Moda i tenis posljednjih se godina susreću češće nego ikad, od Miu Miu suradnje s Coco Gauff do dizajnerskih izdanja koja igrači nose pri izlasku na teren. No nova knjiga Sunite Kumar Nair, autorice hvaljene monografije o Carolyn Bessette Kennedy, podsjeća da ta veza zapravo traje više od stoljeća. U knjizi ACE: The Times & Style of Tennis tenis promatra kao sport, modni fenomen i ogledalo vremena u kojem se igra.
Teško je pronaći sport koji je tijekom svoje povijesti tako lako prelazio granicu između terena i svakodnevne garderobe kao tenis. Bijele polo majice, plisirane suknje, puloveri prebačeni preko ramena, tenisice, šilterice i prepoznatljivi Lacoste krokodil desetljećima pripadaju sportu jednako koliko i modi. A posljednjih nekoliko sezona ta je veza ponovno postala izrazito vidljiva. Coco Gauff na terenu nosi New Balance x Miu Miu, Jannik Sinner na Wimbledon je svojedobno stigao s Gucci torbom, dok su ovogodišnji turniri otvorili i potpuno novu modnu kategoriju – takozvani walk-on look, od kimono-inspiriranog izdanja Naomi Osake do bijelog Boss odijela koje je Taylor Fritz nosio prije izlaska na teren.
Sve to čini se vrlo suvremenim, ali Sunita Kumar Nair u novoj knjizi ACE: The Times & Style of Tennis kreće upravo od suprotne ideje: moda i tenis nikada se zapravo nisu razdvojili. Njihov odnos postoji gotovo koliko i moderni tenis, a odjeća na terenu tijekom povijesti govorila je mnogo više od sportskih performansi – o klasi, statusu, tijelu, slobodi, identitetu i pravilima koja je svaka nova generacija igrača pokušavala pomaknuti.
Autorica Sunita Kumar Nair
Britansko-indijska autorica Sunita Kumar Nair novom djelu pristupa kao netko tko je velik dio profesionalnog života proveo upravo u modnoj industriji. Modna je i kreativna direktorica s gotovo četrnaest godina iskustva, a radila je s publikacijama među kojima su Dazed, Sunday Times Style, WWD, W Magazine u New Yorku i Vanity Fair. Među njezinim klijentima bili su Christian Louboutin, Estée Lauder i Louis Vuitton, a karijeru je gradila u svijetu u kojem se moda promatra kroz fotografiju, casting, styling, vizualne reference i širi kulturni kontekst.
Njezin kustoski pristup možda je najbolji zajednički nazivnik njezinih knjiga. Kumar Nair manje zanima popis onoga što je netko nosio, a više način na koji odjeća s vremenom postaje jezik. Zašto pamtimo određenu siluetu? Kako jedan par cipela, bijela košulja ili teniska haljina prerastu osobu koja ih je nosila? I zašto se desetljećima kasnije ponovno vraćamo istim fotografijama?
Prvo je takvo pitanje istražila kroz jednu od najvećih suvremenih modnih fascinacija – Carolyn Bessette Kennedy.
Knjigu CBK: Carolyn Bessette Kennedy: A Life in Fashion objavila je 2023. godine i bila je to prva knjiga posvećena isključivo stilu Carolyn Bessette Kennedy. Na 256 stranica i uz 150 fotografija Kumar Nair rekonstruirala je odjevni stil žene čiji ormar gotovo tri desetljeća nakon njezine smrti djeluje jednako aktualno. Predgovor je napisala Gabriela Hearst, uvodni tekst Edward Enninful, dok su svoja sjećanja i razmišljanja podijelili ljudi poput Calvina Kleina, Michaela Korsa, Manola Blahnika, Tory Burch, Graydona Cartera i Samire Nasr.
Bessette Kennedy zanimljiva je upravo zato što njezin modni utjecaj nikada nije ovisio o velikom broju odjevnih kombinacija. Naprotiv, njezina je garderoba bila gotovo strogo uređena: crna, bijela, bež i camel, savršeno krojeni kaputi, Levi’s traperice, dolčevite, slip haljine, mokasinke i jednostavne košulje. Kumar Nair njezin stil promatra kao način komunikacije u trenutku kada se Bessette Kennedy našla pod intenzivnom pozornošću medija nakon braka s Johnom F. Kennedyjem Jr., priču koju smo nedavno gledali u hvaljenoj seriji “Love Story”.
CBK zato funkcionira i kao knjiga o odjeći i kao portret osobe koja je vrlo svjesno kontrolirala vlastitu sliku. Bessette Kennedy nosila je onu vrstu nenametljive garderobe koju će moda desetljećima kasnije ponovno proglasiti poželjnom. S novom knjigom o tenisu i teniskom odijevanju, autorica isti način gledanja prenosi s jedne žene na čitavu kulturu.
ACE: The Times & Style of Tennis i evolucija odijevanja
Jedna od prvih velikih modnih junakinja knjige je Suzanne Lenglen, francuska tenisačica koja je početkom 20. stoljeća promijenila izgled ženskog tenisa. U vrijeme kada su igračice na teren izlazile u odjeći koja je više nalikovala garderobi za vrtnu zabavu – dugim suknjama, korzetima i košuljama dugih rukava – Lenglen je 1919. godine na Wimbledonu igrala u laganoj haljini Jeana Patoua od bijelog svilenog žerseja. Kraći porub, spušteni struk i plisirana suknja omogućavali su joj mnogo više slobode kretanja, a ubrzo je njezin izgled počeo utjecati i na ono što su žene nosile izvan terena.
Muški tenis tog vremena imao je vlastiti strogi kodeks. Početkom prošlog stoljeća igrači su nosili bijele hlače pune dužine, košulje dugih rukava, remene, a nerijetko i kravate te karakteristične pletene džempere s V izrezom i kontrastnim obrubom.
“Teniska odjeća tada je još uvijek pripadala svijetu društvenih konvencija više klase koliko i sportu. Besprijekorno bijela garderoba sama po sebi bila je statusni simbol: podrazumijevala je da si možete priuštiti posebnu odjeću namijenjenu isključivo rekreaciji, ali i zahtjevno održavanje takvih komada.“
Upravo će jedan od najboljih igrača svoje generacije tu uniformu početi mijenjati iznutra. René Lacoste, francuski tenisač koji je tijekom dvadesetih osvojio sedam velikih pojedinačnih naslova, dobro je znao koliko su tradicionalne košulje i dugi rukavi nepraktični za višesatnu igru. Njegovo razumijevanje odjeće pritom nije dolazilo iz modne teorije, nego iz svakodnevnog iskustva na terenu. Tražio je komad koji će biti lakši, prozračniji i omogućavati više pokreta, a istodobno zadržati eleganciju koju je tenis zahtijevao.
Rezultat će postati jedan od najprepoznatljivijih komada 20. stoljeća. Nakon završetka profesionalne karijere Lacoste je 1933. godine s Andréom Gillierom osnovao La Chemise Lacoste i počeo proizvoditi majicu kratkih rukava od prozračnog petit piqué pamuka, s mekanim ovratnikom i duljim stražnjim dijelom koji je trebao ostati zataknut u hlače tijekom igre. Ono što je započelo kao rješenje konkretnog problema sportaša, ubrzo je postalo polo majica kakvu poznajemo danas.
Na prsima se nalazio mali krokodil, motiv vezan uz Lacosteov nadimak iz igračkih dana. Upravo će taj krokodil postati i jedan od ranih primjera logotipa koji se otvoreno nosio na vanjskoj strani odjevnog predmeta. Priča o Lacosteu tako gotovo savršeno objašnjava ono što Kumar Nair istražuje kroz knjigu: u tenisu funkcionalnost i stil rijetko postoje odvojeno. Promjene koje nastaju zato da bi se lakše igralo vrlo brzo počinju mijenjati i način na koji se ljudi odijevaju daleko izvan sportskih terena.
Polo majica možda je najbolji primjer. Iz tenisa je prešla u golf, zatim u američku preppy garderobu, a potom i u svakodnevnu modu. Danas je toliko odvojena od izvornog sportskog konteksta da ju je lako zaboraviti promatrati kao nekada radikalan komad sportske opreme. Tenis je kroz takve predmete desetljećima radio ono što danas nazivamo prelaskom sportske odjeće u modu – mnogo prije nego što su athleisure, tenniscore ili sportske suradnje luksuznih kuća dobili svoja imena.
Coco Chanel u Deauvilleu također je vrlo rano prepoznala novu privlačnost sportske garderobe i u svojoj trgovini imala prostor posvećen odjeći za sport, uključujući tenis. Kasnije će igrači poput Björna Borga, Andrea Agassija, Serene i Venus Williams ili Rafaela Nadala svaki na svoj način ponovno mijenjati predodžbu o tome kako tenisač treba izgledati.
The Classic, The Mavericks, The Cool
Knjiga ACE zato nije strukturirana poput klasične povijesti tenisa. Umjesto kronologije, Kumar Nair bira tri poglavlja – The Classic, The Mavericks i The Cool – i unutar njih povezuje igrače, dizajnere i pojedinačne predmete. Ralph Lauren, Tory Burch i Yohji Yamamoto pojavljuju se uz teme poput suknji, pulovera, satova i tetovaža, dok se Andre Agassi, Naomi Osaka i Rafael Nadal promatraju kao zasebni stilski karakteri.
Knjiga ACE: The Times & Style of Tennis na 272 stranice donosi oko 150 fotografija te uključuje radove fotografa poput Arija Marcopoulosa i Juergena Tellera. Tu su i razgovori s Coco Gauff, Jannikom Sinnerom, Marijom Sharapovom, Björnom Borgom i Benom Sheltonom, kao i modnim imenima poput Anne Wintour i Yohjija Yamamota.
Podjela na klasike, buntovnike i cool figure posebno dobro funkcionira u tenisu jer je riječ o individualnom sportu. Igrač je na terenu sam, kadar ga prati satima, a njegova odjeća postaje dijelom osobnosti. Andre Agassi mogao je krajem osamdesetih i početkom devedesetih izgraditi potpuno drukčiju sliku tenisa kroz dugu kosu, neon, traper i Lycra komade, baš kao što su Serena i Venus Williams kasnije koristile modu, siluete i frizure kao dio vlastitog identiteta. Nadalove majice bez rukava i florescentne boje ili nakit Gabriele Sabatini pripadaju različitim razdobljima, ali funkcioniraju na isti način: teško ih je odvojiti od slike igrača koju pamtimo. Još brojne takve zanimljivosti možete otkriti u ovoj knjizi koja nam otkriva kako je tenis postao najelegantniji sport.
Gdje naručiti knjigu iz Hrvatske?
ACE: The Times & Style of Tennis može se naručiti i iz Hrvatske, a trenutno najjednostavniju opciju nudi Libristo.hr, gdje tvrdo ukoričeno izdanje stoji 48,84 eura. Dostava se, ovisno o odabranoj službi, dodatno plaća između 3,49 i 4,99 eura, dok je za određene vrste dostave besplatna kod narudžbi iznad 69,99 eura. Knjiga je trenutačno dostupna uz navedeni rok slanja od 14 do 21 dan.
FOTOGRAFIJE: Instagram
