Što gledati sljedeće? New York Times je objavio izbor 100 najboljih serija 21. stoljeća

100 najboljih serija 21. stoljeća

A kao i svaki izbor ove vrste, New York Timesova lista 100 najboljih serija 21. stoljeća već je izazvala rasprave, kako zbog naslova koji su se na njoj našli, tako i zbog onih koji su izostavljeni. Kriteriji za ulazak u izbor bili su prilično široki. Serije su mogle biti na bilo kojem jeziku i pripadati gotovo bilo kojem formatu, uključujući igrane serije, reality programe, dokumentarne serijale, talk-showove i druge formate. U obzir su dolazile čak i serije s YouTubea. Postojala su samo dva ključna ograničenja: serija je morala imati više epizoda, odnosno nije mogla biti riječ samo o pilot-epizodi, te je morala biti premijerno prikazana 1. siječnja 2000. ili kasnije. Upravo radi ovog potonjeg pravila, jedna od najbolja serija svih vremena, Obitelj Soprano, izostala je s ove liste, na iznenađenje mnogih.

I dok Sopranosa nema radi pravila koja su tako postavljena, na popisu se nalaze razni naslovi koji su obilježili različite faze televizije i streaminga: The White Lotus našao se na 21. mjestu, Better Call Saul je na 27. mjestu, Severance na 30., Hacks na 42., Normal People zauzeo je 49. mjesto, Stranger Things 53., Squid Game 72., Ted Lasso 75., Modern Family 77., Dexter 88., Gilmoreice 99., a Scandal zatvara listu na 100. mjestu. 

20. The Crown (2016. – 2023.)

Kraljica i njezina zemlja starjele su zajedno, tijekom šest desetljeća i ne uvijek graciozno, u iznimno zabavnom prikazu života i vremena Elizabete II. koji potpisuje Peter Morgan. Tri velike glumice – Claire Foy, Olivia Colman i Imelda Staunton – utjelovile su kraljicu u različitim razdobljima njezine vladavine, dok su Britanija i svijet prolazili kroz burne promjene 20. stoljeća, a ona je s njima pokušavala držati korak.

19. Chernobyl (2019.)

Četrdeset godina poslije, eksplozija u nuklearnoj elektrani Černobil i dalje se smatra najtežom nuklearnom nesrećom u povijesti. Napet i metodičan prikaz katastrofe Craiga Mazina majstorski je spojio utrku s vremenom, napetu sudsku dramu i osobne priče o gubicima koje su istodobno potresne i izazivaju bijes. Miniserija je predstavila i buduću dobitnicu Oscara Jessie Buckley, koja glumi mladu ženu odlučnu u tome da mučna smrt njezina supruga vatrogasca od posljedica izloženosti zračenju ne prođe nezapaženo.

18. I May Destroy You (2020.)

Mlada žena silovana je tijekom noćnog izlaska u Londonu, a sjećanja na napad vraćaju joj se tek u isprekidanim, nejasnim fragmentima. Prenoseći vlastito iskustvo na ekran, talentirana scenaristica i glumica Michaela Coel iz temelja je preokrenula ideju autobiografskog pripovijedanja, kao i predodžbu o tome kako bi se “dobra” žrtva trebala ponašati.

I May Destroy You govori o seksualnom nasilju, ali istodobno i o rasi, ljubavi, prijateljstvu i nepredvidivosti internetske slave. Sve te teme obrađuje na svjež, privlačan i vješto nijansiran način, koji je često i vrlo duhovit, da je malo televizijskih autora prije ili poslije uspjelo postići jednaku energiju.

17. The Americans (2013. – 2018.)

Šest sezona najbolja američka obiteljska drama bila je priča o paru sovjetskih špijuna. Seriju je osmislio bivši časnik CIA-e Joe Weisberg, a bila je inteligentna, brutalna, duhovita i sa svakom sezonom sve tužnija, dok su se tajni agenti Elizabeth i Philip Jennings sve više udaljavali jedno od drugoga, ali i od svoje američke djece koja nisu znala ništa o njihovim pravim životima.

Keri Russell i Matthew Rhys pružili su izvanredne, suzdržane glumačke izvedbe u ulogama Jenningsovih, a jednako su sjajni bili Frank Langella i Margo Martindale kao njihovi nadređeni, Noah Emmerich kao agent FBI-ja koji im je za petama te Alison Wright u potresnoj ulozi Marthe, tajnice koja se nije mogla oduprijeti zaljubljivanju.

16. The Office (UK) (2001. – 2003.)

Malo tko bi očekivao da će skromni BBC-jev sitcom o sumornoj tvrtki koja se bavi prodajom papira postati jedna od najutjecajnijih serija stoljeća. No upravo je to uspio The Office, pokrenuvši trend mockumentarnih serija na televiziji, pomažući definirati cringe komediju i lansirajući čitav niz karijera – ne samo svojih tada još neiskusnih autora Rickyja Gervaisa i Stephena Merchanta te glumca Martina Freemana, već i ljudi poput Johna Krasinskog i Mindy Kaling iz iznimno uspješne američke verzije. Impresivan je to rezultat za svega 12 kratkih epizoda i jedan božićni specijal.

15. Six Feet Under (2001. – 2005.)

Gotovo svaka epizoda egzistencijalne obiteljske drame Alana Balla počinjala je na isti način: nečijom smrću, nakon koje je slijedilo suočavanje s gubitkom u pogrebnom poduzeću i domu obitelji Fisher u Los Angelesu. Tu osebujnu obiteljsku postavu briljantno su utjelovili Frances Conroy, Peter Krause, Michael C. Hall i Lauren Ambrose.

Serija je pronicljivo i inovativno progovarala o bračnoj nevjeri, pobačaju, međurasnim istospolnim vezama i tugovanju, a njezino finale ostalo je zapamćeno kao jedan od najboljih završetaka u povijesti televizije. Upravo je ono naglasilo ono zbog čega je Six Feet Under bio toliko dirljiv: poetski prikaz razočaranja, strahova i želja koje ljudi osjećaju jedni prema drugima i jedni za druge u ovom životu, a možda i u onome koji slijedi.

14. Friday Night Lights (2006. – 2011.)

Kako bi matična televizijska kuća NBC smanjila troškove, Friday Night Lights je prebačena na DirecTV, a za svoju posljednju sezonu dobila je tek jednu, gotovo utješnu nominaciju za Emmy u kategoriji najbolje dramske serije. Ipak, serija Petera Berga, nastala prema knjizi H. G. Bissingera, pokazala je da jedan mali grad u Teksasu i njegova srednjoškolska momčad američkog nogometa mogu u sebi sadržavati čitav svijet.

Malo je koja serija tako dirljivo i realistično prikazala živote američkih tinejdžera, a rijetke se mogu pohvaliti tako dobrim glumačkim izvedbama. Kyle Chandler i Connie Britton briljirali su kao odrasli protagonisti, bračni par u kojem je on trener, a ona ravnateljica škole. Veliku glumačku postavu činila su i neka tada mlada imena koja će poslije postati zvijezde, među njima Zach Gilford, Michael B. Jordan, Minka Kelly, Taylor Kitsch, Adrianne Palicki i Jesse Plemons.

13. Girls (2012. – 2017.)

Kad je Lena Dunham tek završila fakultet, osmislila je polusatnu komediju o skupini prekvalificiranih, ali nedovoljno zaposlenih prijatelja u New Yorku koji, kako je napisala u svom prijedlogu HBO-u, “imaju onu kombinaciju sveznajućeg osjećaja da im sve pripada i britke samoironije koja obilježava sve velike židovske komičare, ali i mnoge 24-godišnjakinje s diplomama iz humanističkih i društvenih znanosti”. Zapanjujuće je koliko je serija koju je na kraju snimila odgovarala upravo toj zamisli. Kaotična, strastvena i puna nade, serija Girls je ostala neizbrisiv glas jedne generacije i portret umjetnice kao nesređene, ambiciozne mlade žene.

12. Arrested Development (2003. – 2019.)

Svaka je disfunkcionalna obitelj disfunkcionalna na svoj način, ali malo ih je bilo toliko urnebesno smiješnih kao Bluthovi. Jason Bateman oživio je svoju karijeru u ulozi Michaela, jedinog razumnog člana obitelji koji pokušava – i redovito ne uspijeva – držati svoje beznadne rođake pod kontrolom.

Serija Arrested Development, koju je osmislio Mitchell Hurwitz, nizala je sulude zaplete, apsurdne detalje i gegove te ironičnu naraciju Rona Howarda, i to tempom od kojeg se jedva stizalo udahnuti. Bluthovi su se poslije ponovno okupili na Netflixu, pomalo nespretno, a serija je naposljetku izgubila zamah i završila bez velike pompe.

11. The Office (US) (2005. – 2013.)

Kada je Greg Daniels predstavio svoju amerikaniziranu adaptaciju britanskog uredskog mockumentarca The Office, obožavateljima britanskog originala, poznatog po neugodnom humoru i zajedljivosti, moglo se oprostiti što su pomislili da novoj verziji nedostaje njegova prepoznatljiva oštrina. No američki The Office, sa Steveom Carellom u ulozi nespretnog regionalnog menadžera posrnule tvrtke za prodaju papira, izrastao je u kulturni fenomen za sebe.

Gledatelji su s vremenom počeli navijati za Michaela Scotta na način na koji nikada nisu za Davida Brenta (Ricky Gervais), a zaljubili su se i u likove poput Jima (John Krasinski) i Pam (Jenna Fischer), zahvaljujući kojima se serija zadržala na malim ekranima punih devet sezona.

10. Atlanta (2016. – 2022.)

Gdje je Atlanta? U sjevernom dijelu središnje Georgije. U samom je srcu američkog hip-hopa. Regionalno je središte afroameričke kulture i kreativne energije. A u ovoj nadrealnoj seriji Donalda i Stephena Glovera, koja govori o glazbenoj industriji, ali se njome ni približno ne iscrpljuje, Atlanta je bila i stanje uma, stanje nesigurnosti i prostor neprestane promjene.

Serija prati krug umjetnika i ljudi iz njihove neposredne blizine, od trap kuća do svjetskih turneja, ali putem često skreće na neočekivane stranputice. Ponekad je Atlanta u Amsterdamu. Ponekad u prošlosti. Ponekad je Atlanta najsmješnija komedija na televiziji, a ponekad najjezivija drama. Taj fragmentirani kolaž povezuje osjećaj za neobičnost života kakvim ga doživljavaju njezini likovi, kojima su promjene i preokreti jedina konstanta.

9. Curb Your Enthusiasm (2000. – 2024.)

Larry David pretvorio je sitničavo prigovaranje u urnebesnu umjetničku formu dok je lutao Los Angelesom i sukobljavao se sa svima koji su kršili njegov osebujan – premda često zapravo sasvim razuman – etički kodeks. Među njima su bili, između ostalih, ljudi koji pretjeruju s besplatnim uzorcima, oni koji razgovor koriste kao izgovor za ubacivanje preko reda, mrzovoljni uslužni djelatnici, ali i njegovi vlastiti prijatelji, koje su, među ostalima, glumili Jeff Garlin, J. B. Smoove i, posebno upečatljivo, Susie Essman. Rezultat je postao jedno od temeljnih djela cringe komedije, do te mjere da je prepoznatljiva “bum-bum-bum” melodija iz uvodne špice postala svojevrsni internetski soundtrack za neugodne društvene situacije.

8. 30 Rock (2006. – 2013.)

Živahna, ali precizno strukturirana satira televizijske industrije Tine Fey sažela je stil pop-apsurdizma čiji korijeni sežu do Lucille Ball i Ernieja Kovacsa te mu dala prepoznatljiv pečat generacije X, obilježen samosviješću i nesigurnošću. Fey je tipične likove iz svijeta showbusinessa pogodila toliko precizno da su poprimili gotovo alegorijske dimenzije: ona sama kao predana producentica, Jack McBrayer kao naivni potrčko, Jane Krakowski i Tracy Morgan kao narcisoidne zvijezde te, ponajviše, Alec Baldwin kao briljantni, toksični šef. Samo je netko tko istinski i bezrezervno voli ono što radi mogao taj svijet tako temeljito rastaviti na sastavne dijelove.

7. Veep (2012. – 2019.)

Julia Louis-Dreyfus osvojila je šest uzastopnih Emmyja za ulogu nesigurne i krajnje beskrupulozne potpredsjednice Seline Meyer, što dovoljno govori o tome koliko je dobra bila ova HBO-ova politička komedija. Malo je serija uspijevalo nagurati toliko šala u svaku minutu, a još manje njih bilo je toliko drsko. No satira se pokazala možda i dalekovidnijom nego što je njezin autor Armando Iannucci mogao pretpostaviti: čovjek gotovo osjeti nostalgiju za vremenom kada su samo izmišljeni političari na ekranu otvoreno pokazivali nihilizam i govorili bez ikakvih kočnica.

6. Game of Thrones (2011. – 2019.)

Ovaj krvavi ep o klanovima koji se bore za vlast dok se približava apokalipsa bio je najveći spektakl na svijetu: nekim večerima jedva ste mogli vjerovati vlastitim očima dok su vojske, zmajevi i ledeni zombiji spektakularno pustošili Westeros. No raskošna produkcija, krvava pretjerivanja i kontroverzan završetak danas lako zasjene činjenicu koliko je Igra prijestolja bila dobra i u onome što čini samu srž televizijske serije. Scenarij je bio britak i prepun obrata, svijet fascinantan, a gluma često izvanredna, posebno Peter Dinklage, Lena Headey i Nikolaj Coster-Waldau.

5. Fleabag (2016. – 2019.)

Samosabotirajuća, seksualno kompulzivna antiheroina s vragolastim sjajem u očima i uvojkom u kosi; odvažna kombinacija brze komične farse i tragedije. Kao autorica i glavna glumica ove serije od dvije sezone, Phoebe Waller-Bridge pomaknula je granice onoga što polusatni televizijski format može postići, prilagodivši svoju monodramu u briljantno slojevitu priču o tugovanju, ljubavi i odrastanju u tridesetima – i sve to u manje od šest sati televizijskog vremena.

4. Succession (2018. – 2023.)

„Volim vas, ali vi niste ozbiljni ljudi“, rekao je Logan Roy (Brian Cox), borbeni milijarder koji je sam izgradio svoje bogatstvo, svojoj četvero pohlepne odrasle djece na početku posljednje sezone ove HBO-ove drame o nasljeđivanju, dok mu se na licu jasno ocrtavalo duboko očinsko razočaranje. Pa ipak, itekako nam je bilo stalo do ishoda okrutnih, zamršenih i često komično apsurdnih borbi za moć unutar obitelji Roy – od spletki Loganova pretpostavljenog nasljednika, vječno utučenog i emocionalno ranjivog Kendalla (Jeremy Strong), do bračnih i političkih preokreta njegove jedine kćeri Shiv (Sarah Snook). Da, vrlo bogati doista se razlikuju nas, ali u raskošnoj mješavini oštećenih nasljednika i beskrupuloznih skorojevića koju prikazuje serija, ljudska je priroda dobila vlastito iskrivljeno zrcalo.

3. Mad Men (2007. – 2015.)

Bila je to, kako nam je Don Draper (Jon Hamm) rekao u svojoj slavnoj prezentaciji za Kodak Carousel, vremenska mašina. Serija smještena u svijet oglašavanja 1960-ih i ranih 1970-ih obilato se služila nostalgijom – pojmom koji, kako Don napominje u istoj prezentaciji, svoje korijene ima u boli. No izbjegla je klišeje tipične za priče smještene u prošlost stvarajući likove koji su i sami imali vlastitu prošlost, uključujući osobne tajne te sjećanja na ratove i životne borbe. Bila je to ujedno priča o pripovijedanju, smještena među muškarce – a s vremenom i žene – koji su priču o američkim željama, strahovima i težnjama ispisivali oglas po oglas. Uz neumoljivu duhovitost i stil, Mad Men ponudio nam je priču o osobnim promjenama u vremenu koje se ubrzano mijenjalo. I uvjerio nas da je prihvatimo.

2. The Wire (2002. – 2008.)

Poput serije Orange Is the New Black, njezine očito danas zanemarene sestre (koje na ovom popisu nema), The Wire je čudo koje zapravo nikada nije trebalo uspjeti: bijeli autori stvarali su priču o životu crnaca, a dotad gotovo nepoznati glumci dobivali su uloge koje su ih pretvarale u zvijezde. Pa ipak, zahvaljujući izoštrenom sluhu za jezik, beskompromisnom realizmu i sirovom izrazu, serija je stvarala dojam da je oživjeti uvjerljive ljude od krvi i mesa najjednostavnija stvar na svijetu. Naposljetku je nadrasla pedantnu preciznost svih svojih dijelova i rada uloženog u njih te postala pogled u “mračni kutak američkog eksperimenta”.

1. Breaking Bad (2008. – 2013.)

Na početku ovog kriminalističkog epa u laboratorijskim kutama, Walter White (Bryan Cranston), profesor kemije koji je postao narkobos, objašnjava svom bivšem učeniku, a sada suradniku Jesseju Pinkmanu (Aaron Paul) kako namjerava proizvesti visokokvalitetni kristalni metamfetamin bez korištenja pseudoefedrina iz ljekarne. “Da, znanost!”, oduševljeno uzvikuje Jesse. Breaking Bad bio je prepun rješavanja tehničkih problema – bila je to kemijska pokretačka snaga radnje koja je neprestano ubrzavala. No ono što je seriju činilo neusporedivom bilo je njezino duboko ljudsko istraživanje morala, usredotočeno na pitanje kako se Walter, neugledni čovjek obolio od raka i opterećen računima za liječenje, pretvorio u negativca. (Ili, možda, kako su uzbuđenje i slava kriminalnog uspjeha samo razotkrili negativca koji se cijelo vrijeme skrivao u njemu.) Izvanredno odglumljen i pedantno snimljen, Breaking Bad je prerastao svoju početnu premisu o štreberu koji ulazi u svijet kriminala i postao velika američka priča o pohlepi i oholosti.

FOTOGRAFIJE: HBO, Netflix, FX, NBC, AMC