Moda se ove sezone vratila odjeći koja na prvi pogled djeluje jednostavno, praktično i gotovo svakodnevno: radnim jaknama, pregačama, širokim hlačama s velikim džepovima, košuljama od iznimo čvrstog pamuka, kombinezonima, cargo krojevima i uniformama koje kao da dolaze iz skladišta, tvornica, radionica, kuhinja, hotela ili zaštitarskih službi… Na pistama velikih modnih kuća ponovno se pojavila estetika rada, ali ovoga puta u luksuznoj interpretaciji, kroz skupe materijale, precizne krojeve, couture detalje i vrlo promišljenu ideju o tome kako radna odjeća može izgledati izrazito suvremeno.
Taj povratak radne odjeće u visoku modu govori o mnogo širem pomaku od same sezonske siluete. Nakon godina u kojima su modom dominirali naglašeni glamur, tijesne haljine, sjajni materijali, ukrasni detalji i odjeća koja je tražila pozornost, dizajneri se ponovno okreću komadima koji djeluju smireno, konkretno i funkcionalno. Umjesto odjeće koja stvara dojam spektakla, sve više ih zanimaju komadi koji izgledaju kao da imaju zadatak, svrhu i jasnu vezu sa svakodnevnim životom.
Radna odjeća kao novi luksuz
Radna odjeća u modnom kontekstu uvijek nosi određenu napetost. S jedne strane, riječ je o odjeći nastaloj iz potrebe: hlače s pojačanjima na koljenima, jakne od čvrstog platna, pregače koje štite tijelo, kombinezoni koji omogućuju kretanje, uniforme koje jasno označavaju ulogu osobe koja ih nosi. S druge strane, kada takvi komadi uđu u luksuznu modu, njihova praktičnost postaje estetska odluka, a odjeća koja je nekoć označavala rad, izdržljivost i rutinu počinje govoriti o ukusu, statusu i kulturnoj informiranosti.
Upravo zato je aktualni povratak radne odjeće toliko zanimljiv. Dizajneri danas radnu estetiku rijetko prenose doslovno. Oni je prevode u jezik mode: pregača postaje gotovo dekorativni sloj preko haljine, cargo hlače izrađuju se od svile, radna jakna kroji se u luksuznom tvidu, kombinezon od fine vune može zamijeniti večernje odijelo, a komadi koji podsjećaju na tvorničku uniformu nose se uz nakit, rukavice, skupe torbe i cipele s potpisom velike modne kuće.
“Ta kontradikcija čini trend vizualno snažnim. Odjeća izgleda poznato, ali detalji odmah otkrivaju da je riječ o visokoj modi: kroj je precizniji, materijal raskošniji, proporcije promišljenije, a cijeli styling dovoljno ironičan da radna odjeća na pisti djeluje radikalno.“
Miu Miu i Prada predvode povratak uniforme
Miuccia Prada već desetljećima gradi jedan od najinteligentnijih odnosa prema odjeći koja izgleda obično, strogo ili namjerno nenametljivo. Njezina estetika često se oslanja na uniforme, školske krojeve, uredsku odjeću, radne materijale i komade koji se na prvi pogled čine jednostavnima, ali upravo kroz tu jednostavnost dobivaju snažan intelektualni i estetski naboj.
U kolekciji Miu Miu za proljeće/ljeto 2026. ta se ideja posebno jasno vidjela. Prostor revije bio je oblikovan kao tvornička kantina za vrijeme pauze za ručak, a publika je sjedila za stolovima koji su podsjećali na radničku svakodnevicu. Reviju je otvorila Sandra Hüller, glumica poznata po ozbiljnim i snažnim ulogama, odjevena u kombinaciju koja je prizivala radnu uniformu: hlače, jaknu, košulju i industrijsku platnenu pregaču. Taj prvi izlazak odmah je postavio ton kolekcije u kojoj su pregače, čvrsti materijali, slojevi i komadi nadahnuti uniformama imali glavnu ulogu.
Pregača je u toj kolekciji dobila gotovo simboličku važnost. Pojavljivala se u različitim verzijama, od kožnatih modela koji podsjećaju na mesarske pregače, preko silueta koje prizivaju kućanske ili hotelske uniforme, do geometrijskih modela koji su izgledali kao spoj radnog predmeta i modnog artefakta.
“Takav komad u modnom kontekstu uvijek otvara više pitanja od samog kroja: tko radi, tko promatra rad, tko si može priuštiti luksuznu verziju odjeće nastale iz potrebe i zašto nas upravo takva estetika ponovno privlači?“
Sličan senzibilitet Prada je pokazala i u svojoj glavnoj liniji za proljeće/ljeto, gdje su se pojavljivali pamučni kompleti, uniformirani krojevi i odjeća koja je prizivala dostavljače, zaštitare ili radnike u logistici. Sve se uklapa u njezinu poznatu nesklonost prema odjeći koja služi isključivo dekoraciji i dugogodišnju fascinaciju uniformama kao odjevnim predmetima.
Radna estetika na velikim pistama
Prada i Miu Miu možda najjasnije artikuliraju ovaj pomak, ali nisu jedini primjeri. Američki dizajner Willy Chavarria već godinama gradi snažan vizualni identitet kroz odjeću inspiriranu radnim uniformama, denimom, gabardinom, širokim krojevima i detaljima koji podsjećaju na korporativne oznake. Kod njega radna odjeća nosi političku i društvenu dimenziju, jer se povezuje s tijelima, zajednicama i identitetima koji su često udaljeni od klasične slike luksuzne mode.
Phoebe Philo također je u svojim novijim kolekcijama ponudila vrlo promišljenu verziju utilitarne odjeće. Cargo hlače pojavile su se u plemenitim materijalima, veliki canvas kompleti djelovali su kao luksuzna inačica radne uniforme, a kožni kombinezoni i hlače s industrijskim predznakom otvorili su prostor između praktičnosti i senzualnosti.
Zanimljiv primjer stigao je i iz pariške kuće Chanel, gdje je Matthieu Blazy u kolekciji za jesen/zimu ready-to-wear pistu smjestio u scenografiju s industrijskim kranovima, dok su se kroz kolekciju provlačile nadkošulje, jakne i krojevi inspirirani radnom garderobom. Naravno, u Chanelovu slučaju radna odjeća prolazi kroz prepoznatljiv filter kuće, pa se utilitarni oblici pojavljuju u tvidu, s lancima, mekim volumenima i detaljima koji podsjećaju na klasične Chanel jakne.
Carhartt, Dickies i stvarna radna odjeća kao modni kod
Paralelno s pistama, stvarni brendovi radne odjeće ponovno zauzimaju važno mjesto u garderobama modnih urednika, stilista, kreativnih direktora i dizajnera. Carhartt je pritom možda najvidljiviji primjer. Brend poznat po izdržljivoj radnoj odjeći, hlačama s pojačanjima na koljenima, čvrstom duck platnu i praktičnim krojevima, već dugo ima kultni status izvan radnog konteksta, ali posljednjih sezona posebno se snažno veže uz modnu scenu.
Carhartt hlače, radne jakne, oversized košulje i čvrsti komadi od pamuka postali su svojevrsna uniforma ljudi koji rade u modi. Nose ih stilisti, urednici, asistenti na snimanjima, kreativni direktori i ljudi koji iza kulisa proizvode slike luksuza. U tom je smislu posebno zanimljivo da odjeća koja je nastala za fizički rad danas odlično funkcionira i u kreativnom radu: na setovima, u showroomima, u studijima, na tjednima mode i u svakodnevici ljudi kojima treba odjeća koja se može nositi cijeli dan, ali i dalje izgleda promišljeno. Uz Carhartt, sličnu ulogu imaju Dickies, Barbour, vintage vojni komadi i stara radna odjeća iz različitih konteksta. Ti se komadi često kombiniraju s luksuznim modnim predmetima.
“U tom spoju svakodnevnog i skupocjenog nastaje suvremena modna slika koja djeluje manje namješteno, a više osobno.“
Tanka granica između inspiracije i kostima
Svaki put kada luksuzna moda posegne za odjećom povezanom s radom, otvara se pitanje granice između inspiracije i kostima. Radna odjeća ima stvarnu povijest, povezanu s klasom, fizičkim radom, zanimanjima i ljudima kojima je takva odjeća bila potreba, a ne estetski izbor. Kada modna kuća preuzme te kodove i pretvori ih u predmete s vrlo visokim cijenama, nastaje napetost koju je teško zaobići.
Moda se kroz povijest često vraćala takvim kontradikcijama. Marie Antoinette voljela je pastoralne fantazije i luksuzne interpretacije seoske odjeće, Gabrielle Chanel preuzela je jersey iz praktičnih i muških konteksta te ga pretvorila u temelj moderne ženske garderobe, a traperice su od radnog komada postale jedan od najvažnijih odjevnih predmeta 20. stoljeća. Radna odjeća u modi uvijek nosi tu dvostruku priču: ona može biti znak jednostavnosti, pobune i praktičnosti, ali i luksuzni predmet koji govori o privilegiji osobe koja ga bira iz stila, a ne iz potrebe.
Povratak uniformi i radne odjeće može se čitati i kao odgovor na zasićenje trendovima. Nakon godina brzih estetskih promjena, mikrotrendova i stalne potrebe za novim vizualnim identitetom, sve privlačnije djeluje odjeća koja može trajati, koja se lako kombinira i koja ne ovisi o jednoj sezoni. Radna jakna, dobre široke hlače, pregača kao sloj, košulja od čvrstog pamuka ili kombinezon imaju jednostavnu prednost: izgledaju uvjerljivo i kada nisu sasvim novi.
Zato aktualna fascinacija radnom odjećom ne govori samo o novom trendu, nego o novom raspoloženju u modi. Luksuz više ne mora uvijek izgledati sjajno, krhko i udaljeno od stvarnosti. Ponekad izgleda kao savršeno krojena radna jakna, hlače s velikim džepovima, pregača od kože ili kombinezon od fine vune. Odjeća koja je nekoć bila simbol rada danas postaje jedan od najzanimljivijih načina da se govori o stilu, identitetu i suvremenoj eleganciji.
FOTOGRAFIJE: Instagram
