U modi često govorimo o kolekcijama, trendovima i revijama, no postoje projekti koji sve to nadilaze i ulaze u prostor funkcije i svakodnevnog života. Uniforme su jedan od takvih rijetkih formata – odjeća koja mora istovremeno izgledati dobro, trajati godinama i funkcionirati u stvarnim, često zahtjevnim uvjetima rada. Upravo je takav projekt nedavno predstavljen u Hrvatskoj.
Nova kolekcija uniformi za Croatia Airlines, koju potpisuje dizajnerica Martina Vrdoljak Ranilović, rezultat je gotovo dvogodišnjeg procesa u kojemu su se ispreplitali dizajn, tehnologija i lokalna proizvodnja. I dok dizajnerski potpis daje vizualni smjer, ključnu ulogu u realizaciji imala je Naftalina – obiteljska tvrtka koja već više od četiri desetljeća djeluje u tekstilnoj industriji. Odlučili smo zaviriti u taj proces i čuti, iz prve ruke, što to znači šivati uniforme za nacionalnu aviokompaniju – i kako je to opstati u industriji koja u Hrvatskoj, nažalost, polako izumire.
Naftalinu je 1983. godine pokrenula Josipa Maslać Petričević – danas jedna od rijetkih poduzetnica koje su u domaćoj tekstilnoj industriji uspjele ne samo opstati, nego i izgraditi stabilan, razgranat poslovni model. Tvrtka je počela kao butik koji je jeans generaciju osamdesetih opskrbljivao trapericama, no početkom devedesetih sve se srušilo. Rat, gospodarska kriza i osobne okolnosti odveli su je u stečaj iz kojeg se morala iznova izgraditi – ovaj put kao proizvođač uniforme za security tvrtke. Taj zaokret pokazao se ključnim: posao s korporativnom odjećom danas čini okosnicu njezina poslovanja.
Uniforma kao pokretni identitet
Uniforme u kontekstu aviokompanije nikada nisu samo radna odjeća. Odjevni su to komadi koji su prvi kontakt putnika s brendom, ali jednako tako i vizualni produžetak države koju predstavljaju. Upravo zato projekt poput ovog nosi posebnu težinu.
„Za nas je to bio izniman projekt jer govorimo o nacionalnoj aviokompaniji na koju smo svi jako ponosni”, kaže Matea Pirić, kći osnivačice Josipe Maslać Petričević koja je Naftalinu pokrenula početkom osamdesetih. „Uniforme koje smo razvijali danas lete svijetom i predstavljaju Hrvatsku. Reakcije su zaista odlične i osjećaj je poseban kad znate da nešto što je nastalo u Hrvatskoj sada putuje svijetom.”
Naftalina je u projekt uključena kao proizvodni partner – dizajn dolazi od Martine Ranilović Vrdoljak u suradnji s timom Croatia Airlinesa, a njihov je zadatak bio taj kreativni koncept pretvoriti u funkcionalnu i dugotrajnu uniformu koja će stvarno živjeti u svakodnevnom radu posade. „Dizajn privlači pogled, ali kvaliteta je ono što uniformu čini dugoročno uspješnom. Naš posao je bio da ideju dizajnerice pretočimo u proizvod koji će biti udoban, funkcionalan i izdržljiv.”
Od skice do uniforme koja mora izdržati stvarnost
Razvoj uniformi trajao je gotovo dvije godine – što samo po sebi govori o kompleksnosti procesa. Najveći izazov bio je, kako objašnjavaju, spojiti estetiku i funkcionalnost. S jedne strane, uniforma mora izgledati elegantno i prepoznatljivo. S druge, mora preživjeti vrlo intenzivnu svakodnevnu upotrebu u dinamičnom radnom okruženju.
Proces je izgledao ovako: dizajnerski koncept dolazi od dizajnerice, Naftalinin tim radi tehničku razradu, zatim kreće razvoj krojeva, izbor i testiranje materijala te niz prilagodbi kako bi se ideja mogla kvalitetno proizvesti. Materijali prolaze testiranja u certificiranim laboratorijima, izrađuju se prototipovi i setovi veličina, a krojevi se dodatno dotjeruju kroz probne modele. Jedan od ključnih izazova uniformi jest i njihova univerzalnost – moraju odgovarati različitim tijelima i različitim radnim situacijama. „Cilj je da uniforma izgleda elegantno, ali da se u njoj može bez problema provesti cijeli radni dan.”
Nije to, inače, prvi put da Naftalina surađuje s važnim imenima domaće scene. Ranije su, primjerice, razvijali uniforme za resort Maslina u suradnji s dizajnericom Sarom Lončarić – kolekciju izrađenu od lana, osmišljenu tako da se vizualno i materijalno sklopi s konceptom resorta koji je cijeli izgrađen od prirodnih materijala. Takvi projekti potvrđuju nešto što u Naftalini znaju već dugo: uniforma nije samo odjeća, ona je dio arhitekture mjesta i iskustva koje nudi.
Proizvodnja u Hrvatskoj kao svjesna odluka
Naftalina postoji više od četiri desetljeća, a ono na što su posebno ponosni jest da cijeli projekt mogu realizirati u Hrvatskoj – što je u današnjoj tekstilnoj industriji sve rjeđa praksa.
Kompanija danas ne radi masovnu proizvodnju, već se fokusira na projekte u kojima su ključni kvaliteta, prilagodba i dugoročnost. Surađuju s hotelima, kruzerima i velikim korporativnim sustavima, a s godinama su postupno širili ponudu: uz korporativnu i radnu odjeću, danas pokrivaju i promotivnu odjeću, zavjese, tapeciranje sjedalica, vez, tisak i vlastitu praonicu. „Ideja je da naši klijenti – posebno hoteli, restorani i velike tvrtke – sve tekstilne potrebe mogu riješiti na jednom mjestu”, objašnjava Matea.
Kako bi odgovorili na potrebe klijenata koji rade u specifičnim uvjetima, razvili su i potpuno novu uslugu – mobilni tekstilni servis. Opremljeni šivaćim mašinama, endlericama i svim potrebnim alatima, Naftalinin tim izlazi na teren i radi krojačke intervencije direktno na lokaciji klijenta, pa čak i na kruzerima. Ekipa je tako bila na brodovima u Grčkoj, na riječnim kruzerima u Budimpešti i na terenu u Jordanu – što je za tekstilnu tvrtku s adresom u zagrebačkom Botincu zaista nesvakidašnji radijus djelovanja.
Projekt za aviokompaniju prirodno se uklopio u takav pristup, ali donio je i specifične zahtjeve. „Kod aviokompanija dolaze posebni zahtjevi vezani uz funkcionalnost, udobnost i dugotrajnost jer posade provode puno vremena u uniformama.” Nije uvijek jednostavno, ali u Naftalini vjeruju u lokalnu proizvodnju – ona im omogućuje bolju kontrolu kvalitete, fleksibilnost i blisku suradnju s klijentom.
Kako opstati u industriji koja se dramatično promijenila
Naftalina danas djeluje u industriji koja je u posljednjih nekoliko desetljeća prošla kroz duboke promjene – gašenje velikih tvornica, premještanje proizvodnje na jeftinija tržišta, nestanak poznatih domaćih brendova. Modea Grašenica, Varteks, Kamensko, Orljava, Dalmatinka, Zelinka, Siscija – sva ta nekad poznata imena završila su u stečaju. Dio njihovih radnika danas radi u Naftalini. „Možemo reći da je riječ o vrhunskim majstorima koji imaju ogromno znanje i iskustvo”.
Upravo zato, svjesno se ne natječu s Kinom ili Turskom u masovnoj proizvodnji. „To je borba koju je teško dobiti. Naše mjesto je u projektima gdje su važni dizajn, kvaliteta, individualni pristup i brza reakcija.” Uz to, Naftalina ne radi sama – oko nje djeluje i cijeli klaster manjih kooperanata, specijaliziranih radionica od desetak do petnaestak ljudi koji su fokusirani isključivo na jedan segment, bilo da su to košulje, sakoi ili hlače. Na taj način Naftalina može odgovoriti na veće zahtjeve, a istovremeno podupire ostatak domaće tekstilne industrije koji je još uvijek na nogama.
U prilog im ide i jedna vidljiva promjena na tržištu: klijenti su danas svjesniji važnosti uniformi nego ikad ranije. Dovoljno je pogledati kako danas izgledaju interijeri hotela ili aviokompanije – uniforma se sve češće promatra kao dio vizualnog identiteta brenda, a ne samo kao radna odjeća. „Svaki detalj je dio priče o brendu, pa tako i odjeća zaposlenika.”
Uz to, razvijaju se i materijali – tkanine postaju izdržljivije, ugodnije i jednostavnije za održavanje, a u ponudi Naftaline nalaze se i dizajnerske tkanine iz kolekcija Missoni i Ralph Lauren. Sajmove tekstila posjećuju redovito, upravo kako bi pratili nove tehnologije i mogli ih ponuditi klijentima.
Naftalina tim
U Naftalini danas radi 65 ljudi, a tvrtka je po svemu obiteljska – u pravom smislu te riječi. Josipina kći Matea vodi prodaju i marketing, sin Domagoj, koji je karijeru gradio u korporativnom sektoru, preuzeo je financije, a nećak Lovro zadužen je za logistiku.
Unutar tima su dizajnerice odjeće i interijera, ali i konstruktori, krojači, šivači, montažeri te logistika i dostava – svaki projekt prolazi kroz puno ruku, od ponude do isporuke. Ipak, uz sve to dolaze i pravi izazovi. Tekstilna industrija traži puno znanja i iskustva, a kvalitetnih šivača i krojača je sve manje. „Upravo zato puno ulažemo u razvoj tima i trudimo se zadržati ljude koji znaju i vole svoj posao.” Tri mlade dizajnerice koje su prije nekoliko godina bile na praksi u Naftalini danas su stalni dio tima i taj podatak možda bolje od bilo čega opisuje kakva je kultura ove tvrtke.
Nakon projekta koji je istovremeno vidljiv, kompleksan i simbolički važan, logično je zapitati se – što dalje? „Nastavljamo u istom smjeru. Raditi posao koji volimo, razvijati zanimljive projekte i ostati pouzdan partner klijentima”, zaključuje Matea. „Važno nam je biti društveno odgovorni, motivirani i stalno se razvijati. Vjerujemo da upravo takav pristup donosi dugoročne rezultate.”
U slučaju Naftaline, kombinacija znanja, prilagodbe i dugoročnog razmišljanja stoji iza činjenice da su – više od četrdeset godina nakon osnutka – i dalje relevantni. A zahvaljujući najnovijem projektu, sada i vidljivi na visini od deset tisuća metara.
FOTOGRAFIJE: Mladen Šarić, Naftalina
