No time? No problem. Martina Čilić bira i stilizira za nas

• Za početak, kako si i kako ti izgledaju ovi dani? Kraj godine se bliži, a to znači da smo svi već pomalo „na rubu“. Odbrojavaš li dane do dolaska u Hrvatsku na blagdane? Koliko često se vraćaš u domaće krajeve?

Prije svega, hvala na pozivu za intervju, već sam dugo izvan Hrvatske pa sam se pitala tko me se sjeća?

Zapravo sam super, što je čudno za 11. mjesec koji je uvijek kao neki intermezzo između jeseni i Božića, ali stalno sam negdje, puno rođendana, spontanih druženja, jedan kratki put. Nemam osjećaj da je kraj godine, nisam umorna, niti smijem biti jer mi je doslovno ostao dan i pol godišnjeg. Bit će blitz Božić u Zagrebu, ali ću uspjeti bitno: obiteljski ručak, izgnajviti nećaka, večera s frendicama, dvije čaše pjenušca u gradu dok se vraćam od frizera ili s faciala. Gastić dolazak!

Koliko često dolazim u Hrvatsku, ovisi o obiteljskim prilikama, godišnjem ili kada se zaželim. Nije lako jer su to uvijek izbori, odnosno odluke, želim vidjeti obitelj, održati prijateljstva, i onda sam stalno u Hrvatskoj ili Danskoj i nikako negdje drugdje, ali tako je to, biramo ono što nam je važno. 

• Pratila sam tvoju karijeru, doduše samo preko interneta, još prije par godina kada si živjela u Danskoj. Danas svojim drugim domom zoveš Njemačku i Stuttgart, no koliko vidim mnogo putuješ i čini se kao da si stalno „u koferu“. Što ti danas nedostaje od Danske, što voliš u Stuttgartu, čemu se najviše veseliš kada se vraćaš u Hrvatsku?

O ovom bih mogla knjigu napisati pa ću probati sažeti. Već sam 10 godina izvan Hrvatske, 5 godina sam bila u Danskoj i sada 5 godina u Njemačkoj, s time da sam COVID uglavnom provela u Danskoj, i to na selu.

Zanimljivo je što nam postane dom ili nam počne faliti kada se krenete seliti. Jako puno faktora igra, u kojoj ste fazi života i selite li se s partnerom ili sami zbog posla. Recimo, nisam nikad mislila da će mi nedostajati Danska, ali mislim da mi fali naš život koji smo imali ondje i naš prvi dom. Njemačka je neočekivano postala baza, imam puno prijatelja ovdje, posao koji volim i tako je postala život.

Obožavam doći u Hrvatsku jer su mi tu obitelj i prijatelji, no ne bih više mogla živjeti u našem sistemu, čini mi se.

Da, stalno putujem, uglavnom samo u Europi. Brat me zove „žena s aerodroma“ jer letim jednom mjesečno zbog naše životne situacije iliti izbora. Imam sve trikove za pakiranje i mogu se spakirati za 20 minuta. 

(Zapravo volim taj dan na aerodromu, nekako je sve predodređeno i jedino što trebam je uhvatiti let, stignem čitati, slušati podcaste, promatrati ljude, skupiti knjigu i zadnjih godina stil na aerodromima je jako zanimljiv, hashtag airport looks.)

• Radiš za BOSS, art direktorica si, što sve tvoja uloga podrazumijeva. Kako je raditi za tako velik brend?

Radim art direction, styling, casting za e-commerce i ponekad produkciju u smislu odabira tima za veće projekte. Kada me netko tko nije u našim vodama pita kako moj dan izgleda, obično kažem: „cijeli dan gledam modele i komentiram, i još me za to plaćaju“.

To  je zapravo i točno, jedino što iza toga stoji puno znanja i godina rada na puno područja. Moda ne spava i rekla bih da zna biti iscrpljujuće imati konstantna snimanja i uvijek se pojaviti spreman, ali nije da spašavamo živote. I definitivno svi mi koji smo u nekom kreativnom dijelu ili pak na višim pozicijama, nismo tamo bezveze, već zato što to volimo. 

• Iako radiš u modi, čini mi se da zračiš kreativnošću i na svakom drugom karijernom i životnom polju. U Hrvatskoj si radila kao art direktorica i kao grafička dizajnerica, radila si za mnoge danske brendove, kreirala svoje postere, majice s printom, tapete… Pisala si i za Buro 24/7. Što za tebe znači realizirati se na toliko polja i kroz toliko projekata?

Ovako kada nabrojiš, mislim si jesam li to ja? Sebe ne doživljavam samo kao kreativnu osobu u klasičnom smislu. Više na sve gledam kao na interese i projekte ili tadašnju karijeru. Međutim, danas nije jednostavno biti na (pre)više polja jer onda nisi ekspert nigdje i samo stvaramo prosječne stvari koje kao idu pod ukus… Definitivno ne želim biti dio toga. 

Imala bih što za reći i za te neke moje projekte sada, međutim u datom trenutku su bili na pravom mjestu i rekla bih u svojim granicama.

Oduvijek sam voljela modu i pratila sam apsolutno sve vezano uz nju, no tada u Hrvatskoj nije bilo ničega pa sam otišla na grafički dizajn s nekom željom rada u magazinima. Sviđala mi se i arhitektura, imam veliki interes u interijerima pa i znanje, pratim art i dizajn scenu, volim kućni dekor, dekor stola, opsjednuta sam keramikom, posuđem… Kada treba prirediti party, to mi je najvažnije, smisliti cijeli set up. Nisam još gotova s interesima i istraživanjem, pa niti promjenom karijere, ali mora biti s ciljem, smislom, namjerom i naravno ekspertizom. 

• Pokrenula si M EDITS, vlastitu uslugu stylinga. Rekla si mi da je ova platforma još uvijek work in progress, no već si napravila mnogo po tom pitanju. Otkud ideja za ovaj projekt?

Sama ideja je već od prije 10-15 godina kada sam prepoznala svoj interes i počela savjetovati neke frendice, pomagala im oko vjenčanja. Moja sestrična tada je imala važan posao i trebali su joj lookovi i skužila sam da točno znam što kome stoji i kako jednostavno rečeno bolje obući osobu. Često su se u bivšoj agenciji zezali, kao: Čile je odobrila outfit, dakle valja. 

Vidjela bih koliko su te osobe sretne kada izgledaju dobro i kako se osjećaju. Međutim, ljudi nisu imali potrebe za nešto veće, ili čak i jesu, samo ta usluga nije bila uobičajena. 

Ovu ideju i platformu pokrenula sam 2020., malo se igrala, isprobavala, onda sam pauzirala dok se svijet ne smiri. Kada sam ponovno krenula, najprije sam sve bolje definirala, puno uže postavila brend, prvenstveno sebi, odredila za koga je to i zašto, odlučila o estetici i što želim s time postići i krenulo je. Čini se prema zadnjim reakcijama i upitima da baš ide dobro, no puno je tu još rada i ima prostora.

Želim recimo editirati tu internet modnu buku i taj nered svega i svačega i ponuditi ideje i savjete probavljive “normalnim” ženama, koje imaju stila i vole modu, ali nemaju vremena misliti, tražiti niti znaju gdje ili pak trebaju promjenu ili jednostavno ne znaju kako.

Kako je Carrie iz popularnog Sex and the City rekla: I like my money where I see it, hanging in my closet.

Šalim se, više sam za ovaj citat:

I would just like her to see me looking normal, okay not normal. I would prefer to look amazing. Not like I’m trying, just effortlessly striking.

Postaje teže ako ne radite u modi i niste na izvoru, pa dodajte još k tome i nedostatak vremena… A istovremeno svi želimo izgledati dobro, odosno najbolje moguće. 

Većina poruka na mom Instagramu su citati ili mojih prijateljica ili klijentica. Osobe koje traže moje usluge nije da nemaju ukusa, dapače, imaju ga puno, međutim nemaju vremena baviti se time. Možda su promijenile život, posao ili se moraju super ozbiljno obući za posao, onda vide razne Instagram objave pa se zbune oko svega. Ne mora nas niti zanimati Instagram kao takav, ali vjerujem da sve nas zanima kako izgledati dobro.

• Svidio mi se tvoj opis na Instagramu „save time, money & sanity“. Doista, u poslovnoj svakodnevnici koju živimo, koliko god voljeli modu i izražavanje kroz odjeću, postaje nam sve teže pronaći vrijeme i motivaciju za shopping. S čime nam tvoj M EDITS može pomoći i olakšati nam život?

Upravo to, sačuvati vrijeme i novac i ne izluditi. Zašto biste trošili sate na potragu ili davali više novaca za neadekvatnu kvalitetu ili razmišljali kako što stilizirati? Ili možda znate da to može bolje, ali vama ne ide ili pak nemate vremena. Nisu Instagram outfiti i stvaranje contenta svakome posao, nemamo svi intuiciju ili vještinu, ali zašto i bi?

Što se tiče shoppinga, prvenstveno mislim da shopping u velikom broju slučajeva nije ključan, jer svi imamo i previše odjeće, ali nedostaje nam vremena da se pozabavimo sobom i svojim ormarom, ne pitamo se što nam se sviđa, što bismo nosili, već skrolamo i kopiramo i kupujemo.

Ja sama često nemam vremena niti želim da me opterećuje ta potraga, shopping, niti svakodnevno novo stiliziranje, ali sam uvijek zadovoljna što nosim jer imam sistem.

Ne želim stalno tražiti nešto. Važnije je upoznati sebe, pozabaviti se svojim stilom, što se vama sviđa i u čemu se osjećate dobro. I tu mogu pomoći i voditi klijente da otkriju svoj stil.

• Nudiš pravu stilističku terapiju – kakav je mehanizam i što znače mini, proper i maxi usluge?

Moj pristup je individualan i cjelovit, dakle želim shvatiti osobu i njene želje. Tu se ne radi o mom stilu, već o stilu klijenta, onome što njoj ili njemu treba, što želi i što bi rekli, no judgment. Ako mi klijent kaže da hoće biti rich bitch on holiday, naravno, ajmo googlati Beyoncé, Paris Hilton. Osobno ne volim trendove, iako znam da su ljudima bliski. Moram priznati da su moji klijenti jako otvoreni poslušati malo originalniju alternativu.

Mislim da se puno toga skriva u našim ormarima i neki možda trebaju samo mini pristup, 30 minuta na Facetimeu, par savjeta, bolju kombinaciju za siluetu, možda samo cipele ili torbu.

Proper je već pošteno, ulazimo dublje, sat vremena, ovisno o željama klijenta. Cilj je ili pronaći uniforme ili look ili se pak riješiti stvari.

Maxi je već kao terapija jer uključuje sve ovo i shopping linkove za koje niste obavezni ništa kupiti, no često tada imam puno više termina s klijenticama jer vide da pali i da se bolje osjećaju oko toga kako izgledaju.

Uskoro kreće i nova usluga, FIND4ME za koju mislim da je super zanimljiva i cjenovno pristupačna, za one koji znaju svoj stil ili za one koji možda ne mogu niti žele ulaziti dublje, ali im fali neki komad i ne znaju gdje bi bilo pametno uložiti. Dakle, info s 2-3 shopping opcije s cijenom koju klijent želi, bez obaveze na kupnju naravno.

• Po tvom mišljenju, je li nam stil urođen i možemo li ga razvijati s vremenom? Koliko nam u tome može pomoći konzultant koji bi nas pratio kroz modnu transformaciju?

Hm, vrlo zanimljivo pitanje, ne bih rekla da je stil urođen, više bih rekla da je urođen smisao za estetiku, no mislim da je to mišić koji treba vježbati. Kao i sve, ako se bavite time, daje rezultate. Nekome ide lakše, nekome teže, ali da, ima i onih koji apsolutno ne znaju i to je sasvim u redu. 

Svima se može pomoći. Pa vidite poznate osobe ili bilo koga tko izađe na scenu, ne izgleda isto kao nakon godinu dana kada se svi krenu baviti izgledom te osobe. Također, vidimo kada popularne osobe promjene stilista da potpuno drugačije izgledaju. Styling nas stvarno može vrlo brzo transformirati i to je dobra vijest.

• Društvene mreže, trendovi s modnih pista, danas sve utječe na nas. Kako se othrvati tim utjecajima, kupovini potencijalno nepotrebnih stvari i ostati dosljedan sebi?

Moda se jako promijenila zadnjih 5 godina i postala je zabavnija no ikad, što naravno ne olakšava nikome. Nešto što nisam ni pomišljala nositi u 20-ima, danas nosim bez problema.

Mislim da svi najprije sami sebi moramo definirati potrebno. 

Fascinantno je da danas kada zaista možemo izgledati kako hoćemo, jer ima toliko opcija i mogućnosti kupovine, svi ili barem većina želi izgledati isto. 

Ja na M Editsu (ako čitatate postove) ili direktno svojim klijenticama savjetujem da zaista definiraju svoj stil ili barem stil za tu sezonu/razdoblje, da zajedno napravimo moodboard i definiramo što žele nositi i kako žele izgledati, što im treba i onda se treba držati toga, ali i igrati unutar tih okvira i vidjeti funkcionira li to za vas. Sezone završe brzo i vjerujte mi ništa vam ne treba toliko koliko mislite, apsolutno se može bez svega i alternativa iz vašeg ormara zna biti originalnija.

• Što obično savjetuješ klijenticama, koji su komadi dobra baza na koju se dalje može nadograđivati look?

Sve ovisi koji ste tip, što volite i koji život vodite. Sve mora služiti vašem životu. Ako imate stila, budžet nije problem. Važno je prepoznati što vam treba i što želite za život koji živite. Primjerice, ako idete dvaput godišnje u noćni izlazak, sigurno vam ne treba torba za van, pogotovo ne skupocjena, niti 5 haljina u ormaru. Ako ste mama i brinete recimo o djetetu i stalno ste u parku, ali ne želite biti u trenirci, onda vam trebaju, kako kažu, sensible choices za vaš dnevni život. Očito vam treba i veća torba da u nju sve stavite, umjesto one večernje. E sad, tu dolazi i dio što želimo, jer moda ispunjava fantaziju i krajnje je zabavna i tu morate odvagati što je vama važno. Meni je važno kako izgledam svaki dan, ali ne toliko kako ću izgledati na jednom vjenčanju. Apsolutno nemam problem s ponavljanjem outfita i to radim redovito. To nisu prilike za ulog, ali mogu biti prilike za kupnju nečeg što od ranije želite.

Druga stvar je, za koga se odijevate? Ja uvijek za sebe. Nemam odjeću za po doma i sve apsolutno služi mom životu. 

Ako ćemo uzeti neki generalni prosjek od 5 komada koje “svatko treba u ormaru”:

• ravan jeans, nikako skinny, koliko uzak to ovisi o osobi, ja volim disati
• dobar sako, malo oversized, osobno nosim samo muške sakoe i imam ih u par veličina
• čizme za svaki dan, što god to vama znači
• “neutralna” košulja – nisam baš za bijelu, puno je zabavnija prugasta i manje dosadna ili pak plava, crna ili od trapera
• crna vesta ili crna dolčevita – jedna deblja, jedna tanja; ako niste tip za crno, onda sivo, meni je recimo tamnoplava draža

• Kako ti osobno pristupaš shoppingu? Što su te godine rada u industriji mode naučile u tom pogledu? High street, high end, second hand i vintage moda – jesi li pobornica svega navedenog?

Svega navedenog, iako točno znam što za kada i gdje ne želim raditi kompromise i gdje podvući crtu u smislu cijena jer neće napraviti ništa značajno. Također, zadnjih godina se trudim manje kupovati fast fashion. Naravno da s godinama imate pristup nekim stvarima, skupite ključne komade, ali i znate puno više i želite nositi kvalitetnije. Volim platiti više za gotovo svaki komad, osim za torbu. Tu ne vidim razlog za tolike cijene preko 2.000 eura. Važnije mi je uložiti u dobre hlače, košulju, blejzer, kapute, veste i naravno cipele.

Međutim, u svemu tome osobno mi je puno bitnije bilo upoznavati sebe i što je meni važno i kako želim izgledati. Oduvijek sam bila jako specifična s krojevima i siluetom i dugo bi mi trebalo da nađem hlače ili čizme. Puno puta sam dala šivati po svojoj ideji. 

Kupujem po listi koja sadrži i želje i potrebu. Najprije smislim kako želim izgledati te sezone, u smislu koja je meni silueta sad in (uglavnom suprotno od onog što krene trendati na Instagramu kod pop cura, It’s complicated, ali samo za mene).

Onda vidim što mi fali. Sve mora služiti mom životu, dakle ako stalno putujem, moram imati sve za aerodrom, ako sam većinu vremena na poslu onda mi treba roba za tamo ili uniforma kako ju zovem; 2, 3 looka koji variraju i u kojima se osjećam ja, tako da se mogu spremiti za 10 minuta. I onda kad sam već u sezoni mi je lako mijenjati i to je sve uglavnom intuitivno i ovisi o danu i slično.

Međutim, nije lako ostati uvijek imun pogotovo što puno znate, imate informacije i možete puno toga nositi i plus je zabavno, da, #firstworldproblems.

• Na koje zanimljive dizajnerske brendove trenutno vrijedi obratiti pozornost?

Ako govorimo u kontekstu globalne mode, recimo na nekoj globalnoj modnoj sceni, bit će zanimljivo vidjeti što će se novo događati u Bottegi, sada i Gucciju, što će raditi JW Anderson, Glen Martens… Uvijek su zanimljivi i Prada i Miu Miu, svi novi kreativni direktori, čeka se se tko će uzeti LV menswear. I, naravno, što je sljedeće za multifashion luxury online stores.

Ja više volim vidjeti nešto manje, ali relevantne brendove Khaite, Supria Lele, Casablanca, Acne Studios, Marine Serre ili pak New York scenu, ali apsolutno pratim sve. Kada je mjesec revija preferiram ne biti na odmoru niti da imam previše posla, jer puno je toga za popratiti i to je zapravo moj Nettflix. 

• Modna industrija prolazi kroz razne transformativne procese. Što kupac – žena ili muškarac – po tebi danas želi i očekuje od mode i modnih brendova?

Kuriranje ponude. Želim doći na web stranicu brenda i kupiti što mi treba. Ne želim da prodaju sve, nego određeno, i da znam što očekujem. Točno se vidi da brendovi koji imaju viziju i drže se iste, prolaze bolje. Odličan primjer je Toteme, doduše s ovećim cijenama, ali i sjajnom kvalitetom. Točno znate što ćete tamo dobiti ili pak pristupačni Uniqlo, Arket. 

Za kraj: osobni stil nije osobnost i to je nešto najvažnije na što bismo se svi trebali podsjećati, pogotovo danas kada nam mediji serviraju kao da to jest najvažnije. Mislim da je Iris Apfel davno rekla: „nosi krivu suknju, nećeš u zatvor zbog toga“. I ako trebate pomoć, DM me @medits_foryou!

FOTOGRAFIJE: Privatno vlasništvo, Instagram