PIŠE: Andrija Karačić, specijalist abdominalne kirurgije i osnivač Centra za crijevni mikrobiom
Kasnim dosta s ovim člankom. Moram priznati da sam još davno dobio zadatak napisati članak na temu rak crijeva kod mladih. Sjećam se dobro kako mi je bilo vrlo neobično što urednica traži članak upravo na ovu temu. Crijeva, rak, karcinomi – na poslovnom lifestyle portalu namijenjenom suvremenoj poslovnoj zajednici? Članak o raku crijeva među člancima o businessu, putovanjima, modi i ljepoti?
Rak crijeva kod mladih: trend ili kriza
Dugo sam razmišljao što napisati, a pogotovo kako. Kako ovu složenu temu najbolje približiti čitateljstvu portala? U procesu osmišljavanja članka, više me puta osapnulo koliko je ova tema aktualna. Na putu u Washington ispred zgrade američkog kongresa dočekalo me 27.400 plavih zastava. Ove plave zastave predstavljale su broj mladih Amerikanaca kod kojih će, po predviđanjima, do 2030. godine biti dijagnosticiran kolorektalni karcinom. Na panoima oko zastava na ovaj se broj referiralo kao na krizu.
No, i u Hrvatskoj sam se više puta zatekao u raspravi na ovu temu. Nažalost i kod nas već puno ljudi poznaje mladu osobu oboljelu od karcinoma crijeva. Ako ne iz svoje neposredne okoline, onda od poznatih. Primjerice, tužni slučaj Chadwicka Bosemana, glumca iz Crne pantere.
Urednica je definitivno pogodila s temom. Kako i ne, kad o ovoj temi pišu i The New York Times i Business Insider i Time. Iako su mediji većinom blaži i govore o trendu, a ne o krizi, svi oni vrte nekoliko istih, zastrašujućih brojki. U SAD-u, incidencija, znači broj novooboljelih od kolorektalnog karcinoma mlađih od 50 godina, godišnje raste za 2% od sredine devedesetih godina prošlog stoljeća. Iako ovo ne zvuči puno, pozivam vas da ove brojke ubacite u eksponencijalni račun pa izračunate koliko je incidencija sveukupno porasla zadnja dva i pol stoljeća – 81,1%.
A slične brojke nalaze se i u UK, Kanadi, Australiji, ali i dijelu Zapadne Europe. Danas je kolorektalni karcinom postao prvi razlog smrti od karcinoma među muškarcima mlađima od 50 godina, a broj dva kod žena mlađih od 50 godina. Po meni, najdramatičniji podatak je onaj kako je rizik za razvoj karcinoma kolona (debelog crijeva) dvaput veći kod nas rođenih tijekom devedesetih, nego osoba rođenih oko 1950. A ako gledamo karcinom rektuma (završnog dijela debelog crijeva), rizik je veći četverostruko! Ako sagledamo sve ove brojke, i ja bih možda radije koristio izraz “kriza”, a ne samo puki trend.
Koji je uzrok globalnog porasta incidencije?
Skeptici bi rekli da je razlog tomu bolja zdravstvena skrb. Odnosno, više ljudi ide sve ranije na pretrage kojima se takvi karcinomi mogu otkriti. No, to ne objašnjava zašto su kod mlađih osoba (mlađih od 50 godina) karcinomi često prošireniji i agresivniji. Kod mlađih osoba karcinom crijeva češće se dijagnosticira u trećem ili, još gore, u četvrtom, terminalnom, stadiju, nego kod starijih osoba. Svjedočimo kako, naoko osobe koje pucaju od zdravlja, bivaju dijagnosticirane s najagresivnijim oblicima tumora crijeva. Trkači maratona, sportski entuzijasti i avanturisti.
Nitko nema jasan odgovor na mnoga pitanja koja se vrte oko ovog trenda. Iliti krize.
Ako pitate liječnike, pogotovo kirurge koji su primorani operirati ovakve slučajeve, najčešće ćete čuti kako je razlog jednostavno – genetika. Kao liječnik, jednostavno si ne možete objasniti kako netko tako mlad i naoko zdrav, završi s tako opakom bolešću. Ni kriv ni dužan. S druge strane, netko tko puši i pije cijeli život izbjegne tu sudbinu. Stječete dojam kako to moraju biti geni i kako takav tijek događaja, odnosno bolesti, jednostavno mora biti predodređen našim nasljeđem, a ne posljedica naših životnih odluka. I tu zaista ima nečeg: otkriveno je kako različite mutacije gena izazivaju karcinom crijeva kod mladih i starih osoba. Isto tako, poznato je kako je rizik za razvoj kolorektalnog karcinoma kod mladih osoba veći ako je neki od krvnih srodnika obolio od ove bolesti.
No, ni u najboljoj namjeri genetika ne može objasniti ovoliki globalni porast incidencije ove bolesti. Naši se genomi nisu višekratno izmijenili tijekom prošlih desetljeća. Očito tu mora biti još nešto.
Ako pitate nezdravstvene djelatnike, oni će vam unisono reći kako je razlog zasigurno – prehrana. Naša prehrana se drastično promijenila tijekom prošlih desetljeća. Pogotovo na našim prostorima. Naspram naših predaka, jedemo puno više. I to svega – kalorija, šećera, soli i prehrambenih aditiva. Mnogi autori porast incidencije kolorektalnog karcinoma prepisuju trima skupina namirnica: crvenom mesu, ultra-procesiranim namirnicama i zaslađenim napitcima. No, prehrana je iznimno zahtjevna za istraživanje.
Način na koji hrana utječe na naše tijelo ne ovisi samo o njezinim nutritivnim svojstvima, već i o načinu proizvodnje, pripreme i konzumacije. Vjerojatno prehrana igra ogromnu ulogu u porastu incidencije ove vrsta tumora. Ovoj hipotezi ide u prilog kako ne raste samo incidencija razvoja kolorektalnog karcinoma, već i drugih karcinoma probavnog sustava kod mladih: od jednjaka, želuca, gušterače, jetre, žučnog mjehura i žučnih vodova. No, od kolorektalnog karcinoma obolijevaju i mlade osobe koje se hrane raznoliko i kvalitetno i brinu o prehrani. Što se kod njih dogodilo?
Što doprinosi povećanju rizika od karcionoma crijeva?
Bilo bi relativno lako da su ili jedni ili drugi u pravu. Znali bi kako zaustaviti ovaj zastrašujući trend. No, nažalost ni jedni ni drugi nisu u potpunosti u pravu. Priča je puno zamršenija: smatra se, naime, kako postoji duga lista čimbenika koji doprinose povećanju rizika od karcinoma crijeva među mladima. Za potrebe ovog članka sažeo sam samo one najbitnije i najlogičnije, kako biste mogli dobiti okvirnu sliku u kojoj ste mjeri pogođeni eventualnim povišenim rizikom:
- opijanje: konzumacija alkohola, pogotovo u vidu opijanja, smatra se rizičnim čimbenikom za razvoj kolorektalnog karcinoma. Pritom je opijanje (binge drinking) definirano kao unos većih količina alkohola u kraćem vremenu, odnosno pet ili više pića kod muškaraca, četiri ili više piće kod žena unutar dva sata.
- smanjena fizička aktivnost: neki znanstvenici smatraju kako je sjedilačka kultura, pogotovo sveopća vožnja autom, doprinijela povećanju rizika za razvoj kolorektalnog karcinoma.
- pretilost: povećana tjelesna masa poznati je rizični čimbenik, zbog svojih implikacija na stanje kronične upale niskog stupnja u tijelu, ali i metabolizam. Porast tjelesne mase, pogotovo pretilosti tijekom posljednjih desetljeća, usko se povezuje s povećanjem rizika za razvoj karcinoma crijeva.
- neosnovana primjena lijekova: u literaturi je prekomjerna i neosnovana primjena lijekova kao što su antibiotici, nesteroidni analgetici (ibuprofen, paracetamol itd.), ali i inhibitora želučane pumpe (lijekovi za žgaravicu i refluks) te nekih psihijatrijskih lijekova povezivana s povećanjem rizika.
- onečišćenje okoliša: prisutnost teških metala (kadmija, arsena i nikala), nekih kemijskih spojeva, ali i mikroplastike smatra se rizičnim čimbenikom.
- carski rez: nekoliko studija utvrdilo je povezanost, no bitno je naglasiti kako je potrebno ustanoviti uzročno-posljedičnu vezu između rođenja carskim rezom i povišenog rizika za razvoj kolorektalnog karcinoma. Studije su pokazale kako se radi o značajnom rizičnom čimbeniku.
- visina: makar mi je osobno granično bizarno, ali uspostavljena je pozitivna korelacija između tjelesne visine i rizika razvoja kolorektalnog karcinoma, što se objašnjava većim brojem stanica u tijelu koje bi potencijalno mogle zloćudno se promijeniti. I zaista je istina kako smo danas viši od naših predaka tijekom 1950-ih. No, mislim da se ovdje radi o pukoj statističkoj korelaciji, koja bi se dala objasniti čimbenicima zabune u vidu prehrane.
Ovu listu bih mogao nastavljati u nedogled. Vjerojatno ste i sami čuli za neki potencijalni rizični čimbenik kojeg ovdje nisam decizivno naveo. Možda pripadate taboru “genetičara”, a možda pak vjerujete kako problem leži i našoj suvremenoj prehrani. No, kojem god taboru pripadali, istina je ipak negdje između, dobro skrivena u mraku naših crijeva. Nijedan potencijalni rizični čimbenik ne objašnjava samostalno toliko povećanje rizika tijekom prošlih desetljeća. Nisu krivi isključivo ni geni, ni crveno meso, ni carski rez. I zato nema smisla priključivati se nekom taboru i demonizirati išta od navedenog. Ili se pak nakon čitanja ovog članka bespotrebno brinuti.
“Naime, postoji jedan jedini način kako se boriti protiv ovog trenda. Iliti krize. A to je – kolonoskopija. Ova dijagnostička metoda je zlatni standard u otkrivanju karcinoma debelog crijeva. Štoviše – ona može biti i metoda liječenja ako to veličina, tip i lokalizacija tumora tumorske promjene dozvoljavaju. “
Kao ispravnu reakciju na brojke među mladima, američko društvo za prevenciju spustilo je preporučenu dob za prvu kolonoskopiju s 50 na 45 godina. No, postoji li neki rizični čimbenik, kao što je srodnik s dijagnozom karcinoma debelog crijeva, kronična upale bolesti crijeva ili pretilost, preporuka je kolonoskopiju obaviti i ranije. Nažalost, odgojeni smo tabuizirati problematiku crijeva, stolice i probave. Dok ćemo se svi žaliti kako nas bole leđa, rijetki će se usuditi podijeliti s okolinom svoje probavne tegobe. To je nepristojno, primitivno i odbojno. Zato kolonoskopija i dan danas nije ni blizu popularna, koliko je pak važna i učinkovita u borbi s rakom crijeva.
I to bih nekako ostavio kao poruku ovog članka: nemojte zakasniti s kolonoskopijom, kao ja s ovim člankom. Pogotovo nemojte “dosta” zakasniti. Da, zastrašujuće je čitati o ovom trendu. Iliti krizi. Intrigantno je raspravljati o tome što nas truje i zašto smo činjenično bolesniji nego naši preci samo generaciju dvije prije nas. Tužno je žaliti za ljudima oboljelima od ove opake bolesti. No, ako se odazovete i obavite ovaj pregled na vrijeme, problema za vas neće biti. Bolest će se uspješno zaustaviti još u njezinim povojima. Prepustite znanstvenicima da dokuče zašto se ovaj trend događa, ali zato se vi pravodobnim odlaskom na kolonoskopiju pobrinite da ne postanete dio ovog trenda.
FOTOGRAFIJE: Privatno vlasništvo, Pexels, Unsplash+, AI
NASLOVNA FOTOGRAFIJA: Generirana putem AI-ja
