Belgijski dizajner Pieter Mulier novi je kreativni direktor kuće Versace. Prvi put u gotovo pedeset godina postojanja kultne talijanske modne kuće, kreativno vodstvo preuzima dizajner koji nije rođen u Italiji, ali čija je profesionalna karijera gotovo u potpunosti oblikovana unutar europskog modnog sustava, kroz dugogodišnji rad s nekim od najutjecajnijih dizajnera i kuća suvremene mode.
Mulier na poziciju stupa 1. srpnja ove godine, u trenutku kada Versace, nakon ulaska u vlasništvo Prada Group, započinje novu fazu svog razvoja, a njegova prva kolekcija bit će promatrana ne samo kao debi novog kreativnog direktora, nego i kao jasan pokazatelj kako nova upravljačka struktura namjerava pozicionirati kuću čiji su vizualni identitet, estetika i kulturni utjecaj desetljećima oblikovali pojam talijanskog glamura na globalnoj razini.
Promjene u talijanskoj kući Versace
Imenovanje Pietera Muliera ne može se promatrati izvan konteksta akvizicije kuće Versace dovršene početkom prosinca prošle godine, čime je jedna od posljednjih velikih neovisnih talijanskih modnih kuća i formalno ušla u novu korporativnu fazu koja sa sobom donosi drugačiju dinamiku odlučivanja, planiranja i dugoročnog pozicioniranja na globalnom tržištu luksuza. Za Prada Grupu, čiji su se kreativni i poslovni modeli posljednjih godina profilirali kao primjer promišljenog rasta, jasne autorske hijerarhije i kontinuiteta vizije, Versace predstavlja kuću prepoznatljive estetike, ali i brend kojem je, nakon godina unutarnjih promjena i povremenih kreativnih diskontinuiteta, bila potrebna stabilizacija identiteta.
“Odabir Muliera kao novog kreativnog direktora je strateški potez kojim se Versace nastoji vratiti jasnijem, suvremenijem luksuznom izričaju, uz zadržavanje temeljnih vrijednosti kuće – snažne vizualnosti, naglašene senzualnosti i estetike koja je desetljećima oscilirala između glamura, teatralnosti i kulturne provokacije. “
Prije dolaska Pietera Muliera, kreativno vodstvo Versacea na kratko je preuzeo Dario Vitale, čiji je mandat trajao svega devet mjeseci i ostao zabilježen kao prijelazna faza u razdoblju u kojem se kuća pripremala za promjenu vlasništva. Unatoč tome što je njegova jedina kolekcija, predstavljena u rujnu 2025., bila vrlo dobro prihvaćena i pokazala potencijal za suvremenu reinterpretaciju Versace stila, njegov odlazak nije bio posljedica kreativnog neuspjeha, već promjene strategije nakon što je Prada Grupa preuzela kontrolu nad kućom i odlučila postaviti vlastiti dugoročni kreativni okvir.
Pieter Mulier
Rođen 1976. godine u belgijskom Ostendeu, Pieter Mulier pripada generaciji dizajnera čiji profesionalni put nije započeo u klasičnim modnim institucijama, već u arhitekturi, disciplini koja je presudno oblikovala njegov način razmišljanja o odjeći, prostoru i tijelu te ostavila trajan trag na njegov dizajnerski rukopis. Studij arhitekture naučio ga je promatrati odjevni predmet kao konstrukciju, s naglaskom na volumen, proporciju i način na koji se odjeća ponaša u odnosu prema tijelu, što će kasnije postati jedno od njegovih ključnih obilježja, osobito u radu s pripijenim, senzualnim siluetama.
U modu ulazi krajem devedesetih godina, u trenutku kada belgijska scena ponovno privlači pažnju industrije, a presudni korak događa se kada kao student započinje praksu kod Rafa Simonsa, dizajnera čiji je rad i profesionalna etika te način razmišljanja duboko obilježio njegovu karijeru. Studentska se praksa vrlo brzo pretvorila u dugogodišnju suradnju temeljenu na povjerenju i zajedničkom estetskom jeziku, pri čemu je Mulier postupno preuzeo sve veću odgovornost unutar Simonsova kreativnog sustava.
Desna ruka Rafa Simonsa
Ustvari, Mulierovu karijeru gotovo je nemoguće razumjeti bez konteksta njegova dugogodišnjeg rada uz Simonsa, jednog od najutjecajnijih i najkonzistentnijih dizajnera svoje generacije, s kojim je surađivao gotovo dva desetljeća, prolazeći zajedno kroz neke od najvažnijih kreativnih faza suvremene modne industrije. Kao Simonsova desna ruka, Mulier je sudjelovao u razvoju kolekcija Simonsova vlastitog brenda, gdje se formirao njegov osjećaj za stvaranje strogih silueta.
Jedan od ključnih prijelaza dogodio se 2006. godine, kada Simons preuzima kreativno vodstvo njemačke kuće Jil Sander, a Mulier ga slijedi i ondje preuzima važnu ulogu u razvoju modnih dodataka. Njihova suradnja kulminirala je 2012. godine u pariškoj kući Christian Dior, gdje Mulier postaje jedna od središnjih figura ateljea, zadužen za komunikaciju između Simonsove vizije i kompleksne strukture couture radionica, što je presudna uloga za funkcioniranje povijesne kuće poput Diora.
Ta je pozicija dokumentirana u filmu “Dior and I”, u kojem se Mulier ističe kao organizacijska i kreativna točka oslonca u procesu nastajanja Simonsove prve haute couture kolekcije za kuću. Nakon Diora, Simons i Mulier zajedno odlaze u Calvin Klein, gdje Mulier preuzima još zahtjevniju ulogu, koordinira velike dizajnerske timove i osigurava dosljednu provedbu kreativne vizije unutar američkog korporativnog sustava. Unatoč tome što su kolekcije bile iznimno dobro prihvaćene, intenzitet posla i stalni pritisak tržišta ostavili su dubok trag, a Mulier je kasnije priznao da je upravo to razdoblje bilo ključno u njegovoj odluci da se privremeno udalji od mode.
Povlačenje iz mode, barem na kratko
Nakon odlaska iz Calvina Kleina 2018. godine, Pieter Mulier je donio odluku koja je u tom trenutku djelovala neuobičajeno: povukao se iz modne industrije, vratio se u svoj Antwerpen i svjesno prekinuo s očekivanjima koja su godinama definirala njegov profesionalni život. U razdoblju koje je uslijedilo ozbiljno je razmatrao karijeru izvan mode, govoreći otvoreno o umoru koji nije bio rezultat pojedinačnog projekta, već sustava u kojem je moda, prema njegovu iskustvu, počela gubiti jasnoću vlastite svrhe.
Dapače, u intervjuima za francuski Le Monde i britanski Financial Times opisivao je modnu industriju kao onu koja proizvodi sve više i sve brže, pritom često kompromitirajući ono što bi luksuz trebao predstavljati – fokus, preciznost i smisao. Činilo se tada, da se Mulier nikad neće vratiti modi, što je bilo točno sve do 2020. godine kad je dobio poziv kojem se nije mogao ne odazvati.
Upravo u tom kontekstu treba promatrati poziv iz Richemonta s ponudom da preuzme kreativno vodstvo pariške kuće Alaïa, koji za Muliera nije predstavljao logičan nastavak karijere, nego iznimku.
Rad u pariškoj kući Alaïa
Kada je Pieter Mulier 2021. godine preuzeo kreativno vodstvo pariške kuće Alaïa, brend se nalazio u osjetljivom i složenom trenutku, nekoliko godina nakon smrti osnivača Azzedine Alaïa, čiji je rad desetljećima bio gotovo sinonim za kuću i čije je nasljeđe predstavljalo istovremeno privilegij i teret. Umjesto arhivskog ponavljanja ili muzejske rekonstrukcije estetike, Mulier je Alaïi pristupio s velikim poštovanjem, ali i s jasnom vizijom da kuća može opstati jedino ako ponovno uspostavi dijalog s novom generacijom klijentica.
Za razliku od uobičajenog pristupa velikih luksuznih kuća, Mulier je u Alaïi radio u malom, gotovo couture okruženju, bez agresivnih komercijalnih ciljeva i bez pritiska stalne proizvodnje, što mu je omogućilo da se ponovno usredotoči na sam čin dizajniranja. Od samog početka inzistirao je na preciznom radu s ateljeom, višestrukim probama i dugom razvoju silueta, vraćajući u fokus tijelo kao polazišnu točku dizajna, a ne kao puku površinu za odjeću.
Tijekom pet godina njegova vodstva, Alaïa se transformirala iz relativno zatvorenog modnog kruga u jednu od najrelevantnijih pariških kuća, s revijama koje su redovito bile među najkomentiranijima sezone i s jasno izgrađenim vizualnim identitetom koji se prepoznavao već na razini siluete. Mulier je pritom uspješno razvio i liniju modnih dodataka, pretvorivši Alaïu u komercijalno stabilnu kuću bez gubitka ekskluzivnosti, pri čemu su komadi poput mrežastih balerinki ili izdužene Teckel torbe postali globalno prepoznatljivi, često kopirani i dugoročno traženi.
Ključ njegove uspješnosti u Alaïi ležao je u sposobnosti da senzualnost (kao temeljni DNK kuće) prevede u suvremeni modni izričaj koji nije ovisio o provokaciji niti o nostalgičnom citiranju prošlosti. Njegova moda uvijek je bila arhitektonski precizna, disciplinirana i odmjerena, uz jasno razumijevanje kako luksuz danas funkcionira.
“Upravo je u Alaïi Mulier prvi put u potpunosti artikulirao vlastiti autorski jezik, izvan sjene drugih dizajnera, i pokazao da zna istovremeno čuvati nasljeđe kuće i voditi je prema budućnosti.“
Što Pieter Mulier donosi talijanskoj kući?
U konačnici, dolazak Pietera Muliera na čelo talijanske kuće Versace djeluje kao zahtjevan zadatak, jer se radi o kući čiji je identitet desetljećima građen na snažnoj vizualnosti, izraženoj senzualnosti i estetici koja se nikada nije bojala biti otvorena i prepoznatljiva. Najveći interes pritom ne leži u pitanju hoće li Mulier promijeniti Versace, nego kako će interpretirati njegovu senzualnost i hoće li je prevesti u profinjeniji, suvremeniji luksuzni jezik, bez gubitka energije i samopouzdanja.
Dosadašnji Mulierov rad sugerira da se radi o dizajneru koji zna pažljivo ugraditi vlastiti senzibilitet u postojeći sustav vrijednosti, bez brisanja povijesti ili nametanja ega. Upravo zato njegov dolazak u Versace prilika je za stabilizaciju, dugoročnu viziju i povratak ideji mode koja ima jasno definirano mjesto u suvremenom luksuznom kontekstu.
FOTOGRAFIJE: Instagram
