Na samo 55 četvornih metara, raspoređenih kroz čak šest razina, arhitekt Davide Andracco uspio je stvoriti kuću koja djeluje znatno prostranije nego što njezina kvadratura sugerira. Još je zanimljivija početna točka projekta: napuštena i gotovo neuseljiva građevina u povijesnoj jezgri talijanskog grada Imperije, kojoj je pažljivom obnovom vraćen život.
Casa Beata
Projekt nazvan Casa Beata nalazi se u Parasiu, staroj gradskoj jezgri Imperije, grada na ligurskoj obali sjeverozapadne Italije. Smješten iznad mora, Parasio je zadržao mrežu uskih ulica, kamene arhitekture i karakter stare Ligurije, a za razliku od mnogih mjesta duž talijanske obale, ostao je relativno pošteđen masovnog turizma. Ondje je Andracco naišao na građevinu iz 17. stoljeća koju su drugi uglavnom vidjeli kao vlažnu, napuštenu ruševinu. On je, kako je ispričao za AD, u njoj odmah prepoznao potencijal.
Klijentica, učiteljica iz Švicarske, u početku je bila skeptična, no arhitekt ju je uvjerio da se postojeća struktura može pretvoriti u njezino utočište uz more. Projekt je od početka razvijan gotovo po mjeri, prema specifičnostima kuće i potrebama buduće vlasnice, uz nastojanje da se što više sačuva od njezina izvornog karaktera.
Šest razina unutar samo 55 kvadrata
Mala kvadratura ovdje je tek dio priče. Casa Beata proteže se kroz šest različitih razina koje se međusobno gotovo neprimjetno nastavljaju, stvarajući neobičnu prostornu kompoziciju. Od ulaza smještenog nekoliko centimetara ispod razine ulice kreće se prema podignutoj platformi, zatim spušta u dnevni boravak i nekadašnji podrum, a potom ponovno penje prema spavaćem dijelu i kupaonici.
Različite visine i razine dio su naslijeđene strukture stoljetne kuće, zajedno s masivnim zidovima od prirodnog kamena i kestenovim gredama. Andracco je postojeće elemente zadržavao gdje god je to bilo moguće, intervenirajući ondje gdje su to zahtijevali vlaga, konstrukcija i suvremeni standardi stanovanja. Glavna ideja koju su arhitekt i vlasnica definirali za projekt bila je vrlo jednostavna: pure and light.
Rezultat je interijer s vrlo suzdržanom paletom materijala i tonova, bez elemenata koji bi pokušavali preuzeti glavnu ulogu. Kontinuirane površine dodatno povezuju prostorije različitih visina, dok dnevno svjetlo naglašava teksturu kamena i stare opeke. Unatoč razlomljenom tlocrtu, kuća zato djeluje kao povezana cjelina.
Tijekom obnove otkrili su staru cisternu
Najzanimljiviji dio projekta otkriven je kada su radovi već bili u tijeku. Ispod debelog sloja žbuke pronađen je veliki ukopani bazen, za koji Andracco pretpostavlja da je nekoć služio kao cisterna za prikupljanje vode. Slične se strukture, kaže, mogu pronaći i u drugim kućama u staroj jezgri Imperije.
Arhitekt je neočekivano otkriće uključio u novu organizaciju kuće. Otvaranjem cisterne dobivena je dodatna visina u dijelu u kojem su stropovi dotad bili vrlo niski, što je bilo posebno vrijedno jer propisi u povijesnoj jezgri inače ograničavaju zahvate kojima bi se povećavao volumen prostorija. Nekadašnja cisterna danas funkcionira kao blago ukopani, prirodno hladniji radni prostor.
Iznad nje postavljena je konstrukcijska staklena površina oslonjena na drvene grede, pa se različiti slojevi kuće mogu istodobno doživjeti. Preko tog dijela prelazi lagano metalno stubište, jedan od elemenata koji najbolje prenosi ideju lakoće na kojoj počiva cijeli projekt.
Svaki centimetar dobio je svoju funkciju
Još jedno iznenađenje čekalo je arhitekta u prostoru današnje kuhinje. Ondje se nekoć nalazio glavni javni ulaz u kuću, a neobičan kosi strop tijekom radova potaknuo je pitanje krije li se iznad njega još nešto. Otkriven je dodatni volumen koji je iskorišten za novu međurazinu, pogodnu za spavanje ili mali radni prostor.
Kuhinja izrađena po mjeri smještena je u nekadašnji ulazni prostor, dok do mezzanina vodi tanko metalno stubište. Namještaj po mjeri pojavljuje se i drugdje u kući: sofa je ugrađena izravno u postojeću zidanu strukturu, a prostor ispod kreveta iskorišten je za spremanje stvari. Umjesto dodavanja velikog broja samostojećih komada namještaja, funkcije su ondje gdje je bilo moguće postale dijelom same arhitekture.
U kupaonici je sačuvan izvorni svod od opeke, dok odvojena pregrada s integriranom rasvjetom prostoru daje dodatnu dubinu. Kamen, opeka i tragovi stare konstrukcije ostavljeni su vidljivima na više mjesta, pa se povijest kuće čita kroz interijer.
Kuća koja više podsjeća na prostorni labirint
Vertikalne veze između šest razina na kraju su stvorile gotovo labirintsku kompoziciju koju AD uspoređuje s nemogućim arhitekturama M. C. Eschera. Na 55 četvornih metara stalno se penje, spušta, prelazi preko drugih prostorija i otkriva nove vizure.
Casa Beata pritom ostaje snažno vezana uz mjesto na kojem je nastala. Iako se nalazi vrlo blizu mora, Andracco kaže da boravak u njoj više podsjeća na život u malom selu u ligurskom zaleđu. Od gotovo neupotrebljive poluruševine nastao je kompaktan i funkcionalan dom u kojem su ograničenja stare građevine postala polazište za njezine najzanimljivije arhitektonske elemente.
FOTOGRAFIJE: Anna Positano / Studio Campo
