U crtežima Hane Tintor prepoznaju se mnogi. Bez imalo skromnosti, moglo bi se reći da je ova ilustratorica i animatorica s vremenom postala simbolom jedne generacije – zasićene, koja sve više žudi za povratkom na tvorničke postavke. U njezinim neobičnim prikazima svakodnevice publika pronalazi utjehu, radost i sebe. Hana Tintor magistrirala je vizualne komunikacije na Studiju dizajna u Zagrebu te ilustraciju i umjetnost knjige na Sveučilištu Anglia Ruskin u Cambridgeu. Ilustracija je njen poziv i posao, a uspješno surađuje s nizom institucija, izdavačkim kućama, s raznim festivalima, projektima u kulturi te građanskim inicijativama. Njezine ilustracije krase i novi broj Kàko magazina, na što je posebno ponosna.
Hana Tintor ilustrirala je naslovnice novog Kàko magazina
Hana crta oduvijek, a ilustracija je za nju i dalje “crtanje za gušt”, iako se posljednjih deset godina pretvorilo u posao. U ilustraciji se, kaže, osjeća najugodnije, a njezina je formula jednostavna – puno inicijative i rada. U počecima je, prisjeća se, bilo mnogo kompromisa te ispunjavanje želja prvim klijentima. I, naravno, gomila pogrešaka. Hana kaže:
“Bilo je i puno žrtvovanja, ali nimalo straha od propuštanja jer sam znala što jednog dana želim raditi. Od ilustracije zarađujem deset godina, ali ugodno se osjećam nazivajući se ilustratoricom pola od toga. Da je hobi posao zvuči idilično i potpuno je krivo. Iako se radi o crtanju koje volim, ilustracija mi nekad zna biti izuzetno zahtjevna, kao i klijenti ili problem koji danima ne znam riješiti i nema veza veze s intuitivnim, opuštajućim crtanjem u blokić.”



Publika podjednako uživa u Haninim crtežima, slikovnicama, naslovnicama i skicama koje dijeli na društvenim mrežama. Vjeruje kako je njezina iskrenost, iako će neke možda i odbiti, uz prepoznatljiv humor te mogućnost poistovjećivanja s likovima i situacijama iz svakodnevnog života ono što ljude najviše privlači njenom radu.
Ljudi kao najveći kriterij za odabir suradnje
Hanin portfolio raznolik je i zanimljiv, a suradnje s različitim klijentima omogućile su joj rad na zabavnim, neobičnim i društveno angažiranim projektima. Komunikacija s klijentima iznimno joj je važna i čim “namiriše” da nešto nije kako treba, povlači se iz projekta:
“Što sam starija, sve više vjerujem neobjašnjivom intuitivnom osjećaju koji vrišti da ne prihvatim neki zadatak. Do sada me nije iznevjerio, a to znam jer sam ga nekoliko puta odbila poslušati. Ljudi su mi najveći kriterij za odabir suradnje, puno važniji od novaca i rokova. Ostalo se sve nekako da srediti.”
S obzirom na stalne angažmane, Hana ponekad i nema dovoljno vremena za vlastite projekte, iako ga nastoji pronaći.

Kad si freelancer, jako je teško postići balans, sve nahrli odjednom – ili je puno posla ili je zatišje. S vremenom sam se navikla na taj ritam, ali ponekad osjećam zasićenje i danima ne primim kist. U tim fazama čak ne mogu niti gledati ilustraciju, tada trebam knjige, fizičke aktivnosti i boravak van studija. Tri dana toga i onda opet na stari ritam.
Rad na Kàko magazinu
Jedan od projekata koji je posebno raduje, suradnja je s Kàko magazinom. Za novi broj, čija je tema hrana, Hana je izradila čak deset različitih naslovnica koje, kad se povežu, čine jednu inkluzivnu cjelinu:
„Kàko i ja volimo se i podržavamo od njihovih početaka. Javila sam im se čim sam ih spazila jer mi je magazin na prvu bio divan, fantastičan, edukativan i zabavan. I predobro je mirisao! Ponudila sam da ću napraviti ilustraciju, ilustriranu reportažu, strip, ma što god, baš sam željela surađivati s njima.


Kroz vrijeme se sprijateljila s ekipom iz magazina, zbog čega je postala još svjesnija koliko je truda, entuzijazma i strasti uloženo u magazin. Kàko, kaže, nudi nešto sasvim drugačije pa uvijek nešto novo nauči ili tekstovi u njoj probude znatiželju da nastavi istraživati sama.
“Tekstove uvijek pišu autori koji znaju pisati, a danas kada sve pršti od nekvalitetnih sadržaja i svatko misli da zna pisati, Kàko tekstovi su pravo osvježenje na sceni. Sviđa mi se što Kàko magazin spaja naizgled nespojivu publiku, ljudi koji se nađu na njihovim promocijama inače se vjerojatno ne bi našli na istom mjestu. Već to otvara nove prostore i suradnje i odnose. I prekrasan je – za držati na zidu, stoliću i za čitanje – neometano čitanje.”

Kad su je iz uredništva magazina jednoglasno odabrali za izradu naslovnica najnovijeg broja, ideje su odmah krenule dolaziti. Željela je prikazati likove koji jedu, ali činilo joj se dosadnim da to bude uvijek isti lik. Crtež je, kaže, prilično jednostavan pa joj je dozvolio da kreira različite likove koji uživaju u različitim jelima:
“Netko će odabrati fine dining za svoj gušt, a nekom drugom (kao meni), gušt je pojesti hamburger. Željela sam da priča bude inkluzivna i da se mnogi mogu prepoznati u naslovnicama i poistovjetiti se s nekim od likova.“
Njena pomagačica, ilustratorica Maja Sokić, snimala je Hanu dok jede i prema tim snimkama izradila animaciju s pomoću koje je Hana stvarala likove.


“Likovi su samo izašli iz mene. Nije bilo prepravljanja i jednom kad sam postavila taj pokret, to je bilo to. Kàko i ja surađujemo dugo i veseli me što sam stigla i do naslovnice. Imala sam tremu, ali sam istovremeno bila i uzbuđena jer mi je bilo važno da ispadne dobro i da se zabavim u procesu”, rekla je.
Kad ne crta, Hana vrijeme voli provoditi u prirodi. Fizička aktivnost najdraži joj je ispušni ventil, a prije odlaska u svoj studio, ujutro voli odraditi dvosatnu šetnju sa svojim psima koja je, kaže, dobro pripremi za dan. Iako se ponekad čini da freelanceri nikada zaista ne prestaju s poslom ili razmišljanjem o poslu, Hana ipak uspijeva zatvoriti vrata svog studija:
“Nekad mi je odmor od posla bilo crtanje za gušt, nekad još uvijek i je, ali rjeđe. Odmor i odmak su mi postali važni, iako si ih i dalje ne mogu priuštiti u idealnoj mjeri – idem prema tome.”
Promocija novog broja Kàko magazina održat će se 24. travnja u Rijeci, 25. travnja u Zagrebu i 30. travnja u Splitu.
FOTOGRAFIJE: Marija Gašparović