Venete iz 2022. godine, dizajner Matthieu Blazy predstavio je traperice izrađene od kože, s cijenom od oko 6000 eura, koje su rasprodane u svega dva tjedna. Od tada se skuplje verzije pojavljuju i na pistama brendova Valentino i Erdem. Traperice koje Margot Robbie nosi u nedavnoj kampanji kuće Chanel još nisu dostupne u prodaji, no očekuje se da će cjenovno biti u rangu modela brendova poput Versacea (oko 2600 eura), Balenciage (oko 1800 eura), Brunella Cucinellija (oko 1400 eura) i traperica brenda Khaite (oko 700 eura).
No, postavlja se pitanje može li par traperica zaista vrijediti 800-900 eura?
Leverton kaže da je inflacija učinila da cijena ručno izrađenog denima iz Japana, iako visoka, više ne djeluje potpuno neuobičajeno. Traper koji koristi Alaïa, sporije proizveden selvedge denim koji se tradicionalno izrađuje u japanskoj regiji Kojima, trenutačno je iznimno tražen, no proizvodnja se suočava s izazovima. Prema pisanju modnog časopisa WWD, procjenjuje se da je zatvoreno između 10 i 20 tvornica zbog starenja vlasnika i nedostatka kvalificirane radne snage.
D’Estmael kaže da ta cijena može imati smisla ako traperice traju, zadržavaju formu i imaju vrijednost na tržištu preprodaje. Kada se u obzir uzmu sirovine, proizvodnja, transport i stvarni trošak odjeće, postaje jasno koliko je percepcija cijene često iskrivljena, a kao najbolji scenarij predlaže kupnju takvih komada “iz druge ruke”.
Kako se određuje cijena traperica?
O razlici između jeftinijih i skupljih traperica piše i The Strategist, portal The New Yorkera, koji kaže kako cijena ovisi o uobičajenim faktorima poput marži, marketinga, promjena u profitnim strategijama i inflacije, no u konačnici se cijena najviše svodi na proces proizvodnje. Lokacija tvornice, vrsta pamuka i boje, pa čak i broj šavova po centimetru mogu utjecati na konačnu cijenu. Važan je i rad uložen u izradu.
Prema Alyss Odle iz platforme gently.nyc, traperice od 30-ak eura najčešće su rezultat masovne proizvodnje, dok one od 300-tinjak eura to obično nisu. To ne znači nužno da su skuplje bolje ili da su jeftinije lošije. Derek Guy, autor koji se bavi muškom modom i uređuje portal Put This On, kaže kako je to kao da uspoređujemo kemijsku i nalivpero.
Sve počinje načinom tkanja. Postoje dva osnovna pristupa izradi denima: jedan koji omogućuje brzu, industrijsku proizvodnju i drugi, sporiji, koji se koristio i prije Drugog svjetskog rata. U oba slučaja pamuk se tka u keper, što je temeljna struktura trapera, ali razlika je u brzini i načinu izrade. Danas se većina denima proizvodi bržim, učinkovitijim postupkom koji omogućuje velike količine i niže cijene, pojašnjava Amy Leverton. Takav pristup znači i milijune metara tkanine godišnje, ali upravo brzina i obujam proizvodnje ostavljaju više prostora za neujednačenost i greške u kontroli kvalitete.
Iako je sporiji način tkanja sredinom prošlog stoljeća gotovo nestao iz upotrebe, i danas se koristi za proizvodnju traperica koje dolaze s višom cijenom. Primjer su modeli sa selvedge rubom, odnosno samodovršenim rubom koji smanjuje mogućnost rasparavanja, za razliku od denima proizvedenog bržim postupkom gdje se rub dodatno obrađuje i lakše haba. Takav denim može biti nešto teži, grublji i neujednačeniji, što se smatra dijelom njegove vrijednosti. Sporiji proces proizvodnje daje materijalu više karaktera, zbog čega ga preferiraju oni koji traže kvalitetniji traper. To je ujedno jedan od razloga zašto japanski denim, koji se često proizvodi na taj način, postiže više cijene, piše The Strategist.
Lokacija proizvodnje također može utjecati na cijenu, barem do određene mjere. Denim proizveden u poznatim tvornicama, poput japanskog Kaihara Mills, često je skuplji, kao i modeli izrađeni u američkim pogonima poput Vidalia Millsa u Louisiani. No to samo po sebi nije jamstvo kvalitete. Leverton, koja je obišla brojne tvornice diljem svijeta, naglašava da nije presudno gdje se proizvodi, nego kako, jer se i kvalitetni i loši primjeri mogu pronaći na svim tržištima. Kao opće pravilo, sumnju bi trebali pobuditi brendovi koji ne otkrivaju gotovo ništa o svom proizvodu, dok oni koji transparentno komuniciraju materijale i podrijetlo obično ulijevaju više povjerenja.
Visoka cijena traperica najčešće proizlazi iz kombinacije materijala i načina proizvodnje. Skuplji modeli uglavnom su izrađeni od stopostotnog pamuka, bez dodataka poput poliestera ili elastana koji su česti u jeftinijim varijantama i čine tkaninu tanjom. Bez sintetike, traperice su teže, izdržljivije i dugotrajnije. Odle pritom naglašava da kvaliteta dolazi do izražaja kada se pamuk kroz cijeli proces zadrži u svom najčišćem obliku. Osim materijala, viša cijena uključuje i veću razinu izrade i detalja, poput kvalitetnijih šavova, metalnih zakovica od mesinga ili bakra te dodatnih ojačanja koja produžuju vijek trajanja. Takvi modeli često dolaze i s detaljnijim opisima proizvoda, uključujući precizne mjere.
Ne postoji jedinstven odgovor na pitanje koliko bi traperice trebale koštati. Razlike u cijeni proizlaze iz niza faktora, od materijala i načina proizvodnje do razine izrade i trajnosti. Odabir tako ovisi o tome što se od komada očekuje, koliko se često planira nositi i kakav odnos postoji prema kvaliteti, dugovječnosti i samoj vrijednosti odjeće.
FOTOGRAFIJE: Uniqlo, Mytheresa, Dupe Photos
