Njega odjeće nije najuzbudljivija tema, no zasigurno je jedna od onih koja čini razliku između ormara koji traje i ormara koji se raspada iz sezone u sezonu. Nedvojbeno je da danas kupujemo brže (ali i više) nego ikad prije, stoga valja naučiti kako čuvati ono što već imamo. Ovom ćemo se temom, doduše, baviti u našem novom serijalu Majstori Zagreba, u kojem vam predstavljamo zagrebačke obrtnike koji se brinu o našim odjevnim predmetima, no briga o komadima, u konačnici, kreće kod kuće. Dobra odjeća najčešće ne propada zato što je loša, nego zato što je često tretiramo pregrubo.
Vodič za njegu odjeće
Pravilna briga o odjeći započinje onom malom etiketom koja nas često smeta pa je odrežemo čim dođemo kući, a na kojoj se zapravo nalaze najvažnije informacije. Na etiketi piše kako se tkanina ponaša – podnosi li toplinu, skuplja li se, pušta li boju. To ne znači da upute treba slijepo slijediti, ali ih svakako treba pročitati. Ako, primjerice, piše da se komad može sušiti u sušilici na niskoj temperaturi, to ne znači da je sušilica najbolja opcija – sušenje na zraku gotovo je uvijek sigurnije i dugoročno nježnije za vlakna. Ako stoji “samo kemijsko čišćenje”, zapitajte se je li riječ o strukturiranom komadu s podstavom ili o osjetljivoj tkanini koja bi možda podnijela i pažljivo ručno pranje na temperaturi do 30 °C. Cilj nije pratiti simbole bez razmišljanja, nego razumjeti što vaš komad treba.
Jedna od najvećih pogrešaka koju radimo jest prečesto pranje, jer smo se navikli misliti da je sve što smo nosili automatski spremno za košaru s rubljem. U stvarnosti, većina komada treba samo malo zraka. Traperice, sakoe, veste i druge hlače često je dovoljno objesiti na vješalicu i pustiti da se prozrače. Uz to, para iz ručnog steamera može ih osvježiti brže i nježnije od cijelog ciklusa pranja. A ako postoji mrlja, često je dovoljno tretirati samo taj dio, umjesto prati cijeli komad.
Razdvajanje rublja
Ono što mnogi zaboravljaju – jer se rublja čim prije žele riješiti – jest razdvajanje rublja. Bijela odjeća traži drugačiji režim od šarene, dok ručnici nikako ne bi trebali završiti u istoj turi s osjetljivim komadima. Bijele komade dobro je prati na 40 °C, a ručnike povremeno i na 60 °C kako bi se uklonile bakterije i neugodni mirisi. S druge strane, šarenu odjeću najsigurnije je prati na 30 °C kako bi se spriječilo ispuštanje boje i blijeđenje. Topla voda pomaže da bijelo ostane svježe, ali ista ta toplina može uzrokovati ispuštanje boje iz šarenih tkanina. Ručnici, s druge strane, zadržavaju vlagu i mirise, a njihova tekstura može dodatno izribati finiju odjeću. Stoga, male navike poput razdvajanja rublja dugoročno čuvaju i boju i strukturu.
Različiti materijali, različita briga
Kad govorimo o materijalima, svatko ima svoja pravila. Pamuk je zahvalan i izdržljiv, ali visoke temperature ga lako skupe. Većinu pamučnih majica i košulja sigurno je prati na 30 °C, dok bijeli pamuk može podnijeti i 40 °C. Sušenje na zraku dodatno pomaže da zadrže oblik. Traper je još osjetljiviji nego što mislimo – svako pranje polako mu mijenja boju i oblik. Zato ga vrijedi prati rjeđe, okrenutog naopako i na 30 °C, bez sušilice.
No briga o vuni i kašmiru je možda jedna od najkompliciranijih. Radi se o materijalima koji prirodno odbijaju mirise, što znači da im često ne treba pranje nakon svakog nošenja. No kada peremo svoje veste (koje su najčešći komadi u ormaru izrađeni od tih materijala), važno je biti nježan. Hladna voda, odnosno program do maksimalnih 30 °C, minimalno trljanja i sušenje položeno ravno pomoći će da veste zadrže svoj oblik. Svila traži još više pažnje i pere se isključivo u hladnoj vodi do 30 °C uz blagi deterdžent, ali uz pažljivo sušenje može trajati godinama. Lan će se gužvati – to mu je u prirodi – ali pranje na 30 °C i sušenje bez topline sprječavaju skupljanje. Sintetika je izdržljiva i najčešće se pere na 30 °C, no toplina joj s vremenom oduzima elastičnost, osobito kod sportske odjeće.
Pospremanje odjevnih predmeta
Način na koji spremamo odjeću jednako je važan kao i način na koji je peremo. Teške veste i pletene komade uvijek je bolje složiti na policu nego ih objesiti, jer će se pod vlastitom težinom s vremenom razvlačiti, osobito u ramenima. Sakoi i kaputi trebaju čvrste, kvalitetne vješalice koje drže njihovu formu – tanke žičane vješalice tu jednostavno nisu dovoljno dobre. Odjeću je važno spremati čistu jer moljce i neugodne mirise najčešće privlače ostaci znoja i hrane, a ne sama tkanina. Ako nešto spremate na duže vrijeme, preskočite plastiku i odaberite prozračne navlake kako bi materijal mogao disati.
Isto vrijedi i za male popravke. Otpali gumb ili lagano rasparan šav nisu razlog da komad završi na dnu ormara. Što ranije riješite sitno oštećenje, to će popravak biti jednostavniji i gotovo neprimjetan. Osnovni pribor za šivanje u ladici često je sve što treba da omiljena košulja ili kaput potraju još nekoliko sezona. A ako se radi o nekim većim popravcima i adaptacijama, najbolje zagrebačke adrese za to otkrijte na linku.
FOTOGRAFIJE: Instagram
