Hrvati baš i nisu poznati po prevenciji bolesti. Često zanemarujemo redovite preglede, ne kontroliramo se, a kod liječnika ćemo se naručiti tek kada simptomi određene bolesti (ili sumnje na istu) postanu vrlo transparentni. Ove godine shvatila sam da sam se i sama našla u toj kategoriji. Otkako sam u poduzetništvu, na prvo mjesto stavila sam posao i, iako je u meni negdje tinjala svijest o tome da „moram obaviti ovaj pregled koji dugo odgađam“, „moram obaviti onaj pregled koji dugo odgađam“, u stvarnosti sam brigu o sebi u potpunosti zamijenila brigom o poslu. Sve dok se nije pojavila – ona.
Napipala sam kvržicu
Ljeto je, kolovoz je i kraj je godišnjeg odmora, i ako ništa, ono što je redovito u mojoj (zdravstvenoj) rutini je samopregled dojki. Kao i mnogo puta dosad, prepipala sam se, iako to, kao vjerujem i skoro svaka žena, radim s određenim strahom: što ako doista nešto napipam? Svaki je put ta radnja zapravo mješavina nade da je sve u redu s malom fobijom oko onoga što bih mogla detektirati.
I prvi put sada sam imala što i napipati. Jedna mala kvržica, čini se čvrsta pod prstima, no ipak kao nekakvo masno tkivo. Naravno, kreće mala panika, i ono što sam dosad potiskivala – da nisam bila na ultrazvuku dojki dobre tri godine – sada isplivava van na površinu kao ljutnja na samu sebe. No, svjesna činjenice da sada s panikom i ljutnjom neću učiniti mnogo, zadajem sama sebi zadatak da nastavljamo pratiti ovu mini izraslinu i kada se vratimo s mora idemo na pregled.
Izraslina je nestala za dva dana, no pitajte me jesam li se odmah nakon mora naručila na pregled? Naravno da nisam. „Odnio“ me posao, prve jesenske obaveze u gradu i druge standardne izlike koje su na kraju dana samo to – izlike. Prolazi koji tjedan i evo je opet. Više ju ne mogu ignorirati i okrećem brojeve telefona raznih poliklinika jer želim saznati o čemu se radi čim prije. Dobivam termin i malo sam mirnija jer znam da ću uskoro doznati pripada li moja „nova družica“ klubu od gotovo 80 % njih s benignim predznakom. Ipak, određeni strah i neizvjesnost i dalje su tu.
Dolazim na pregled, točnije ultrazvuk grudi, i uvjeravam se još jednom, kao i svaki put dosad, da od ovog pregleda nema potrebe bježati, niti ga odgađati. Kratak je, bezbolan, a doktor koji me pregledava krajnje empatičan, dobar je komunikator i psiholog pa me ujedno i smiruje. Posvećuje mi vrijeme, vrlo detaljno radi pregled da otklonimo svaku (moju) sumnju i ustvrđuje da je sve u savršenom redu. Da, ta kvržica je doista benigna i nemam razloga za brigu; hormonalno je uvjetovana, odnosno povezana je s fibrocističnim promjenama dojki.
Pada mi ogroman kamen sa srca i još jednom si ponavljam: prestani preskakati/odgađati preglede.
U mjesecu smo borbe protiv raka dojke, bolesti koja se često razvija neprimjetno i koju otkrivaju upravo pregledi, pa ako nešto mogu apostrofirati u listopadu, iako znamo da bi borba protiv raka dojke trebala biti cjelogodišnja medijska tema, to je da ne stavljate sebe i svoje zdravlje na zadnje mjesto. Da, ponekad je neugodno, da, ponekad će vam se činiti kao gnjavaža koja oduzima vrijeme, no što kada je to “gnjavaža” koja vam može spasiti život?
Iako sam pregled dojki dosad obavila više puta u životu, razgovorom s prijateljicama i kolegicama oko pronađene kvržice, suočio me i s ne tako ohrabrujućom statistikom. Dobar dio njih, iako u srednjim 30-ima, dosad nikad ni nije bio na ultrazvuku grudi.
Složila sam zato nekoliko pitanja za doktora medicine Natka Becka, koji je specijalist radiologije u Poliklinici Sinteza.
Kada žena napipa kvržicu, prva reakcija najčešće je strah, zar ne?
Strah je prirodan, ali on u ovom slučaju ne štiti, nego šteti ako nas paralizira. Većina kvržica na kraju bude benigna i najčešće to možemo utvrditi i za vrijeme pregleda. Svaka odgoda produžuje neizvjesnost, a ne rješava problem. Žene koje reagiraju na vrijeme često prolaze kroz kraće i uspješnije liječenje. Hrabrost nije suprotnost od straha, nego odlazak na pregled.
Najčešće se radi o benignim promjenama poput cisti ili fibroadenoma, a nekad se samo radi o žljezdanom tkivu. Samo mali dio kvržica bude maligni, ali to ne možemo znati bez pregleda. Zato nema smisla nagađati kod kuće. Treba provjeriti i znati.
Koje su najčešće zablude o pregledima dojki, i kako ih možemo razbiti?
Jedna od zabluda je da ako ništa ne boli, sve je u redu. Rak dojke u početku najčešće ne boli. Druga je da su pregledi neugodni ili opasni, jer oni to nisu. Ultrazvuk ne zrači, a mamografija koristi minimalnu količinu zračenja uz golemi dijagnostički benefit. Treća zabluda je da “u mojoj obitelji to nitko nije imao”. Istina je da se većina slučajeva dogodi kod žena bez obiteljskog rizika.
Žene mlađe od 40 uglavnom rade ultrazvuk. Zašto je to preporučeni pregled i što on može pokazati? Koliko često ga treba prakticirati?
Ultrazvuk je najbolja metoda za mlade žene jer su njihove dojke gušće, pa se promjene na njima vide bolje ultrazvukom nego mamografijom. Mamografija se i kod mlađih žena može tražiti kao drugi pregled, ali ne kao metoda probira. UZV nam može pokazati ciste, fibroadenome i druge promjene koje je moguće napipati, ali nekad budu i skrivene. Pregled se preporučuje jednom godišnje, a kod dodatnih rizika i češće, prema procjeni liječnika.
Nakon 40. godine preporučuje se mamografija. Koliko je ona pouzdana i zašto je važna u tom životnom razdoblju? Koliko često ju treba prakticirati?
Mamografija postaje zlatni standard nakon četrdesete ili najkasnije pedesete godine jer se tada struktura dojke mijenja i metoda otkriva promjene koje ultrazvuk može propustiti. Pouzdana je, pogotovo kada se kombinira s ultrazvukom. U Hrvatskoj se preporučuje svake dvije godine u sklopu Nacionalnog programa, ali kod žena s povišenim rizikom i češće, ali sve u dogovoru s liječnikom.
Kako ovi pregledi izgledaju u praksi i koliko zapravo cijeli proces traje?
Pregled traje kratko – ultrazvuk desetak minuta, mamografija možda pet. Većina žena se iznenadi koliko je to brzo, bezbolno i jednostavno. Najduži dio obično bude čekanje u čekaonici. Nekad su dojke komplicirane za UZV pregled i pregled može trajati do pola sata, pogotovo kod većih dojki, ali prosjek je negdje 10 do 15 minuta.
Koliko su ovi pregledi zapravo ugodni ili neugodni?
Mamografija može biti kratko neugodan pritisak, ali ne boli. Ultrazvuk je potpuno bezbolan, osim u slučaju jako bolnih i osjetljivih grudi. U svakom slučaju, neugoda traje minutu-dvije, a korist od ranog otkrivanja može značiti život.
Što biste poručili ženama koje nikad nisu obavile ni prvi pregled, iako su u godinama kada bi trebale?
Najveća prepreka obično nije vrijeme nego odluka. Taj prvi pregled često promijeni odnos prema vlastitom zdravlju. Nije kasno krenuti, važno je samo da ne čekate neki “bolji trenutak”. On je uvijek sada. Ne postoji osuđivanje ili posramljivanje u ambulanti i najvažnije nam je da ipak dođete umjesto da ostanete doma.
U kolikoj mjeri redoviti pregledi spašavaju živote i zašto je prevencija važnija od čekanja da se pojave simptomi?
Gotovo svaka druga žena kojoj se rak dojke otkrije u ranom stadiju potpuno ozdravi uz manje agresivnu terapiju. Prevencija nije luksuz, to je najjednostavniji način da si produžite život. Kada se bolest otkrije na vrijeme, liječenje je blaže, brže i s puno boljim ishodima. Nažalost nekolicinu puta sam pregledavao žene koje su tek jako kasno došle na pregled iz straha ili srama, gdje više ne očekujemo izlječenje.
Ako se pokaže da kvržica koju smo napipali nije benignog izgleda ili djeluje sumnjivo, što su sljedeći koraci i kako izgleda dalje proces?
Tada slijedi dodatna dijagnostika, obično je to biopsija, kako bi se mikroskopski utvrdilo o kakvoj je promjeni riječ. Ako je potrebno, uključuje se multidisciplinarni tim (radiolog, onkolog, kirurg). Takav tim može uključiti i dodatne preglede poput MR dojki. Danas su ti procesi vrlo brzi i učinkoviti, a većina dijagnoza postavi se unutar nekoliko dana.
Ako smo vas ovim tekstom barem malo informirali, osvijestili ili možda otklonili neki od strahova, iskoristite ovaj mjesec i svega nekoliko minuta u danu da se naručite na pregled. Ne čekajte da vas nešto zaboli, jer prevencija nikada nije gubitak vremena.
FOTOGRAFIJE: Pexels, Unsplash, Poliklinika Sinteza
