U malom istarskom mjestu Radovani, nedaleko Višnjana i svega 12 km od Poreča, nalazi se Saints Hills vinarija Cantina. Vozeći do tamo mogli biste pomisliti – usred ničega – ali što joj se više približavate, to bolje počinjete shvaćati o kakvom se mjestu radi. Okružena vinogradima i maslinama, usred istarske šume, druga vinarija obitelji Tolj, vlasnika poznate i nagrađivane vinarije Saints Hills s Pelješca, oduševljava već na prvi pogled. Nakon što autom prođete dvorišna vrata, cesta vas vodi kroz vinograde, a zatim konačno stižete do divnog kamenog zdanja u kojem se nalaze vinski podrum, restoran te tri apartmana.
Saints Hills vinarija Cantina
Cantina je otvorena prije dvije godine, međutim vinarija Saints Hills prisutna je u Istri od samih početaka. Naime, upravo iz vinograda Sv. Ante, najvišeg vrha jugozapadne Istre na čijem se posjedu nalazi Cantina, dolazi većina bijelih Saints Hills vina. Tako je otvorenjem Cantine, nakon godina berbi grozdova koji su putovali iz Istre u Dalmaciju, u srcu vinograda izgrađen dom bijelim Saints Hills vinima.
Kako nam govori enolog vinarije Roberto Štokovac, cijela priča od početka je imala puno veću ambiciju od same proizvodnje vina. Ideja Ivane i Ernesta Tolja bila je pokazati kako se od internacionalno manje poznatih sorti – poput istarske malvazije, plavca malog i pošipa – mogu stvarati vina svjetske klase. Paralelno s podizanjem vinograda na Dingaču krenula je i priprema terena za sadnju vinove loze u Radovanima, koji je tada bio potpuno obrasao šumom, baš poput krajolika koji i danas okružuje vinograd.
Vizija vlasnika te predanost i ljubav omogućili su podizanje vinograda, a nakon dugog niza godina gradnju Cantine kakvu danas vidimo, upravo onako kako su je vlasnici zamišljali od samih početaka.
Vlasnicima je, dakle, od samog starta bilo važno da Cantina izgleda autentično i nenametljivo, kao prirodan nastavak krajolika koji je okružuje. Inspiracija su bili Mediteran i Istra, a svaki detalj – od materijala kao što su kamen, drvo i terakota do hortikulture i uređenja interijera – pažljivo je biran kako bi cijeli prostor djelovao skladno. Želja im je bila da objekt izgleda kao da je oduvijek tu.
Projekt potpisuje arhitekt Milan Pahović, za uređenje interijera zaslužan je Studio Franić Šekoranja, dok dodatnu osobnost prostoru daju i umjetnički radovi mlade umjetnice Silvije Golja. Poseban dojam ostavlja i činjenica da je velik dio namještaja izrađen po mjeri, u suradnji s lokalnim proizvođačima.
Proizvodnja Saints Hills vina
Kiša nas je toga dana spriječila da prošećemo po vinogradu, no nije umanjila doživljaj same vinarije. Dok sjedimo u restoranu i uz slanu platu uživamo u Saints Hills vinima, razgovorom se vraćamo na filozofiju proizvodnje vina. Ona je, objašnjava nam Roberto, jednaka na obje lokacije – na Pelješcu i u Istri: cilj je proizvesti što kvalitetnije moguće grožđe i uz minimalne intervencije u podrumu stvoriti vino koje će najbolje pokazati terroir iz kojeg dolazi. Ipak, razlike između istarske i pelješke lokacije itekako postoje, ponajviše zbog klime, sorti i samih uvjeta rada u vinogradu.
Dok se u Radovanima proizvode bijela vina, poput chardonnaya, semillona, sauvignon blanca i malvazije, pelješka lokacija fokusirana je na crna vina i rose etikete od plavca malog, crljenka kaštelanskog i grenachea, kao i na pošip. Velik dio posla zapravo se odvija već u vinogradu.
Kvaliteta vina počinje kvalitetnom rezidbom, ali na konačan rezultat snažno utječu i vremenske prilike tijekom cijele sezone. Prevelike vrućine, suša ili kišno i hladno vrijeme tijekom cvatnje mogu značajno utjecati na razvoj vinove loze i količinu uroda.
Razlikuje se i sam pristup vinogradarstvu. Na Dingaču se, zbog izrazito strmog terena i gusto zasađenih vinograda, gotovo sav posao mora obavljati ručno jer mehanizacija ondje praktički nije moguća. U Istri je rad nešto jednostavniji zahvaljujući ravnijem terenu i mogućnosti korištenja strojeva, iako se i dalje velik dio posla u vinogradu odrađuje ručno.
“Ukratko, cilj je proizvesti najkvalitetnije moguće grožđe, ubrati ga kada postigne idealnu zrelost te uz minimalne intervencije u podrumu proizvesti vino”, poručuje Roberto.
Grožđe iz Istre godinama je putovalo na Pelješac, a otvorenjem Cantine cijeli se proces danas odvija ondje gdje vino i nastaje – usred vinograda. Upravo to je dodatno podiglo kvalitetu proizvodnje.
“Proizvodnja na lokaciji izuzetno je olakšala logistiku berbe”, kaže Roberto. Budući da se berba obavlja ručno, grožđe odmah nakon branja ide u podrum na daljnju preradu, bez dugog transporta prema Dalmaciji. To timu omogućuje puno veću fleksibilnost i preciznost u odabiru idealnog trenutka za berbu, bez pritiska organizacije prijevoza i punjenja hladnjača. Takav pristup omogućava i berbu u manjim lotovima, parcelu po parcelu, što kasnije daje veću slobodu u podrumu tijekom kupažiranja vina. Na taj način imaju više mogućnosti pri odabiru onog najboljeg do najboljeg, dodaje.
Dok obilazimo podrum, doznajemo i da vina, osim u francuskim hrastovim bačvama, odležavaju i u betonskim tankovima. Roberto nam objašnjava da su oni neutralni, što znači da vinu ne daju dodatnu aromatiku kao drvo, ali i dalje omogućavaju mikrooksidaciju kroz pore betona. Upravo to vinu daje bolju teksturu, zaobljenost i omogućava ljepše odležavanje. Osim toga, zbog debelih stijenki puno je lakše kontrolirati temperaturu tijekom fermentacije nego što je to slučaj u drvu ili inoksu.
Zanimalo nas je postoji li nešto po čemu se Saints Hills svjesno razlikuje od drugih vinara u Istri. Roberto kaže kako je jedan od specifičnih elemenata njihovih vinograda gušća sadnja vinove loze nego što je to uobičajeno za Istru. Tako su, primjerice, chardonnay i sauvignon blanc posađeni u razmaku 1,8 x 0,8 metara, dok je pola hektara semillona zasađeno u vrlo gustom sklopu 1 x 1 metar.
Ipak, kada je riječ o samim praksama u vinogradu, ističe kako mnoge metode koje koriste dijele i brojni drugi kvalitetni vinari. To uključuje mehaničku obradu korova bez korištenja herbicida, kao i zasijavanje pokrovnih usjeva i usjeva za zelenu gnojidbu, čime se tlo prirodno obogaćuje organskom tvari i dugoročno održava njegova kvaliteta.
Sv. Ante je vinograd na 250 m nadmorske visine, što se smatra jednom od najviših točaka u jugozapadnoj Istri. Na toj visini izloženi su strujanjima hladnijeg zraka s kopna koji tijekom zriobe grožđa osigurava hladne noći bitne za aromatski profil budućeg vina. Još jedna zanimljivost je i da svi vinogradi nose imena po djeci vlasnika. Tako postoji spomenuti vinograd Sv. Ante u Istri, Sv. Lucia na Dingaču i Sv. Roko na Komarni. Osim toga, u sklopu vinograda Sv. Ante imaju i maslinik Sv. Lorena.
Mjesto potpunog doživljaja
Sama lokacija na kojoj se nalazi Cantina dio je njezina identiteta. S razlogom je smještena upravo tu gdje je, s pogledom na vinograde i morem u daljini, u čistoj prirodi u kojoj možete uživati u potpunom miru i tišini. Interijer i eksterijer prati istarsku estetiku, a toplina i elegancija prirodnih materijala i nijansi daju joj poseban šarm.
“Ljudi s oduševljenjem dolaze u Cantinu i jako vole prirodu i slobodu koju imaju kada dođu. Djeca imaju puno zelene površine za igru i trčanje, nema prometa pa se može i lijepo prošetati oko objekta i po vinogradu”, govori Roberto.
Restoran je baziran na tradicionalnim istarskim jelima tako da gosti mogu okusiti sve što Istra nudi, od kvalitetne ribe, mesa i vrhunske tjestenine koju sami pripremaju pa sve do deserata. Posebna pažnja posvećena je i samim namirnicama, koje nastoje nabavljati od lokalnih istarskih proizvođača.
“Važno nam je da namirnice budu lokalne i da dolaze od istarskih proizvođača. Vino ovdje prati hranu, ne radimo jela isključivo kako bi odgovarala određenom vinu. Naglasak je prije svega na tradicionalnoj kuhinji i jelima uz koja onda preporučujemo vino za koje mislimo da im najbolje odgovara.”
U sklopu Cantine nalaze se i tri smještajne jedinice, Mala Nevina, Frenchie i Le Chiffre, nazvane po vinima koja proizvode upravo ovdje.
Galerija
“U ponudi Cantine dostupno je svih devet Saints Hills etiketa, kao i arhivska vina, među kojima je i Ernest Tolj Dingač.“
Najvažnije nam je prikazati Saints Hills kao vinariju na više lokacija, od kojih je svaka autentična i priča svoju priču. Ali krajnji cilj je ispričati priču o počecima, o idejama i viziji vlasnika, proizvodnji vina i našoj praksi, te sve to zaokružiti čašom vina kako bi doživljaj bio potpun.
Kad pitamo Roberta koja bi vina preporučio gostima koji prvi put dolaze u Cantinu i možda se prvi put susreću sa Saints Hills etiketama, odgovara da je teško nešto izdvojiti, jer sve uvelike ovisi o osobnim preferencijama i stilovima koje netko voli. No ipak postoje etikete koje bi gotovo svakome preporučio kao dobar uvod u njihovu priču.
“Odmah bih preporučio naš rose, St. Heels, zatim Malu Nevinu, Frenchie i Le Chiffre od bijelih vina, a od crnih Sin, Pape i E.T. Dingač”, kaže.
A što za njega osobno predstavlja dobra boca vina?
“Za mene je najbolja boca vina ona koju popijem u najboljem društvu. Naravno, svi imamo svoje favorite i stilove koje volimo, ali vino je vrlo osobna stvar, stvar emocije i raspoloženja. Često upravo one boce koje podijeliš s najmilijima ostanu i najbolje.”
Nakon par ugodnih sati, polako završavamo razgovor s Robertom, čime se i naš se boravak u Cantini približio svome kraju. Pitamo ga kakav profil gostiju danas najviše dolazi ovdje. Kaže kako su im posebno važni domaći gosti, oni koji se vraćaju tijekom cijele godine i najbolje razumiju ovakav koncept boravka u prirodi, uz vino i opuštenu atmosferu.
“Cantina je jako zanimljiva našim ljudima i oni su nam najvažniji. Većinski gosti dolaze iz Istre, a vikendima nam stižu i ljudi iz Rijeke, Zagreba, pa čak i Dalmacije. Od stranih gostiju najviše imamo Slovenaca, prvenstveno zbog blizine, ali i zbog mira i prirode koju ljudi danas sve više cijene”, zaključuje.
I dok se iz Cantine ponovno spuštamo prema glavnoj cesti, teško je ne pomisliti kako upravo taj mir i osjećaj da ste nakratko pobjegli od svega zapravo čine njezin najveći luksuz. Uz fine zalogaje i vrhunsko vino, Cantina je definitivno mjesto koje se isplati posjetiti.
FOTOGRAFIJE: Martina Movrić
