U Hrvatskoj gotovo 70% odraslih ima prekomjernu tjelesnu masu ili živi s debljinom, pokazuju najnoviji podaci. Ova tiha epidemija ne bira godine, spol ni zanimanje, a sve više pogađa i djecu. Iako se često percipira kao estetski problem, debljina je ozbiljna, kronična bolest s nizom metaboličkih, psiholoških i mehaničkih posljedica, koja zahtijeva sustavan, stručan i individualiziran pristup liječenju. O suvremenim terapijskim mogućnostima imali smo priliku porazgovarati s prof. dr. sc. Sanjom Klobučar i dr. med. Tomislavom Božekom, a od dr. med. Davorke Herman Mahečić doznali smo s čime se sve danas nose pacijenti.
Tiha epidemija: Debljina u Hrvatskoj
Iako se o njoj rijetko govori s ozbiljnošću koju zaslužuje, debljina je postala tiha pandemija modernog doba. Raste polako, često neprimjetno, dok posljedice ne postanu kronične.
Prema World Obesity Atlasu 2025., u Hrvatskoj čak 67% odraslih osoba ima prekomjernu tjelesnu masu, dok ih 34% živi s debljinom. Situacija je jednako alarmantna i među djecom, zbog čega se Hrvatska danas ubraja među zemlje s najvišom stopom debljine u europskoj regiji.
Zbog svega toga, a svjesni da je vrijeme za djela umjesto riječi, stručnjaci iz različitih područja medicinske struke sve više razgovaraju, surađuju i međusobno se savjetuju. Primjer je i netom održani 3. Jadranski simpozij o debljini na kojem su se podijelili mnogi zanimljivi uvidi, perspektive i iskustva s liječenjem debljine kod pacijenata, a sve s ciljem edukacije stručnog kadra pa zatim i osviještavanja populacije.
Dodatno ohrabruje činjenica da pacijentima danas postaju sve dostupnije specijalizirane metode liječenja, među kojima su i novi farmakološki pristupi razvijeni upravo za dugoročno upravljanje debljinom kao kroničnom bolesti. O najnovijem primjeru takve terapije ovih se dana piše i u domaćem medijskom prostoru, jer s prvim danima svibnja pacijentima u Hrvatskoj postaje dostupan Wegovy® (semaglutid) 2,4 mg. Što bi nam o tome rekli sami eksperti?
NOVI TERAPIJSKI PRISTUPI U HRVATSKOJ
O suvremenim mogućnostima farmakološkog liječenja debljine razgovarali smo s prof. dr. sc. Sanjom Klobučar i dr. med. Tomislavom Božekom, koji su nam približili lijek koji je već neko vrijeme dostupan u Sjedinjenim Američkim Državama i nekim europskim zemljama. Riječ je o Wegovy® (semaglutid) 2,4 mg, injekcijskoj terapiji koja se primjenjuje jednom tjedno.
Wegovy® djeluje putem GLP-1 receptora – hormona koji ima ključnu ulogu u regulaciji apetita, osjećaja sitosti i razine šećera u krvi. Terapija je namijenjena odraslim osobama s indeksom tjelesne mase (BMI) ≥30 kg/m², odnosno već od 27 kg/m² u slučaju postojanja najmanje jedne pridružene bolesti poput šećerne bolesti tipa 2, arterijske hipertenzije ili dislipidemije. Također, lijek je indiciran i za adolescente starije od 12 godina čiji BMI premašuje 95. percentil za dob i spol, uz uvjet tjelesne težine iznad 60 kilograma.
Naši sugovornici ističu da gubitak tjelesne mase u ovom slučaju nije krajnji cilj, već jedan od kliničkih ishoda koji pridonosi redukciji rizika od metaboličkih, mehaničkih i mentalnih komplikacija. Već i umjereni gubitak težine – do 15% – pokazuje značajan učinak na smanjenje prevalencije komorbiditeta kao što su kardiovaskularne bolesti, poremećaji glikemije, apneja u snu, osteoartritis i depresija.
Osim učinaka na tjelesnu masu, pojašnjavaju da Wegovy® djeluje i na središnji živčani sustav, točnije na tri ključna neurološka sustava regulacije apetita: homeostatski (koji upravlja osjećajem gladi), hedonistički (odgovoran za žudnju za hranom) i izvršni (koji pomaže u samoregulaciji ponašanja). Upravo su ti sustavi često narušeni u osoba koje žive s debljinom, što objašnjava zašto tradicionalne dijete i vježbanje često ne daju dugotrajne rezultate.
Lijek je inače klinički potvrđen kroz niz ispitivanja faze III, poznatih kao STEP studije, koje su uključile više od 25.000 sudionika. U njima je Wegovy® pokazao značajnu učinkovitost u pogledu dugotrajnog gubitka tjelesne mase, poboljšanja metaboličkih parametara i kvalitete života. U jednoj od studija, čak 84% pacijenata s predijabetesom postiglo je normoglikemiju nakon 68 tjedana liječenja.
Također, naši sugovornici naglašavaju i važan psihološki aspekt: prosječno prođe devet godina od trenutka kada osoba postane svjesna da ima problem s viškom kilograma do trenutka kada prvi put razgovara o tome s liječnikom. Iako čak 97% pacijenata navodi da ne bi imali ništa protiv da liječnik prvi započne razgovor, samo 2% osoba s debljinom ima postavljenu dijagnozu, a tek 1,4% prima odgovarajuću farmakoterapiju.
Objašnjavaju i da postoji biološka podloga zašto je održavanje smanjene tjelesne težine dugoročno toliko zahtjevno. Tijekom mršavljenja dolazi do hormonalnih promjena koje smanjuju osjećaj sitosti, povećavaju osjećaj gladi i snižavaju potrošnju energije, čime se tijelo zapravo bori protiv postignutog rezultata. Wegovy® time ulazi kao podrška u toj fazi, smanjujući rizik od povratka kilograma.
Najčešće nuspojave lijeka uključuju gastrointestinalne tegobe (mučnina, proljev, zatvor), koje su u većini slučajeva blage i prolazne. Tijekom kliničkog ispitivanja, svega 4,3% pacijenata prekinulo je terapiju zbog nuspojava tijekom razdoblja od 68 tjedana.
Zaključno, Klobučar i Božek ističu kako Wegovy® ne zamjenjuje pravilnu prehranu, tjelesnu aktivnost ni psihološku podršku, ali ih učinkovito nadopunjuje i može značajno pridonijeti sveobuhvatnom upravljanju debljinom kao ozbiljnom kroničnom bolešću.
IZA PREDRASUDA: ZAŠTO MORAMO PROMIJENITI NAČIN NA KOJI GLEDAMO NA DEBLJINU
O psihološkoj dimenziji debljine razgovarali smo i s dr. med. Davorkom Herman Mahečić, koja naglašava da su odrasli i djeca koji žive s debljinom svakodnevno izloženi ne samo zdravstvenim izazovima, već i duboko ukorijenjenim predrasudama koje proizlaze iz društvenih stereotipa, neznanja i banaliziranja bolesti debljine.
„Društvo i dalje prečesto percipira debljinu kao estetski nedostatak ili osobni neuspjeh, a ne kao ono što ona zaista jest kronična, multifaktorska bolest“, ističe. Dodaje kako nije realno očekivati da će osoba s izraženom debljinom jednostavno „početi vježbati“ i „jesti manje“. Biološki mehanizmi, hormonalne promjene, psihološki pritisci, manjak sustavne podrške te često dugi niz neuspjelih pokušaja mršavljenja; sve to čini okruženje u kojem se bolest ne samo teško liječi, već i teško priznaje.
Osim toga, psihološke posljedice stigmatizacije nisu zanemarive: brojna istraživanja povezuju negativne stavove društva s razvojem depresije, anksioznosti, poremećaja prehrane i izbjegavanjem zdravstvenih pregleda. Kada pacijent osjeća sram ili krivnju zbog vlastitog tijela, manja je vjerojatnost da će zatražiti pomoć ili ustrajati u terapiji.
Ključ promjene, smatra, leži upravo u zdravstvenom sustavu. Liječnici i zdravstveni djelatnici prvi su koji moraju promijeniti način na koji pristupaju osobama s debljinom. To znači komunikaciju bez osuđivanja, dostupnu i razumljivu zdravstvenu skrb, kao i jačanje multidisciplinarnog pristupa u svim sredinama.
Zaključno, dr. Herman Mahečić naglašava da borba protiv debljine ne smije započeti tek kada su već prisutne komplikacije ili kad vaga pokaže „previše“. Ona mora početi ranije – u načinu na koji razgovaramo o zdravlju, tijelu i tuđim iskustvima, s više razumijevanja, znanja i poštovanja.
FOTOGRAFIJE: Unsplash+
