Tijekom prošlog stoljeća iz odjeće se često moglo zaključiti kojoj sceni ili kulturnom krugu netko pripada. Način na koji se osoba odijevala mogao je otkriti koju glazbu sluša, gdje izlazi ili s kojom se estetikom identificira. Punk, hip-hop, grunge, goth i indie imali su prepoznatljive odjevne kombinacije povezane s glazbom, mjestima i zajednicama iz kojih su potekli. Granice među njima nikada nisu bile sasvim čvrste, ali je veza između garderobe i određene scene bila puno izraženija nego danas.
Danas je takvo “čitanje” odjevnih kombinacija znatno teže. U istom ormaru bez problema završavaju vintage komadi, sportska odjeća, high street, dizajnerske torbe i stvari inspirirane estetikom koja se upravo pojavila na TikToku. Netko se jednog dana može odjenuti prema vrlo prepoznatljivoj referenci, a već sljedećeg izgledati sasvim drukčije, bez osjećaja da je time promijenio vlastiti stil. Takav odnos prema modi posebno je izražen među mlađim generacijama koje su odrasle uz neograničen pristup fotografijama, trendovima i arhivama iz različitih desetljeća i dijelova svijeta.
U The New York Timesu za taj su fenomen počeli koristiti izraz „Gen Z chaos”. Modni novinar Jacob Gallagher njime opisuje način odijevanja iz kojeg je sve teže zaključiti što osoba sluša, što je zanima ili kojoj sceni pripada. Termin dobro sažima širu promjenu: osobni stil sve se rjeđe gradi oko jednog prepoznatljivog izgleda, a sve češće od referenci koje su nekada pripadale potpuno različitim modnim i kulturnim pravcima.
Kad je odjeća govorila kojoj sceni pripadamo
Subkulture dvadesetog stoljeća razvijale su se oko glazbe, klubova, kvartova, časopisa i društvenih krugova, a odjeća je bila njihov vrlo vidljiv dio. Punk se nije svodio na kožnatu jaknu, poderanu majicu i ziherice, kao što grunge nije počinjao i završavao flanelskom košuljom. Hip-hop je kroz desetljeća razvio vlastite načine odijevanja koji su se mijenjali s glazbom, gradovima i izvođačima, dok su goth i indie scene imale detalje koje su njihovi pripadnici međusobno lako prepoznavali.
Moda je te elemente vrlo brzo počela preuzimati i širiti puno dalje od krugova u kojima su nastali, ali taj se proces odvijao sporije nego danas. Trebalo je vremena da izgled lokalne scene završi u modnom časopisu, na pisti ili u trgovinama, a i tada se još moglo prepoznati odakle dolazi. Internet je taj put skratio na nekoliko dana, katkad i sati. Još je važnije što danas možemo preuzeti estetiku bez ikakvog stvarnog kontakta sa scenom iz koje je potekla.
Od subkulture do estetike
TikTok je taj proces dodatno ubrzao. Posljednjih nekoliko godina moda se organizira kroz gotovo beskonačan niz imenovanih estetika: cottagecore, gorpcore, blokecore, coquette, office siren, mob wife, tomato girl i brojne druge koje se pojavljuju i nestaju. Nekoliko fotografija uglavnom je dovoljno da shvatimo o čemu je riječ. Svaka ima svoje boje, siluete, cipele, torbe i styling trikove, a nerijetko joj se pridružuju i određena frizura, interijer ili način života.
Velika je razlika u tome koliko je lako takvu estetiku isprobati. Za to više ne treba pripadati određenoj sceni niti godinama oko nje graditi garderobu. Dovoljno je preuzeti nekoliko prepoznatljivih elemenata, nositi ih neko vrijeme i zatim ih zamijeniti drugima kada se pojavi nova referenca.
“Osobni stil je postao puno fluidniji, a granice između pojedinih modnih kategorija sve manje važne.“
U istoj garderobi zato bez problema završavaju stvari koje bi se nekada povezivale s potpuno različitim scenama. Dosljednost više nema onu važnost koju je imala kada je odjeća trebala odmah pokazati tko smo i gdje pripadamo. Umjesto nekoliko velikih trendova koji određuju sezonu, danas paralelno pratimo desetke manjih estetskih smjerova i iz svakoga uzimamo ponešto.
Jesu li društvene mreže krive za sve?
Lako bi bilo zaključiti da su društvene mreže izbrisale subkulture i osobni stil pretvorile u niz kratkotrajnih trendova. Njihov je utjecaj ipak složeniji. Feedovi su potpuno promijenili način na koji otkrivamo odjeću, dizajnere i stilove, a reference koje su nekada bile vezane uz određeni grad, trgovinu ili scenu danas su dostupne svima koji ih žele pronaći. U nekoliko minuta možemo prijeći od japanskog street stylea iz devedesetih do arhivske revije i aktualnog sportskog trenda, a sve to završava na istom ekranu.
Takav sustav pogoduje estetikama koje se mogu brzo prepoznati i lako imenovati. Trend dobiva naziv gotovo čim se pojavi, nakon čega se širi kroz fotografije, videe, modne kombinacije i proizvode. Ciklus je brži, ali je istodobno otvoren pristup golemoj količini modnih referenci koje su prethodnim generacijama bile mnogo teže dostupne.
Tu leži i jedan od zanimljivijih paradoksa suvremene mode. Internet je doveo do toga da ljudi na različitim krajevima svijeta često prate iste trendove, ali nam je ujedno dao pristup neusporedivo većem broju stilova, arhiva i scena. Danas možemo za nekoliko minuta pronaći kolekciju staru trideset godina, fotografije iz nekadašnjeg londonskog kluba i styling s posljednjeg tjedna mode. Pitanje više nije kako doći do inspiracije, nego što od svega toga odabrati.
Što danas znači imati osobni stil?
Tu se vraćamo osobnom stilu. Dugo smo ga povezivali s dosljednošću: određenom siluetom, bojama, dizajnerima ili komadima koje netko nosi dovoljno često da postanu njegov potpis. Danas garderoba sve češće izgleda drukčije. U njoj zajedno mogu stajati vintage kaput, nogometni dres, vrlo klasične hlače, tehničke tenisice i večernja torba, a da nitko ne osjeća potrebu objasniti kojoj estetici sve to pripada.
Takva kombinacija ne znači da osobnog stila ima manje, nego da se promijenilo mjesto na kojem ga tražimo. Prepoznatljivost se danas često nalazi u izboru komada, proporcijama, načinu na koji se nešto nosi i u tome što osoba iz ogromne količine dostupnih referenci odlučuje zadržati. Dvije osobe mogu kupiti potpuno isti trendovski komad i od njega napraviti sasvim različitu kombinaciju.
Zato iz nečije odjeće danas teže zaključujemo koju glazbu sluša, gdje izlazi ili kojoj sceni pripada. Garderoba češće izgleda kao zbirka interesa, razdoblja i utjecaja koji su se skupljali godinama. Osobni stil time nije postao manje osoban. Samo ga je teže svesti na jednu riječ, jednu estetiku ili jednu uredno složenu moodboard ploču.
FOTOGRAFIJE: Instagram
