Sjedim u mračnoj dvorani, okružena sjenama i zvukovima koji se prelijevaju izvan pozornice. Još jedna predstava, još jedno putovanje u nepoznato. Kazalište je moj eskapizam, moje utočište od sivila svakodnevice. Sada sam ovdje zbog predstave “Djevojke s rogovima”, autorskog projekta Kristine Grubiše i Karle Leko. Čula sam šaputanja o predstavi koja spaja biografije triju iznimnih žena – Fride Kahlo, Dore Maar i Mileve Einstein – s osobnim pričama glumica. Zaintrigiralo me. Kako su uspjeli postići taj delikatni balans između povijesnih činjenica i intimnih ispovijesti?
“Nastojali smo da bogate biografije ovih triju žena budu pokretač za rastvaranje tema specifičnih ženskih iskustava”, objašnjava Karla Leko, dramaturginja predstave. “Naročito kada govorimo o ženama koje su velik dio svojih života provele uz velike umjetnike i znanstvenike, njihova iskustva života u sjeni tih muškaraca za nas su bila inspiracija za stavljanje Fride, Dore i Mileve pod svjetla reflektora. Poveznica s osobnim pričama glumica dogodila se prirodno jer je i sama ideja za rad na ovom projektu došao od strane glumica (Mia Bujan, Dorotea Ilečić Sever i Ema Šunde) koje su se, svaka na svoj način, pronašle u ovim iznimnim ženama.”
Djevojke s rogovima
Teme koje otvaraju, osim života u sjeni, jesu i potreba za stvaranjem, teme ljubavi, karijere, majčinstva, izloženosti, boli, prepuštanja, gubitaka, ranjivosti…
“Puno se toga krije u tim biografijama što itekako rezonira i s nama danas”, ističe Karla. “Riječ je o silini emocija i želja koje se na kraju mogu svesti na potrebu za ljubavlju i prihvaćanjem. Zar to ne želimo svi? Moj zadatak, kao dramaturginji ove predstave, bio je uvezati sve te slojeve i prožeti navedene biografije s likovima glumica koje zatičemo u kazališnoj garderobi. Glumice ulaze i izlaze u likove Fride, Dore i Mileve poigravajući se s prostorom i vremenom u kojem se nalaze koristeći čaroliju kazališta u kojem je moguće da šepava Mileva zapleše, da Frida i Mileva razgovaraju o majčinstvu, da Dora uđe u arenu s bikom…”
Predstava se bavi sukobom između razuma i osjećaja, te pitanjem isplati li se prepustiti nježnosti u svijetu koji često nagrađuje snagu i neovisnost. Prostor kazališne garderobe transformira se u mjesto gdje se glumice pripremaju za izlazak pred publiku, dijele svoje snove o idealnim ulogama i preispituju svoje pozicije.
“Okružene brojnim kostimima (kostimografiju potpisuje Ana Roko) koji, osim što ih djevojke oblače, funkcioniraju i kao sastavni scenografski elementi (scenografkinja je Marta Dolenčić), glumice međusobno dijele svoje snove o idealnim ulogama, preispituju svoje pozicije te način na koji ih ljudi percipiraju, kako u privatnom, tako i u profesionalnom životu. Kroz to se očituje borba između onoga kako ih drugi vide te onoga kako bi one voljele biti viđene. Sve te želje za dopadljivošću i zapaženošću vidljive su i kroz scenski pokret kojeg potpisuje Raffaella De Luca. Djevojke jako puno plešu i pjevaju te svoja lica predstavljaju kroz songove. Elementi kabarea, osim kroz pokret, glazbu i glumu, vidljivi su i kroz kostimografska i scenografska rješenja te svjetlo koje oblikuje Martin Šatović”, pojašnjava Karla Leko.
Tri romana Slavenke Drakulić poslužila su kao inspiracija za predstavu Djevojke s rogovima. Karla naglašava da su romani poslužili kao inspiracija i poticaj za daljnje razmišljanje i stvaranje. “Romani Slavenke Drakulić pokrenuli su samu ideju za predstavu te se ovim putem u ime cijelog tima zahvaljujem autorici koja nam je dala veliku podršku. Kako ste već naveli, romani su nam poslužili kao inspiracija, poticaj za daljnje razmišljanje i stvaranje. Ono na što je Slavenka Drakulić stavila najveći fokus u svojim romanima jesu ljubavni odnosi što je glavna okosnica i u našoj predstavi. Naša fasciniranost tim ljubavnim pričama u koje je Slavenka unijela fikciju, potaknuli su nas da se poigramo i istražimo što je za nas važno u tim pričama. Kako sam već navela, svaka od glumica povezala se s jednim od naslovnih likova romana te je tako i sam njihov autorski izraz dolazio nenametljivo.”
Ranjivost je jedna od ključnih tema predstave. Karla ističe da je proces rada na predstavi zahtijevao od svih njih da se prepuste i ogole. “Mnogo smo razgovarali o temama koje su se protezale kroz početni materijal i o svemu što je nama važno i blisko u kontekstu Fride, Dore i Mileve”, objašnjava ona. “Glazba Viktora Čižića, koji je ujedno i skladatelj i izvođač, svojom sveprisutnošću tijekom izvedbe postaje poput novog lika koji djevojke bodri, komentira, provocira, podupire… Glazba u ovoj predstavi nije samo pratnja, već i sugovornik koji zna i preuzeti riječ kada sve druge jednostavno više nisu potrebne.”
Djevojke s rogovima na scenu donose čitavu paletu različitih emocija. “Vjerujem kako će žanr kabarea publiku zabaviti, da će ih ritmovi i melodije nekih od songova potaknuti i da malo zaplešu na mjestu, ali isto tako da će ih neke scene raznježiti, potresti i zamisliti te možda potaknuti da dublje zavire u biografije ovih snažnih žena, ali i u vlastite živote kojima nikad nije na odmet dodati malo nježnosti, ljubavi, inspiracije i prihvaćanja.”
Prva ovogodišnja premijera Teatra &TD je predstava Djevojke s rogovima u režiji Kristine Grubiše i dramaturgiji Karle Leko, a održat će se u utorak, 1. travnja u Polukružnoj dvorani s početkom u 20 sati. Igraju: Mia Bujan, Ema Šunde i Dorotea Ilečić Sever, a za klavirom je glazbeni umjetnik i pijanist Viktor Čižić. Reprizne izvedbe na rasporedu su 2. i 3. travnja.
FOTOGRAFIJE: Luka Dubroja
