Kad je Jonathan Anderson u rujnu ove godine prvim vizualima najavio svoju debitantsku kolekciju za francusku kuću Dior, napravio je to s fotografijama cipela koje je zatim uvrstio u svoju prvu kolekciju. Njegov dolazak na novu poziciju bio je jedan od najiščekivanijih trenutaka u modi prošle sezone, a nakon što je posljednjih deset godina toliko snažno oblikovao estetski izričaj i kulturu jedne mode u španjolskoj modnoj kući Loewe, jasno je da ga je Dior jedva čekao. Ipak, ovo nije priča o jednom od najvećih suvremenih dizajnera, već o ženi koja je dizajnirala upravo one cipele kojima se Anderson otkrio modnim obožavateljima netom prije debitantske revije.

Nina Christen jedno je od onih imena u modnoj industriji koje, izuzev istinskim obožavateljima industrije, nije toliko poznato. Njezino ime možda niste čuli, no njezin ste rad svakako zamijetili. Dizajnerica koja kreira cipele u svojim studijima u Parizu i Zürichu, kreirala je gotovo sve relevantne cipele luksuznih brendova posljednjeg desetljeća. Doista, bez iznimke, najpopularnije cipele iz modne industrije dijele isti potpis – njezin. Najnovijim angažmanom u kući Dior, njezin rad postaje budućnost jedne od najvažnijih institucija francuske mode.

Počeci ove dizajnerice daleko su od mode kakvu danas poznaje. Christen je rođena i odrasla u švicarskom Bernu, a kao svoje modne početke pamti improvizirane kreacije od plastičnih vrećica i odbačenih tkanina koje je izrađivala u djetinjstvu, kad se uostalom i rodila njezina opsesija formom. “Od djetinjstva sam bila opsjednuta modom, bez posebnog objašnjenja”, kazala je u intervjuu za The New York Times. Taj instinkt ju je odveo do fascinacije prema konstrukciji i krojenju, ali istovremeno i prema frustraciji švicarskim modnim minimalizmom. 

Mjesto za svoju kreativnost je pronašla u Parizu, na prestižnom fakultetu Institut Français de la Mode. Ondje je, na radionici obuće, doživjela preokret. Shvatila je da je obuća prostor u kojem granice jednostavno ne postoje. “Shvatila sam da u cipelama mogu raditi sve što poželim”, otkrila je u razgovoru za Ssense. Od tog trenutka, cipele su za nju prestale biti tek modni predmet, već su postale svojevrsni arhitektonski eksperimenti u malom, kako kaže.

Po završetku studija u Parizu, Nina Christen je s jasno definiranom vizijom i znanjem vrlo brzo zakoračila u svijet luksuzne mode. Njezin neosporan talent i nepredvidljiva kreativnost ubrzo su prepoznati, a sposobnost da spoji preciznu konstrukciju s neočekivanim estetskim zaokretima otvorila joj je vrata najprestižnijih modnih kuća. Doista, nemjerljivo je impresivan njezin CV i radno iskustvo koje je gradila posljednjih 15 godina. Otišla sam tako na njezin LinkedIn profil, koji je bez fotografije i suvišnih objašnjenja, dok će vam, ako scrollate do sekcije s radnim iskustvom, odmah biti jasno da je njezina karijera dosad obilježena isključivo najpopularnijim imenima modne industrije. Malo tko danas može parirati takvom CV-u.

Njezina prekretnica dogodila se 2018. godine tijekom suradnje s Danielom Leejem za kuću Bottega Veneta. Kreirala je siluete cipela koje su simultano izazvale zgražanje, koliko i žudnju. Lido sandale postale su globalna opsesija, jedan od najkopiranijih modnih predmeta desetljeća. “Smiješno je što sve možeš natjerati ljude da nose ako je napravljeno na pravi način”, nadodala je za NYT. Taj trenutak učinio je vidljivim ono što je struka već znala: Nina Christen pomiče ukus industrije u smjerovima koje nitko ne očekuje, a onda ih pretvara u trendove. Puddle Boots, Loewe balloon heels anthurium sandale koje izgledaju kao skulpturalni radovi… njezin rad polako je postajao svojevrsni vizualni leksikon suvremene obuće.

Njezina radna rutina gotovo je ritualna. Radi sama i uvijek za istim stolom, makar se radilo o studijima u različitim gradovima. Stoga je duplicirala svoj stol u svakom od svoja oba studija, jedan se nalazi u Parizu, a drugi u Zürichu. Dok radi, svaki detalj mora biti identičan: stolica, visina sjedenja, raspored knjiga, čak i osvjetljenje. Rotring olovka, geometrija, konstrukcija na milimetar – ništa ne smije odstupati. Ta stroga simetrija i uniformnost prostora omogućuju joj da koncentracija i kreativna energija ostanu neprekidni.

Ono što je istinski izdvaja jest njezina sposobnost da se potpuno sinkronizira s tuđom estetikom. Christen uživa u radu za nekog drugog i tome što nečiju viziju može povezati sa svojom. Upravo zato njezini projekti s Phoebe Philo, Danielom Leejem ili Jonathanom Andersonom djeluju kao estetski pristup samih dizajnera, ali filtriran kroz njezinu skriveno radikalnu logiku forme. Ipak, istovremeno, Christen je znala da cipele koje stvara za druge nisu, kako kaže, “100 posto ja”. Upravo ju je zato ta misao postupno dovela do sljedećeg koraka, pokretanja vlastitog brenda. 

Tako je 2024. godine osnovala Christen, vlastiti brend cipela koji odražava isključivo njezin stil. “To je 100 postotna esencija onoga što sam oduvijek htjela napraviti”, nadodala je za NYT. Kolekciju je predstavila s visokim potpeticama koje su zamišljene kao objekti, s ultralaganim materijalima i arhitektonskom bazom koja se ponavlja kao konstrukcijski kod. Značaj njezinog brenda, dizajna pa tako i njezinih mogućnosti ubrzo su otkrili i investitori. Paul Dupuy, tech poduzetnik koji je u njezinoj radikalnosti prepoznao ozbiljan potencijal, nedavno je investirao 5 milijuna dolara, što je investicija zbog koje je najavljen prvi Christen dućan koji će se otvoriti u Parizu sljedeće godine. 

Tijekom velikih planova s vlastitim brendom, Nina Christen je sredinom godine preuzela jedan od najvažnijih poslova u modnoj industriji. Kad je Jonathan Anderson preuzeo kreativno vodstvo kuće Dior (prvi koji je preuzeo vodstvo istovremeno nad muškom i ženskom linijom), nije došao sam – doveo je svoju nekadašnju dizajnericu cipela koja godinama oblikuje estetiku luksuzne obuće. Bilo je jasno što slijedi – činjenica da će dvoje kreativaca zajedno u Parizu stvarati inovacije i eksperimentirati s dizajnom.

Prva kolekcija cipela pod Andersonovim i Christeninim potpisom bila je gotovo teatralna u svojoj eleganciji, a opet neočekivano moderna. Natikače s velikim, zaobljenim detaljima u niz boja djelovale su poput malih skulptura na stopalima. Mokasinke su djelovale kao mala umjetnička djela – pozlaćena slova oblikovala su riječ Dior, sa slovom O uvećanim do dramatičnog fokusa. Poseban efekt izazvale su sandale s D-oblikom prsta i vrpcom koja je nježno prelazila preko gornjeg dijela stopala, spajajući preciznu geometriju i igru oblika. Kolekcija je bila balans između futurizma i klasične elegancije, svaki model djelovao je kao zasebna kolekcija, a opet je sve izgledalo kao dio sofisticiranog, koherentnog svijeta Diora.

Uloga Nine Christen u kući Dior daleko nadilazi dizajn pojedinih modela. Njezino prisustvo signalizira novu filozofiju luksuzne obuće: preciznost i inovacija ne moraju biti hladne ili apstraktne, već mogu istovremeno biti viralne i trajne. Christen uspijeva ono što rijetko kome u industriji – stvara komade koji odmah postaju željeni, ali istovremeno imaju potencijal da uđu u kanon klasika.

“Kad napravim nešto i nisam sigurna sviđa li mi se – to je uvijek dobar znak”, rečenica je koju je dala The New York Timesu. Ta filozofija presudno definira njezin rad: moda će uvijek biti prostor rizika, eksperimenta i otkrića, gdje je svaki oblik, svaka proporcija i svaki detalj vrijedan razmišljanja.

I dok se moda sve više povlači prema sigurnim, instantno probavljivim trendovima, Nina Christen pokazuje da je moguće stvarati komade koji su istovremeno provokativni, ali elegantni, viralni, ali trajni te hrabri, ali i sofisticirani. Zvuči nemoguće, zar ne?

FOTOGRAFIJE: Instagram, Christen, Dior