Kad razmišljamo o posjetu liječniku, najčešće ga doživljavamo kroz prizmu vlastitih tegoba, nadanja i strahova. Sjedimo u čekaonici, očekujemo odgovore, tražimo rješenja i rijetko razmišljamo o tome kako izgleda dan s druge strane vrata ambulante, dan osobe koja svakodnevno prima desetke pacijenata, sluša njihove priče, interpretira nalaze, izrađuje planove liječenja, ali i pruža podršku, ohrabrenje i razumijevanje.
Biti liječnica znači puno više od postavljanja dijagnoze. To je poziv koji traži znanje, strpljenje, odgovornost, ali i empatiju. U endokrinologiji, gdje hormoni upravljaju brojnim aspektima zdravlja, od metabolizma do plodnosti, ta se kompleksnost dodatno produbljuje.
S dr. med. Davorkom Herman Mahečić, specijalisticom interne medicine i subspecijalisticom endokrinologije i dijabetologije u Petrovoj bolnici, razgovarali smo o svemu što njezin radni dan čini izazovnim, ali i smislenim. O tome kako pristupa pacijentima, osobito onima koji se suočavaju s viškom kilograma i neplodnošću. O promjeni paradigme u liječenju pretilosti, o važnosti da debljinu priznamo kao bolest, kao i o tome koliko se kroz njezin rad sve više vidi veza između debljine i neostvarene trudnoće. Dotaknuli smo se i novih terapija koje liječnicima olakšavaju posao, a pacijentima vraćaju nadu.
Odmah na početku, dr. med. Davorka Herman Mahečić potvrđuje ono što smo i sami mogli zaključiti: u njezinom poslu (i pozivu) gotovo da i nema mjesta rutini.
“U mojem slučaju, kao specijalistu interne medicine koji radi u endokrinološkoj ambulanti u Petrovoj bolnici, svaki dan je dinamičan i ispunjen raznolikim zadacima.“
Osim što svakodnevno radi s pacijentima u ambulanti, njezina odgovornost daleko nadilazi ambulantni rad, a budući da je trenutno jedini internist u Petrovoj bolnici, Davorkin radni dan obuhvaća i brojna druga zaduženja:
“Redovito obilazim bolničke odjele, gdje provjeravam nalaze hospitaliziranih pacijentica, konzultiram kolege iz drugih specijalnosti, donosim terapijske odluke te nadzirem internističke aspekte liječenja pacijentica s pridruženim bolestima poput hipertenzije, dijabetesa, bolesti štitnjače i drugih metaboličkih i internističkih poremećaja.”
Oduvijek je, kaže, zamišljala svoj rad kao dugoročan – više maratonski, nego sprinterski pristup.
“Endokrinologija me osvojila još tijekom druge godine studija, na kolegiju fiziologije, kada smo učili o funkciji hormona u zdravom organizmu. Fascinirala me snaga tih malih molekula i spoznaja da ne postoji niti jedna stanica ili sustav u tijelu na koji hormoni ne utječu.”
Nakon završetka fakulteta, na stažu je došla na odjel interne medicine, točnije endokrinologije, i tu je ostala. Nakon više od 21 godine rada i iskustva, i dalje je sigurna da je donijela pravu odluku jer ovaj posao zaista voli. Danas joj ispunjenje predstavlja činjenica da pomaže svojim pacijentima da sami naprave promjene koje vode prema boljem zdravlju i kvalitetnijem životu:
“Presretna sam svaki put kada mi pacijentica javi da je trudna ili kad zajedno s nekim proslavim smanjenje konfekcijskog broja jer znam koliko truda i odricanja stoji iza toga. Takvi trenuci su potvrda da naš zajednički rad ima smisla.”
Naravno, u procesima liječenja događa se i to da joj pacijenti povjeravaju i one dijelove svog života koji nisu nužno povezani s hormonima ili dijagnozom. Ti trenuci iskrenosti znak su povjerenja koje izuzetno cijeni jer smatra da medicina nije samo liječenje bolesti – to je i odnos, i razumijevanje, i podrška.
S kojim se sve problemima pacijenata
susreće liječnik današnjice
S vremenom, kao i kod mnogih kolega, njezin se profesionalni interes usmjerio na određena područja pa se tako danas najviše bavi bolestima reproduktivnog sustava (prvenstveno problemima neplodnosti i hormonskim poremećajima u trudnoći), liječenjem debljine i dijabetesom koji joj je ostao “stara ljubav”.
“Kroz godine rada vidim kako se moderno društvo suočava s nizom izazova koji utječu na naše zdravlje, a posebno zabrinjavajući je porast pretilosti, dijabetesa i neplodnosti. Debljina nije samo estetski problem. Ona je ozbiljan zdravstveni poremećaj koji često vodi do drugih komplikacija, poput dijabetesa tipa 2, koji se, nažalost, pojavljuje u sve mlađoj dobi”, pojašnjava nam dr. med. Davorka Herman Mahečić i nastavlja:
“Ovaj skok u broju oboljelih i težini kliničkih slika zabrinjava jer utječe ne samo na fizičko zdravlje, nego i na kvalitetu života ljudi. Osim toga, sve češće vidimo povezanost između pretilosti i neplodnosti, što mnogim ženama donosi dodatne emocionalne i zdravstvene izazove. Sve više parova do željene trudnoće dolazi uz pomoć medicine.”
Pacijenti koji se suočavaju s viškom kilograma često joj dolaze preplavljeni različitim pitanjima i strahovima. Pitaju se hoće li uspjeti, kako će tijelo reagirati na promjene, boje se neuspjeha ili osude, a često ih muče i zdravstvene brige povezane s pretilošću. Osim toga, mnogi osjećaju tugu, sram ili usamljenost zbog svog stanja, što dodatno otežava njihov put.
Ipak, ono što ih najčešće motivira na prvi korak jest želja za boljim zdravljem, većom energijom i kvalitetnijim životom, za sebe i za svoje bližnje. Često je to i trenutak kad shvate da ne moraju sami proći kroz taj proces, već mogu dobiti stručnu podršku i razumijevanje.
“Važno je znati da svaka promjena započinje malim koracima i da nije sramota tražiti pomoć. Vaš trud i hrabrost prvi su koraci prema zdravijem i sretnijem životu.“
Naše društvo još uvijek se teško odvaja od ideje da je debljina samo stvar izgleda ili posljedica nediscipline. No, dr. med. Davorka Herman Mahečić naglašava kako je upravo ta percepcija ono što pacijentima dodatno otežava put prema liječenju.
„Za početak, debljina uistinu jest bolest – nema tu ništa kontroverzno, iako se tako ponekad čini. Zašto je to važno? Zato što bolesti liječimo. I takvim shvaćanjem debljine zapravo pomažemo i našim pacijentima da svoj problem shvate kao bolest i potraže pomoć liječnika, a ne kao estetski defekt koji zahtijeva uljepšavanje“, pojašnjava.
Kaže kako je gotovo svaki prvi razgovor s pacijentima obilježen isprikama, kao da se trebaju opravdavati što su bolesni. „To je tužno i opasno u isto vrijeme“, dodaje, ističući koliko je u društvu teško preusmjeriti pažnju s izgleda na zdravlje, ali je to nužan korak.
Posebno ju veseli kada pacijentice počnu uočavati pozitivne promjene koje idu dalje od izgleda: kada konačno uspiju obući traperice koje su godinama čekale ili kada povrate energiju i samopouzdanje. „Taj osjećaj da broj traperica u ormaru postaje manji često simbolizira puno više od same odjeće – predstavlja novi, zdraviji i snažniji dio njih samih.“
Promjene u percepciji – i među liječnicima
Pitala smo ju koliko je izazovno mijenjati uvriježene stavove, ne samo u društvu, već i među kolegama. „Da ste me to pitali prije 4-5 godina, odgovor bi bio puno negativniji“, iskreno zaključuje.
Danas vidi značajan pomak. Kaže da se i unutar struke napokon otvoreno govori o pretilosti, što je rezultiralo većim razumijevanjem i ozbiljnošću. „Prije nekoliko godina, dijagnoza E66 gotovo da nije bila upisana kod pacijenata s viškom kilograma. Danas je to uobičajen i važan dio liječenja.“
Ta promjena, dodaje, nije došla sama od sebe. Rezultat je kontinuiranog truda struke da se educira, istupi iz anonimnosti i pokaže koliko su ovi pacijenti ranjivi i koliko im je potrebna sustavna podrška.
Iskustva doktorice s pretilosti i plodnosti
Petrova bolnica poznata je po skrbi za žene koje pokušavaju ostvariti trudnoću. No, javnost još uvijek premalo zna o tome koliku ulogu u tom procesu ima pretilost. „Pretilost je mnogo važniji čimbenik u neplodnosti nego što se često misli – i kod žena, ali i kod muškaraca“, kaže.
Višak kilograma može poremetiti osjetljivu hormonalnu ravnotežu, koja je ključna za ovulaciju, uredan menstrualni ciklus i zdravu reproduktivnu funkciju, smanjiti kvalitetu sperme kod muškaraca i otežati prirodno začeće. Ipak, uz promjene u načinu života i stručnu podršku, šanse za trudnoću se značajno povećavaju.
„Svaka žena zaslužuje priliku ostvariti svoje želje za majčinstvom, a prepoznavanje poveznice između debljine i plodnosti prvi je korak prema pronalasku pravog puta i pružanju podrške u tom važnom životnom razdoblju“, naglašava dr. med. Herman Mahečić.
Danas, zahvaljujući razvoju moderne medicine, početni koraci u dijagnostici su jednostavni, a terapijski pristupi sve učinkovitiji. No prvi i najvažniji korak ostaje: odlučiti potražiti pomoć.
„Obrada je jednostavna: pregled, laboratorijske pretrage, vaga i metar. Nevjerojatno je koliko se dijagnoza jednostavno postavlja, a ipak studije pokazuju da s liječenjem kasnimo u prosjeku devet godina“, napominje.
Dodaje i kako pristup liječenju često ovisi o spolu pacijenta; ne samo zbog biologije, nego i zbog društvenih očekivanja i pritisaka. „Muškarac s debljinom je frajer, a žena s debljinom je – samo debela. Ta percepcija u društvu mijenja početne postavke“, iskreno priznaje. No, veseli ju što sve više i žena i muškaraca dolazi zbog zdravlja, a ne samo zbog izgleda ili tuđih komentara, što znači da se uspješno mičemo dalje od vage.
Suvremene terapije mijenjaju perspektivu
S razvojem moderne terapije, dr. med. Davorka Herman Mahečić i njezini kolege pretilost više ne moraju liječiti samo voljom i disciplinom. Danas postoje lijekovi koji ciljaju na uzrok – poremećaj apetita – i omogućuju pacijentima gubitak težine bez osjećaja uskraćenosti.
Takvi lijekovi, kao, primjerice, Wegovy, sadrže semaglutid za smanjenje apetita i usporavanja probave te su u kratkom roku postali globalni fenomeni.
„Lijekovi djeluju tako da smanjuju osjećaj gladi, omogućujući pacijentima da gube težinu bez osjećaja patnje. Ovaj aspekt hedonizma, odnosno užitka u hrani, ne smijemo zanemariti. Terapija pomaže da se osjećaj zadovoljstva od hrane zadrži, ali s manjom količinom hrane, i upravo je to tajna uspjeha“, objašnjava.
Dodaje kako su ovi lijekovi snažan saveznik u liječenju, osobito kad promjene u prehrani i tjelovježbi same nisu dovoljne. No, upozorava i na problem stigme: „Nažalost, još uvijek postoji uvriježeni stav da je rješenje samo ‘manje jesti i više se kretati’ pa lijekovi djeluju kao ‘lakši put’. Zbog toga mnogi moji pacijenti skrivaju činjenicu da ih koriste.“
Za doktoricu, prihvatiti terapiju znači prepoznati da se suočavate s bolešću i da ste spremni boriti se.
“Lijekovi nisu zamjena za zdrav životni stil, već važan dio sveobuhvatnog pristupa koji uključuje pravilnu prehranu, redovitu tjelesnu aktivnost i psihološku podršku.“
Kako biti tu za svojeg pacijenta
Izgradnja odnosa s pacijentima nije nešto što se događa usput, za doktoricu Herman Mahečić to je temelj uspješnog liječenja. „Bez povjerenja, teško je otvoreno razgovarati o izazovima, strahovima i nadama koje pacijent nosi sa sobom“, kaže.
U radu s pacijenticama koje pokušavaju ostvariti majčinstvo, razgovor je posebno važan. „To je vrijeme puno emocija, očekivanja, ali i nesigurnosti. Otvoren i iskren dijalog pomaže da se zajedno pronađu najbolja rješenja, pruža osjećaj sigurnosti i daje snagu da se korača naprijed.“
Važno joj je da svaka žena osjeti da nije sama, već da ima podršku i razumijevanje, ne samo medicinsko, nego i ljudsko. Njezin dan možda nema rutinu, ali ima jasan cilj: biti podrška kada je najpotrebnije i voditi pacijente prema zdravijem, ispunjenijem životu.
FOTOGRAFIJE: Sanjin Kaštelan
