Prošli mjesec krenuli smo s našom novom After5 temom “Gdje na gablec” u kojoj vam predstavljamo neke dobre zagrebačke gablaone, restorane, kantine – ukratko, adrese u gradu na koje možete otići u pauzi za ručak i pojesti dobar gablec – ukusan, topli obrok, po pristupačnoj cijeni. Nakon Kuće tete Ane, koju smo predstavili u prvom izdanju, naša nas je potraga dovela do restorana Lončić, koji se nalazi u neposrednoj blizini parka dr. Franje Tuđmana, na adresi Gjure Deželića 89.
Lončić: Mali restoran u centru s finom, domaćom hranom
Za ovaj mali, simpatičan restoran čuli smo od kolegica i poznanica pa smo ovog ponedjeljka odlučili upravo tamo svratiti na ručak. U ugodnom prostoru dočekala nas je ljubazna vlasnica Marina Wagner, koja je Lončić sa suprugom otvorila prije dvije godine. Ugodna i topla atmosfera te miris koji se širio iz kuhinje odmah su nam dali do znanja da je Lončić mjesto na koje se dolazi zbog hrane. Upravo je to bila misao vodilja i samim vlasnicima – da se gosti kod njih osjećaju kao kod kuće i da im ponude pošten, domaći gablec kakav bi i sami jeli svaki dan.
Živjeli smo u kvartu i nedostajalo nam je mjesto gdje možeš doći nešto brzo i fino pojesti. Htjeli smo mjesto gdje je hrana stvarna, bez glume i kompliciranja. Da je cjenovno prihvatljivo, i da je zdravo i za malu djecu, a mi ih imamo troje.
Čim uđete u Lončić, bit će vam jasno da su u svojoj namjeri i uspjeli. Interijer su uredili tako da bude topao i opušten, bez previše “restoranskog” dojma. Lončić ima ukupno 8 stolova i pun je malih detalja radi kojih imate osjećaj kao da ste kod nekoga doma na ručku. Fotografkinja Tatjana i ja smjestile smo se za stol tik uz kuhinju, u kojoj radi mali, ali uigran tim. Svatko zna svoj dio posla, ali svi po potrebi uskaču gdje treba.
“Normalna smo ekipa koju čine kuhar Tomislav, koji je odličan u svemu što skuha, posvećen je svakom jelu podjednako sjajno i stalno sam sebe kritizira; kuharica Ana koja uskoči ponekad i napravi neponovljive slastice i tjestenine (sve radi bez recepta) i spaja neobične sastojke; vrijedna studentica Katja baci neku dobru ideju za jelovnik, a super pomogne oko suđa i općenito dobrog raspoloženja među gostima i u kuhinji. A suprug Luka uskoči kad treba isprobavati jela😊”, pojašnjava Marina koja je također uključena u sve – od kuhanja do slaganja jelovnika i svakodnevne organizacije, za što kaže da joj je jako važno, jer želi imati kontrolu nad kvalitetom i zadržati taj osobni dodir u kuhinji.
Htjeli smo da ljudi uđu i odmah se osjećaju ugodno, kao da su kod nekoga doma. Najbitnije nam je da dobro miriše.
Domaće, sezonsko i svježe
Od samog početka u Lončiću se drže istog smjera – mala ponuda, ali kvalitetna i svježa. Svježina im je ključna pa ne rade velike količine i ne gomilaju hranu – radije da se rasproda, nego da ostane za sutra. To je jedini način da održe kvalitetu kakvu žele, poručuje vlasnica. Jelovnik se mijenja svaki dan, a na njemu se uvijek nalazi nekoliko jela: obično jedna juha, jedno varivo te jedan quiche, zatim nešto konkretnije mesno te neka tjestenina ili nešto lakše.
Srijedom i petkom spremaju riblja jela. “Volimo spremati brudete, kao i sipu, svakakve pržene ribice, bakalar…”, govori Marina.
Ne drže se strogo klasičnih gableca pa često “začine” dane nekim stranim jelima poput burritosa, curryja, tortilja. Ipak, filozofija kuhanja je uvijek ista i, zapravo, vrlo jednostavna – domaće, sezonsko i bez nepotrebnih komplikacija. Namirnice nabavljaju od provjerenih dobavljača i koliko god mogu, biraju kvalitetno i lokalno.
“Najvažnije nam je da je jelo ukusno, da ima smisla i da ga možeš jesti svaki dan. I da ne dosadimo nepcima.“
Danas u Lončić na ručak navraćaju svi, od ljudi koji žive u kvartu do poslovnjaka koji rade u blizini. Imaju i stalne goste, one koji dolaze gotovo svaki dan, što im je, kaže Marina, najveći kompliment. Jela koja se uvijek traže i koja najbolje predstavljaju Lončić su juhe i variva. I mi ih moramo pohvaliti – jeli smo juhu od celera i varivo od mahuna i zaista su bila odlična, puna okusa. A jednako tako smo uživali i u svježe pečenom quicheu s brokulom i svinjskom pečenju s krumpirom.
Marina kaže da uvijek kuhaju ono što bi kuhali doma svojima, međutim ističe da je jako izazovno svaki dan iznova slagati meni.
“Zamislite kada idete s posla i razmišljate što ćete kuhati – e, tako je nama svaki dan, ali za par jela i kao da vam jedno cca 100 ili više ljudi dolazi na ručak. Najveći izazov je iznenaditi jelovnikom tako da se baš ne ponavljamo.”
Kvartovsko mjesto s dušom – i pristupačnim cijenama gableca
Cijene u Lončiću kreću se od 3 eura za juhe, 4 eura za quiche do 5,50 eura za varivo. Ukoliko uz varivo želite kobasicu, to ćete platiti dodatnih 2 eura. Cijene glavnih jela su također pristupačne i obično ne prelaze 10 eura, a u cijenu je uključena i salata, kao i kruh. Od manjih zalogaja, na meniju se gotovo uvijek nalazi pizzella, mala pizza koju možete i sherati, a čija cijena varira između 6 i 7 eura, ovisno o vrsti (sir, šunka sir, sir pršut). Na kraju, u ponudi je uvijek i neki desert poput kolača i pite, čija je cijena 3 eura. Na stolu se slobodno možete poslužiti običnom vodom koja se ne naplaćuje, a uz ručak uvijek možete naručiti i neko piće, poput Coca-Cole, limunade, čaše vina, pivo ili tursku kavu.
“Lončić vidim kao kvartovsko mjesto s dušom. Planove razvijamo kao i sutrašnji jelovnik – nikada nismo sigurni što sutra kuhamo 😊 “
Koncept manjeg menija koji se svakodnevno mijenja dosad je dobro funkcionirao pa Marina kaže da mu za sada ostaju vjerni. Lončić nećete pronaći na aplikacijama za dostavu, ali svaki obrok pakiraju za van pa ga možete rezervirati putem telefona.
Kod nas možete naručiti obrok da vam čuvamo da slučajno ne nestane, pokupiti ga i usput popričati malo s nama ili susjedima. A možete obrok pojesti i kod nas u ugodnoj i opuštenoj atmosferi. Sve je po vašem izboru.
Lončić zaista je kvartovsko mjesto s dušom. I odličan izbor kada poželite napraviti predah na poslu i pojesti nešto fino i domaće. Zbog toga je, ukoliko radite u blizini, a još ga niste posjetili, naša iskrena preporuka. Cijeli tim dočekat će vas raširenih ruku – i s toplim i ukusnim obrokom na stolu.
FOTOGRAFIJE: Tatjana Bukvić
