Gdje pojesti dobar gablec u Zagrebu? Gradska gastro scena vrvi restoranima, bistroima i lokalima koji nude šaroliku ponudu pa je danas moguće pronaći mjesta na koja ćete otići na doručak ili brunch, poslovni ručak i/ili zabavnu večeru s prijateljima. No, što je s gablaonama, onim jednostavnim, nenametljivim mjestima na kojima ćete pojesti ukusan, domaći topli obrok, po pristupačnim cijenama?
Kako smo nedavno uselili u naš After5 ured, potraga za takvim mjestima, na koja možemo otići na pauzu za ručak, nametnula se sama od sebe, a prva adresa koju smo otkrili je Kuća tete Ane na Britancu.
Kuća tete Ane
Kuća tete Ane nije novo mjesto u gradu. Kad zakoračite s Ilice na Britanski trg, s desne strane uočit ćete Arnoldovu ulicu, a tamo se na broju 1 nalazi prostor u kojem već više od pet godina uspješno posluje ova simpatična vege gablaona. U malom, intimnom prostoru, sa starinskim detaljima i svega nekoliko stolova, vlada topli ugođaj i domaća atmosfera. Iza vitrine u kojoj su izložene friško pečene štrudle, proljetne rolice i povrtne polpete, s osmjehom će vas dočekati Ema, Darijan i Prissana, koji zajedno s vlasnicom Taibom Redžepagić čime tim Kuće tete Ane. Njihova priča započela je 2020. godine, u jeku pandemije i nakon zagrebačkog potresa.
Ema Malogorski, voditeljica restorana i glavna kuharica, priča nam kako je ta odluka bila “sve, samo ne racionalna”.
“Pandemija, potres, neizvjesnost na svakom koraku… Ali nekad jednostavno osjetiš da je trenutak – i kreneš. Nismo čekali savršene uvjete jer oni, realno, nikad ne dođu”, kaže Ema. U tom izazovnom razdoblju opstali su tako što se nisu predavali. Svaki dan su eksperimentirali, testirali nova jela, komunicirali o idejama i učili iz vlastitih grešaka. “Bilo je dana kad je bilo teško, ali nikad nismo ozbiljno razmišljali o odustajanju. Držala nas je upornost, međusobna podrška i ona mala iskra koja kaže: ‘Ajmo još probati.’ I tako – dan po dan.”
Mala vege gablaona u koju dolaze i ljubitelji mesa
Odluka da u ponudi imaju samo vege jela bila je kombinacija osobnog kulinarskog izraza i želje da zagrebačkoj gastro sceni ponude nešto drugačije. “Htjeli smo pokazati da domaća, konkretna hrana ne mora nužno uključivati meso da bi bila zasitna, ukusna i ‘prava’. To je bio izazov – kako tradicionalna i internacionalna jela reinterpretirati na biljni način, bez kompromisa u okusu. I mislim da smo u tome pronašli svoj potpis”, smatra Ema.
Iako im je plan bio proširiti ponudu za vegane i vegetarijance u Zagrebu, ubrzo su im počeli dolaziti mesojedi. I to u većini. U početku je, priča Ema, bilo izazovno – bilo je puno predrasuda, ali nisu se dali pokolebati. Gradili su svoju priču strpljivo, tanjur po tanjur. Danas im je posebno drago kad vide da im se vraćaju ljudi koji su došli skeptični, a sad bez problema naručuju varivo od leće ili punjene paprike bez mesa. “Ako smo barem malo utjecali na nečiji pogled na biljnu prehranu – mi smo svoje napravili.”
“Primjećujemo da su ljudi danas puno svjesniji onoga što unose u organizam. Sve više se čitaju deklaracije, pita se o porijeklu namirnica i načinu pripreme. Općenito gledano, primjetan je trend smanjenog unosa mesa na tjednoj razini te veći interes za biljnu prehranu. Ne nužno potpuni prelazak, nego balans. Ljudi traže raznolikost i žele se osjećati dobro nakon obroka, a to je promjena koja nas veseli.“
Danas su mladi otvoreni prema trendovima iz drugih zemalja – brunch kultura, street food, fusion koncepti. I to je super. Ali paralelno postoji i publika koja voli ‘old school’ ručak – juhu, varivo, nešto na žlicu. A onda imamo i treću skupinu – one ‘leteće’ koji jure između obaveza i završe u pekari jer nemaju vremena. Zato smo osmislili koncept i za jedne i za druge. Kod nas možeš sjesti, uzeti pauzu i u miru ručati, ali možeš uzeti i konkretan obrok za van. Malo bijega iz ureda, malo domaće kuhinje – svatko pronađe svoj ritam.
U Kući tete Ane tako možete pojesti zaista svašta: od klasičnih domaćih gableca do azijskih specijaliteta poput gyoza i spring rollsa, polpeta od raznog povrća i žitarica, domaći kruh koji sami peku ,a tu su i domaći deserti, te slatke i slane štrudle. Namirnice, kažu, “nabavljaju sa svih strana”, ali uvijek preferiraju domaće.
“Najdraže nam je otići na plac – tamo sve ima neki drugačiji šarm. Naša šefica Taiba ima vrtove i voćnjake u Pisarovini pa od nje dobivamo brdo voća i povrća. Puno toga radimo sami, od umaka do deserata.”
Što se jelovnika tiče, uz pomoć društvenih mreža i stalnog istraživanja, Emin mozak radi sto na sat.
“Dovoljno je da vidim jednu namirnicu i već slažem tri kombinacije u glavi. Jedan gost mi je jednom rekao: ‘Ti spojiš nešto što zvuči kao da nema šanse da ide zajedno… i opet bude odlično.’ Mislim da je to najveći kompliment koji kuhar može dobiti.”
Tko čini tim Kuće tete Ane?
“Sve počinje s našom šeficom, Taibom Redžepagić – osobom velikog srca, ogromne podrške i nevjerojatnog razumijevanja. Ona je stup svega – tiha snaga iza cijele priče. Tu je i Darijan Gjikolli – čovjek sa živcima od čelika i strpljenjem na kojem mu svi potajno zavidimo. On je naš “najmlađi brat” kojeg obožavamo malo gnjaviti, ali realno – blažen među ženama! Njegova je funkcija: nabavka (po centru grada i plac), održavanje lokala i posluživanje gostiju.
Naša Prissana Kresonja došla je iz dalekog Tajlanda s nevjerojatno vedrom energijom. To se najbolje vidi kad preuzme kuhaču, njezina jela su mala umjetnička djela. Zajedno s Darijanom zadužena je za pripremu, izradu azijskih specijaliteta poput gyoza i spring rollsa, a i moja je desna ruka kad sam na godišnjem odmoru.
I za kraj – ja, Ema Malogorski, voditeljica i glavna kuharica. Moglo bi se reći da sam “starosjedilac”, od samog početka sam tu, stvarala sam priču skupa s Taibom, praktički inventar lokala (haha). Nedavno sam završila i slastičarsku školu pa se bavim i desertima. Volim biti uključena u sve, od kuhinje do nabavke i organizacije. Ne podnosim monotoniju, uvijek sam u potrazi za novim stvarima, eksperimentiranjem, volim učiti i veselim se novim izazovima. I stvarno mogu reći – presretna sam i zahvalna što imam ovakav tim.”
Mjesto gdje se jede kao kod kuće
Vlasnica Taiba, priča nam dalje Ema, obožava topli, starinski ugođaj – onaj osjećaj doma gdje su detalji pažljivo birani i sve ima neku priču. Voli drvo, sitne detalje, stvari koje podsjećaju na djetinjstvo i obiteljske ručkove. “Htjeli smo da prostor bude praktičan za gablec stil – brzo, funkcionalno i ugodno – ali da i dalje ima tu dušu. Da možete ući na 30 minuta, a ostati sat i pol jer vam je jednostavno lijepo.”
U tome su i uspjeli. Njihova dobra energija i ljubav prema hrani osjeti se čim uđete u restoran, u kojem ćete se osjećati kao da ste došli kod bake na ručak, što im gosti često kažu:
“Neki su čak uvjereni da negdje iza kuhinje stoji jedna bakica koja sve to kuha. Onda ostanu u laganom šoku kad vide da iza svega stoji mlada ekipa puna energije, volje i želje za učenjem. To nam je zapravo najdraži kompliment, jer znači da smo uspjeli stvoriti tu toplinu i domaći osjećaj.“
Ema dodaje da im je upravo to najbitnije – da se svaki gost osjeća kao kod kuće.
“Kod nas se jede, ali se i živi. Mi smo ekipa koja obožava glazbu – kod nas ćete čuti sve, od starih hitova do totalno neočekivanih stvari. Nismo tipičan restoran. Ne visimo nikome nad glavom, opušteni smo, friendly i bez predrasuda. Volimo se družiti i zabavljati. Kod nas se zna zapjevati, nekad i zaplesati, zezamo se s gostima… ali posao je uvijek odrađen profesionalno. Hrana izlazi na vrijeme, sve je uredno i organizirano, samo uz malo više smijeha nego drugdje. Opušteno.”
Kuća tete Ane ubraja se među pristupačnije zagrebačke adrese za gablec, s većinom jela u rasponu od otprilike 2 do 9 eura. Variva i juhe najčešće su oko 5 – 8 eura, ovisno o kombinaciji, glavna jela mogu doseći do 8 ili 9 eura, a deserti uglavnom koštaju oko 4 eura. Upravo taj omjer cijene i obilnih, domaćih porcija razlog je zašto se Kuća tete Ane često ističe kao dobra opcija za povoljan i zasitan ručak u centru grada. Postoji i opcija dostave putem aplikacije Glovo.
“Svaki dan je drugačiji – novi ljudi, nova jela, novi deserti. I baš u tome je čar. Najdraži trenutak je kad vidim da gost zagrize prvi zalogaj i samo se nasmije. Taj trenutak bez riječi sve kaže. To je podsjetnik zašto smo krenuli u ovo – ne samo zbog hrane, nego zbog osjećaja koji stvaramo. Možda zvuči jednostavno, ali kad radiš srcem i okružiš se dobrim ljudima, svaki dan ima barem jedan trenutak koji te podsjeti da si na pravom mjestu.”
Za kraj nas je zanimalo – tko je teta Ana, po kojoj restoran nosi ime?
“Teta Ana je, kako naša šefica Taiba kaže, njezina ‘teta čuvalica’. Ona ju je čuvala, pazila i učila prvim životnim lekcijama, pa tako i onima iz kuhinje. Uz nju je naučila da se kuha srcem, da je hrana način brige o drugima i da je stol mjesto okupljanja. Teta Ana bila je toplina, sigurnost i inspiracija. I zato ime nije samo ime – ono je podsjetnik na djetinjstvo, na ljubav i na sve ono zbog čega danas kuhamo”, pojašnjava Ema.
Ova vesela i vrijedna ekipa ima puno planova koje, kako kažu, mijenjaju skoro svaki dan, ali jedno ostaje isto – njihova potreba da sve što rade, podijele s gostima:
“Kod nas je sve dosta nepredvidljivo, pojavi se nova ideja, nova namirnica, nova inspiracija… i već nešto kuhamo. Nova jela, nova pića, možda neki mini tematski dan – nikad se ne zna. Jedino što je sigurno jest da sve naše planove, ideje i male hirove odmah dijelimo s gostima putem društvenih mreža. Volimo da su dio naše priče, jer bez njih, ova priča ne bi ni postojala.”
Kuća tete Ane
Adresa: Arnoldova 1, Britanski trg
Radno vrijeme: pon-pet 11-16h
Kontakt: 095/7731987
Instagram: @kucateteane
FOTOGRAFIJE: Tatjana Bukvić
