Bilo je vremena kada izlazak iz kuće bez šešira nije značio tek zaboravljen modni dodatak, već svojevrsnu nedovršenost u odijevanju. Šešir je imao praktičnu funkciju, štitio je od sunca, kiše i hladnoće, no njegova je važnost u društvenom i modnom smislu bila znatno veća. Nosio se prema prigodi, staležu, profesiji, osobnom ukusu i pravilima lijepog ponašanja. Bio je završni potez odijevanja, predmet koji se skidao u znak pozdrava i ponovno stavljao kao znak povratka u javni prostor. Bila su to vremena u kojima je jedno ime postalo sinonim za elegantan šešir: Borsalino.
Borsalino je jedna od onih rijetkih modnih riječi koje su se toliko duboko upisale u kolektivnu predodžbu stila da gotovo počinju značiti predmet sam po sebi. Kao što su određene modne kuće svojim imenom obilježile pojedine odjevne komade, tako je Borsalino obilježio šešir. Priča o tom brendu istovremeno je priča o talijanskom obrtništvu, industrijskom razvoju jednog pijemontskog grada, promjenama u muškoj eleganciji, ali i o filmu, jer teško je zamisliti povijest ovog brenda bez velikog platna, crno-bijelih kadrova, detektiva, gangstera, glumaca i muškaraca koji su ga nosili.
Talijanski brend Borsalino
Povijest brenda započinje 1857. godine u Alessandriji, gradu u Pijemontu, gdje je Giuseppe Borsalino, tada dvadesettrogodišnji majstor šeširdžija, otvorio radionicu specijaliziranu za izradu filcanih šešira. Prema službenoj povijesti kuće, Giuseppe je zanat učio i u Parizu, tada jednom od središta europske mode i obrtničke izvrsnosti, što će se pokazati presudnim za oblikovanje estetike i ambicije njegova budućeg brenda.
U početku je riječ bila o radionici, no Borsalino je vrlo brzo prerastao okvire lokalnog obrta. Giuseppe je gradio sustav proizvodnje, znanja i prepoznatljive kvalitete. Kad je riječ o šeširima, razlika između običnog i izvanrednog predmeta često se skriva u naizgled nevidljivim postupcima: u odabiru vlakna, načinu filcanja, oblikovanju kalupa, preciznosti oboda, mekoći krune, trajanju sušenja i ruci majstora koji zna koliko se materijal smije, a koliko ne smije prisiljavati. Borsalino je od početka pripadao toj sporijoj logici izrade, u kojoj se luksuz dokazivao materijalom i proporcijom.
Kako je proizvodnja rasla, tako je rasla i važnost brenda za Alessandriju. Tvornica Borsalino s vremenom je postala jedno od prepoznatljivih mjesta grada, a njezina povijest i danas se čuva u Borsalino Museumu, otvorenom u novom izdanju 2023. godine u povijesnom prostoru Palazzo Borsalino. Muzej je zamišljen kao putovanje kroz povijest kuće, ali i kroz kulturu talijanskog umijeća izrade, čime se potvrđuje da je Borsalino dio industrijske i kulturne baštine Alessandrije.
Šešir kao znak građanskog svijeta
Krajem 19. i početkom 20. stoljeća šešir je bio neizostavan dio odijevanja. Muškarci su ga nosili na ulici, na putovanjima, u poslovnim prilikama, u kazalištu, na željezničkim postajama, u automobilima i na brodovima. U tom razdoblju odjeća je bila mnogo jasniji društveni jezik nego danas. Kroj kaputa, sjaj cipela, rukavice, štap, satni lanac i šešir govorili su o osobi prije nego što bi ona progovorila. Zbog toga je i nošenje šešira imalo posebno mjesto: uokvirivao je lice i utjecao na cijelo držanje.
Upravo se u tom kontekstu Borsalino izdvojio kao šešir koji nije počivao samo na formalnosti, nego na mjeri, mekoći i načinu na koji je strogu eleganciju činio prirodnijom. Njegova najpoznatija silueta, fedora, prepoznaje se po mekanoj kruni, blagom udubljenju na vrhu, suptilno stisnutom prednjem dijelu i obodu koji se mogao oblikovati prema načinu nošenja, što je šeširu davalo pokret i karakter.
Početkom 1900. godine Borsalino je na Svjetskoj izložbi u Parizu osvojio Grand Prix, priznanje koje je dodatno učvrstilo međunarodni status kuće i potvrdilo ono što se već počelo znati među kupcima: da iz Alessandrije dolazi šešir vrhunske izrade. Takva su priznanja u to vrijeme imala veliku težinu, jer su svjetske izložbe bile mjesta na kojima su se predstavljale nacionalne industrije, obrtnička znanja, tehnološki napredak i estetski ideali jedne epohe.
“Za Borsalino, pariški je uspjeh značio ulazak u međunarodnu povijest elegancije.“
Od obrta do simbola
Svaki modni brend koji uspije preživjeti vlastito vrijeme u nekom trenutku prestane biti samo proizvođač predmeta i počne predstavljati širu sliku, a kod Borsalina se ta promjena dogodila postupno, gotovo prirodno, kroz desetljeća u kojima je njegovo ime najprije značilo kvalitetu izrade, zatim određenu vrstu šešira, a potom i cijeli jedan stil odijevanja.
U tome je važnu ulogu imala i sama priroda šešira, jer za razliku od odjeće koja se mijenja kroz krojeve, duljine, siluete i sezonske promjene, šešir je mali predmet s vrlo snažnim vizualnim učinkom, smješten na mjestu koje prvo primjećujemo i koje može promijeniti cijeli dojam osobe koja ga nosi. Blagi nagib oboda, sjena preko pogleda, mekana linija krune ili način na koji šešir sjeda na glavu dovoljni su da lice dobije drukčiji izraz, a odjevna kombinacija karakter koji bez tog završnog poteza ne bi imala.
Borsalino i film
Ako je Alessandria Borsalinu dala zanat, film mu je dao mitologiju. Malo je modnih predmeta koji su tako prirodno pronašli svoje mjesto pred kamerom. Šešir je, naime, idealan filmski znak. On baca sjenu, skriva pogled, uokviruje lice i stvara siluetu koju gledatelj pamti.
Takav niz imena govori manje o jednom kostimografskom detalju, a više o tome koliko je Borsalino postao prilagodljiv različitim imaginacijama stila. Kod Bogarta je šešir znak klasične muške suzdržanosti, kod Belmonda dio francuske nonšalancije, kod Mastroiannija gotovo produžetak redateljske melankolije, kod Redforda aristokratska slika američkog sna, a kod Harrisona Forda znak avanture.
Posebno mjesto zauzima film Borsalino iz 1970. godine, s Alainom Delonom i Jean-Paulom Belmondom, koji je ime brenda dodatno upisao u europsku popularnu kulturu. Zanimljivo je da se u tom slučaju brend nije pojavio samo kao dio kostima, nego kao naslov filma, što pokazuje koliko je ime Borsalino već tada imalo snagu prizvati cijelu atmosferu: Marseille tridesetih godina, elegantne kriminalce, odijela, automobile, opasnost i šarm.
Predmet koji je preživio nestanak navike
Povijest šešira u drugoj polovici 20. stoljeća ujedno je povijest nestanka jedne svakodnevne navike. Kako su se društva demokratizirala, kako se odjeća pojednostavljivala, kako su automobili, uredski prostori, nove frizure i ležerniji oblici rada promijenili svakodnevicu, šešir je polako izgubio mjesto koje je nekoć imao.
Za mnoge bi brendove takva promjena značila kraj relevantnosti. Za Borsalino je, međutim, značila prelazak iz svakodnevnog predmeta u kulturni znak. Šešir se više nije nosio zato što se mora, nego zato što se želi. Time je izgubio masovnost, ali je dobio drukčiju vrstu vrijednosti. Postao je predmet za one koji u odijevanju traže dodatni sloj značenja.
Naravno, povijest kuće nije bila jednostavna. Kao i mnoge obiteljske manufakture i industrijski brendovi s dugom tradicijom, Borsalino je prolazio kroz složena poslovna razdoblja, promjene vlasništva i trenutke nesigurnosti. No ono što je zanimljivo jest činjenica da se simbolička vrijednost imena održala i onda kada se svijet oko njega promijenio. Brendovi koji prežive takve lomove obično imaju nešto više od proizvoda: imaju priču, arhiv, i predmet koji se može ponovno čitati iz suvremene perspektive.
Borsalino šeširi danas pripadaju luksuznom segmentu modnih dodataka, pa se cijene na službenom webshopu najčešće kreću od nekoliko stotina eura naviše, ovisno o modelu, materijalu i načinu izrade. Klasični modeli od filca, osobito fedore po kojima je brend najpoznatiji, uglavnom se pozicioniraju oko 400 eura i više, dok posebne izvedbe od finijih materijala, poput beaver filca ili ručno rađenih panama šešira, mogu dosezati znatno više cijene.
FOTOGRAFIJE: Instagram, Borsalino
