U modnoj smo industriji prošle godine svjedočili značajnim promjenama kreativnih vodstava, promjena dizajnera luksuznih modnih kuća koji nakon svega nekoliko godina dobivaju posao u nekoj drugoj modnoj kući. Parelelno se s estetikom kuće koju obožavate, nerijetko više ne možete poistovjetiti, jer se kreativne direkcije konstantno izmjenjuju. Upravo zato 37 godina na jednoj poziciji gotovo je nezamislivo. Ipak, upravo je toliko Véronique Nichanian provela na čelu muške linije kuće Hermès. Njezin odlazak prošlog tjedna označava kraj jedne od najdužih i najsuptilnijih kreativnih vladavina u povijesti luksuzne mode, vjerojatno i najduže kontinuirane u suvremenom modnom sustavu.
Véronique Nichanian
Véronique Nichanian, 71-godišnja dizajnerica, je u francusku kuću Hermès došla 1988. godine, onda kada muška linija kuće praktički nije postojala kao zaokružena cjelina. Prije toga gradila je karijeru u talijanskom brendu Cerruti, gdje ju je osobno angažirao Nino Cerruti – i to kao jedinu ženu među kandidatima. Tada još tinejdžerica, Nichanian je vrlo rano ušla u svijet muške mode, u vrijeme kada se o muškoj konfekciji gotovo nije govorilo, a dizajnerske ambicije bile su usmjerene isključivo prema haute coutureu i ženskoj modi.
Talijanski brend Cerruti i francuska kuća Hermès
Poziv iz Hermèsa došao je od Jean-Louis Dumasa, čovjeka koji je kuću transformirao u globalnu luksuznu silu. Nichanian je, prema vlastitom priznanju, na sastanak došla kako bi rekla „ne“. No razgovor o viziji Hermèsa, o zanatu, vremenu i dugoročnom razmišljanju, bio je presudan. Dumas joj je ponudio ulogu kreativne direktorice muške liniju uz jednu rečenicu: „Napravi od muške linije što god poželiš”, izjavila je dizajnerica nedavno za Business of Fashion.
U trenutku njezina dolaska, Hermès je u muškom segmentu nudio kravate, torbe i vrlo ograničen ready-to-wear asortiman. Nichanian je vrlo brzo definirala što želi graditi: ne trendovski menswear, nego garderobu sastavljenu od “odjevnih objekata” – pojedinačnih komada koji funkcioniraju samostalno i dugoročno.
Opsesija materijalom
Ako postoji jedna konstanta u njezinu radu, to je fokus na materijal. Kašmir, koža, svila, pamuk – često kombinirani na načine koji nisu bili vizualno spektakularni na pisti, ali su bili iznimno složeni u izvedbi. Nerijetko se radilo o odjevnim komadima koji na prvi pogled nisu pretjerano spektakularni, no čija je izrada besprijekorna. Sama je u nedavnom intervjuu za Business of Fashion otvoreno govorila o frustraciji suvremenim načinom konzumacije mode.
“Danas ćete na društvenim mrežama vidjeti lijepe odjevne kombinacije, no kad se zagledate u pojedinačne odjevne komade, jasno je da se ne radi o lijepoj i kvalitetnoj odjeći.“
Za Nichanian, moda koja funkcionira isključivo kao slika nije moda. Njezin rad bio je zamišljen da se dodirne, nosi, živi. Upravo zato smatra da je velik dio njezina rada na tkaninama i koži često ostao neshvaćen: bez fizičkog iskustva odjeće, bez razumijevanja težine, teksture i konstrukcije, kolekcije mogu djelovati previše normalno.
“Za razliku od mnogih dizajnera, Nichanian nikada nije dizajnirala za određeni tip muškarca. Nije ju zanimao idealizirani lik, niti je odjeća trebala transformirati nositelja u nešto što nije. Često je naglašavala da odbija ideju mode kao sredstva dominacije ili fantazije.“
Kako je sama rekla: „Ne želim mijenjati muškarce. Želim predlagati stvari kako bi se osjećali bolje sa sobom.“ Odjeću koju je stvarala uvijek je opisivala kao arhitekturu – strukturu u kojoj živimo, baš kao u kući. Ta analogija nije slučajna jer njezin je odnos prema odijevanju duboko povezan s obiteljskim odgojem, s ocem koji je cijenio diskretnu eleganciju, ručnu izradu i detalje koji su vidljivi samo onome tko ih nosi.
Odlazak nakon 37 godina uzastopnog stvaranja
Nichanian pripada generaciji dizajnera koji su kolekcije istraživali u knjižnicama, arhivima i kroz putovanja. Promjena industrije, ubrzanje proizvodnje i neprestana potreba za novim sadržajem, za nju su bili jedan od jasnih signala da se bliži kraj jednog poglavlja.
U razgovoru za Business of Fashion istaknula je kako moda danas gubi nešto što ona naziva magija – ne u smislu nostalgije, nego u smislu vremena potrebnog da se ideja razvije. Smatra da mnogim mladim dizajnerima nije problem talent, već nedostatak vremena i prostora da ga artikuliraju.
Véronique Nichanian prije desetak je dana pred pariškog publikom prikazala svoju posljednju kolekciju za kuću Hermès. No važno je za istaknuti da Nichanian ne odlazi zbog pritiska, financijskih rezultata ili kreativnog zamora. Hermès bilježi stabilan rast, a muška linija koju je izgradila danas generira milijarde eura godišnje. Odlazak je rezultat osobne odluke i ustvari želje da se makne od tempa koji više ne odgovara njezinu načinu rada i života.
Unatoč tome, francuska dizajnerica i dalje će surađivati s kućom kao savjetnica na segmentima kožnatih proizvoda i marama, dok ready-to-wear u potpunosti prepušta nasljednici, Grace Wales Bonner.
Što Véronique Nichanian ostavlja kući Hermès
U tom smislu, dolazak Grace Wales Bonner otvara novo poglavlje koje s razlogom budi visoka očekivanja. Kao jedna od najzanimljivijih dizajnerica mlađe generacije u području muške mode, Wales Bonner donosi snažan autorski glas, kulturnu širinu i drugačiji način promišljanja identiteta i muškosti.
No izazov koji stoji pred njom nije u raskidu s onim što je bilo, već u nastavku temeljnog principa koji je Nichanian dosljedno branila gotovo četiri desetljeća: da lijep odjevni predmet nema vrijednost sam po sebi ako nije izrađen od vrhunskih materijala i s istinskim fokusom na izradu. Upravo će sposobnost da se nova vizija razvija unutar tog okvira odrediti koliko će Hermès i u idućim godinama ostati ono što je bio pod Véronique Nichanian: kuća u kojoj moda nastaje da bi trajala.
FOTOGRAFIJE: Kendam
