Ovo je dokumentarac koji zaslužuje posebno odvojeno vrijeme, na kraju dana, u miru i s potpunom koncentracijom, i ponovno gledanje. Objasnit ću i zašto…
Nikada nisam mislila da ću s tolikom, gotovo hipnotičkom pozornošću gledati dokumentarac o jednoj inženjerskoj kompaniji i njezinom direktoru. Obožavam formu dokumentarnog filma, posebno one koji se ne boje zakoračiti u našu blisku, često zapetljanu prošlost i izvući na svjetlo priče koje se trude biti poštene, kontekstualizirane i oslobođene jeftinog povijesnog revizionizma. U našoj zajedničkoj povijesti ima previše mračnih stranica, stranica kojih se s punim pravom sramimo i koje moramo jasno i nedvosmisleno osuditi.
No, opasna je zabluda dopustiti da nam mrak zakloni sve ono što je u tom istom vremenu bilo istinski revolucionarno. Postojali su trenuci kada se ovdje mijenjao svijet, ili barem onaj najvažniji mikrokozmos; svijet takozvanog “malog čovjeka”. Upravo zbog tih ljudi, njihovih vizija i odluka koje su gradile društvo dostojno čovjeka, važno je učiti, podsjećati se i stvarati filmove kakav je “Blum – Gospodari svoje budućnosti” Jasmile Žbanić.
Blum – Gospodari svoje budućnosti
Kada sam prije nekog vremena imala priliku sjediti nasuprot Jasmili Žbanić i razgovarati s njom skoro pola dana, osjetila sam tu nevjerojatnu, gotovo opipljivu mirnoću i snagu žene koja odbija pristati na zadane okvire. Jasmila je autorica koja čitavim svojim bićem ruši blokade, bilo da su one geografske, mentalne ili povijesne. Njezina umjetnost ne bavi se patnjom da bi proizvodila jeftine suze, nego da bi preuzela etičku odgovornost za ono što dolazi sutra. I zato je njezin prelazak s ratnih trauma na priču o Emeriku Blumu potpuno organski.
“U svijetu koji se hrani apatijom i cinizmom, Jasmila je odlučila pronaći pukotinu u zacementiranom zaboravu i pokazati nam da beznađe nije naša urođena osobina, nego nametnuta amnezija.“
Priča o Emeriku Blumu danas se doima poput utopije, plemenite znanstvene fantastike. Čovjek koji je preživio pakao ustaških logora smrti vratio se u ruralnu, ratom razorenu Bosnu i Hercegovinu i uspio podići kompaniju Energoinvest, globalnog privrednog i inženjerskog diva s pedeset tisuća zaposlenih i milijardama dolara izvoza. No veličina te priče ne leži samo u impresivnim ekonomskim brojkama, nego u radikalnom humanizmu.
Zamislite prostor u kojem radnici dijele profit, u kojem stan nije nedostižan kreditni teret nego osnovno pravo, u kojem inženjeri odlaze na usavršavanje u Ameriku kako bi se vratili doma i gradili vlastito društvo, i u kojem se u krugu tvornice slušaju koncerti klasične glazbe, recitira poezija i razvija i ulaže u kreativnost, izražavanje i umjetnost.
Blum je spojio vrhunsku tehnologiju, diplomaciju Pokreta nesvrstanih i model u kojem je radnik doista bio subjekt, a ne samo potrošni resurs.
Zašto bi svatko trebao pogledati film “Blum”
Ovaj se film naprosto mora pogledati iz nekoliko ključnih razloga. Prije svega, on djeluje kao najmoćniji mogući protuotrov povijesnom revizionizmu. Suprotstavljajući se paušalnom odbacivanju čitavog jednog razdoblja, film hladnim, nepobitnim arhivskim činjenicama dokazuje da smo bili sposobni stajati rame uz rame s najrazvijenijim zemljama svijeta. Drugo, on vraća dostojanstvo konceptu rada u vremenu opće prekarizacije, pokazujući da uspjeh ne mora počivati na eksploataciji i grčevitom strahu od „ponedjeljka“.
“Možda i najvažniji razlog zašto je ovaj dokumentarac dragocjen leži u poruci koju šalje mladim generacijama koje danas u kolonama napuštaju ove naše prostore s osjećajem da ovdje nikada ništa nije valjalo i da nikada ništa neće biti bolje. “
Kako je to na jednoj premijeri sjajno sažeto; gledajući ovaj film, čini se kao da promatramo neku drugu civilizaciju, a ipak smo to bili mi. Film nudi prijeko potrebno samopouzdanje i dokaz da nismo osuđeni na provincijalizam i margine.
Na kraju, činjenica da se ovakav film u današnjem javnom prostoru suočava s administrativnim otkazivanjima i tihim zabranama institucija samo potvrđuje njegovu subverzivnu snagu. Priča o uspješnoj, solidarnoj, multietničkoj zajednici koja je proizvodila vlastitu budućnost duboko uznemiruje današnje elite koje opstaju isključivo na podjelama, strahu i besperspektivnosti.
Gledati film “Blum – Gospodari svoje budućnosti” ne znači utonuti u pasivnu, nostalgičnu tugu za vremenom koje se ne može vratiti, već znači prihvatiti izazov. Ako su ljudi koji su preživjeli najveće užase dvadesetog stoljeća imali hrabrosti i pameti stvoriti takav svijet za “malog čovjeka”, onda mi danas nemamo nikakvo pravo na izgovor.
Ovaj film nas podsjeća na vlastitu odgovornost i vraća vjeru da ponovno možemo, i moramo, postati gospodari svoje budućnosti. Film možete za 5 eura pogledati na linku.
