Neki celebrityji skupljaju umjetnička djela, rijetke filmske kopije ili – poput Leonarda DiCaprija – klasične akcijske figurice. Tom Hanks, pak, ima nešto drugačiji hobi – poznat je po svojoj kolekciji pisaćih mašina. No za razliku od slika Stevea Martina ili Leonardovih figurica, dio Hanksove zbirke trenutno se može razgledati na izložbi u The Church, izložbenom prostoru u Sag Harboru na Long Islandu.
Izložba pisaćih mašina iz kolekcije Toma Hanksa
Izložba Some of Tom’s Typewriters donosi 35 pisaćih mašina iz Hanksove kolekcije od preko 300 primjeraka, koje je legendarni glumac osobno odabrao. Među njima je električna pisaća mašina sa seta serije Mad Men, zatim originalni Olivetti “Valentine” iz 1969. godine, dizajniran od strane Ettorea Sottsassa, a tu je i jedno neobično iznenađenje – relativno nov model prozirnog pisaćeg stroja. Proizvodi ga tvrtka koja se 1980-ih preusmjerila s kalkulatora na pisaće mašine namijenjene zatvorenicima koji pišu.
Izložba uključuje i nekoliko jednostavnijih modela koji su dostupni posjetiteljima za korištenje, jer fizički doživljaj, u konačnici, čini velik dio čarolije pisaćih mašina.
Podrijetlo Hanksove kolekcije pisaćih mašina ispričano je u njegovoj kratkoj priči These Are the Meditations of My Heart iz zbirke Uncommon Type. U priči žena donosi stari pisaći stroj na popravak, no umjesto očekivanog servisa, doživljava razgovor koji joj potpuno mijenja pogled na stvari.
Hanks je otkrio da je dijalog iz priče gotovo u potpunosti preuzet iz njegovog vlastitog iskustva – kada je i sam donio pisaći stroj na popravak, rekli su mu da je to više igračka nego ozbiljan uređaj te mu umjesto toga ponudili Hermes 3000, model poznat po svojoj izdržljivosti i funkcionalnosti, piše The Guardian.
Danas Hanks gotovo svugdje sa sobom nosi pisaću mašinu i koristi ju gotovo svakodnevno. Ne piše na njoj duže tekstove (za to ipak preferira laptop), ali ju koristi onako kako bi netko drugi zapisao bilješku na papirić ili u aplikaciju – primjerice, za sastavljanje popisa za kupovinu.
Iako je Hanks osigurao pisaće mašine i podijelio priče koje ih prate, za sam dizajn i postavljanje izložbe pobrinuo se poznati kreativni direktor i autor Simon Doonan, koji je radio na mnogim projektima, od Warholove izložbe i izloga robne kuće Barney’s do božićnih dekoracija u Bijeloj kući za vrijeme Obame.
Doonan naglašava koliko su pisaće mašine bile neizostavan dio 20. stoljeća: “Zvuk tog doba bilo je lupanje tipki i zvonjava valjka pisaćih strojeva”, rekao je za The Guardian. “To je bila velika tehnološka revolucija u prvoj polovici stoljeća, a nastavila se kroz pedesete, šezdesete i sedamdesete godine.”
Kao primjer navodi vlastite roditelje: “Oboje su rano napustili školu i činilo se da ih čeka rad u tvornici, no naučili su tipkati – i to im je potpuno promijenilo životni put.”
Doonan skupljanje pisaćih mašina uspoređuje s kolekcionarstvom (i sviranjem) vintage gitara – tu postoji element interakcije, a ne samo pasivnog divljenja predmetima kao svetim artefaktima. U tom smislu, rad na izložbi podsjetio ga je na projekt The Warhol Look, postavku u muzeju Whitney koja se bavila modom i odjećom. “Radite s puno predmeta koji nemaju onaj težak pečat visoke umjetnosti”, kaže.
Napominje da ga je ovaj projekt također podsjetio na njegov dugogodišnji rad u Barney’su, gdje je desetljećima bio stilist izloga, oslanjajući se na materijale koje bi mu drugi odabrali. “Navikao sam raditi s izloženom robom, bez svih tih unaprijed zadanih ideja o umjetnosti.”
To, naravno, ne znači da pisaće mašine nemaju svoju estetsku privlačnost. “Za mene je to vizualna stvar. Kao velika kutija čokolade”, kaže Doonan, prizivajući slavnog Hanksovog lika. “Svaki pisaći stroj toliko je prožet dizajnerskim jezikom svog doba da vas potpuno obuzme fascinacija tim razdobljem.”
Ima li omiljeni stil pisaće mašine? Kaže da je podijeljen između futurističkih modela iz sredine 20. stoljeća i starijih, koji zrače tamnom elegancijom: “Obožavam one teške viktorijanske pisaće mašine, koji djeluju pomalo zloslutno – na njima možete zamisliti otrovna pisma, prijetnje i slično. To je ono fascinantno kod pisaćih strojeva: da, na njima su pisana ljubavna pisma, scenariji i knjige, ali i poruke pune izdaje koje vam zalede krv u žilama kad ih izvadite iz omotnice.“
Doonan ističe koliko su se pisaće mašine pojavljivale u filmovima u mračnim kontekstima, bilo kao ključni dokaz u otkrivanju ubojice, bilo kao sredstvo koje otkriva dubinu nečijeg ludila, kao što je bio slučaj s Jackom Nicholsonom u Isijavanju. To se odnosi i na fizički doživljaj pisanja na njima, posebno na modelima prije pojave električnih pisaćih mašina: ručno namještanje papira, udaranje tipki koje proizvode zadovoljavajući zvuk pri svakom slovu, pomicanje kolica na kraju retka.
Doonan kaže da on sam nema posebne rituale pisanja, ali primjećuje koliko se fizički proces promijenio, od snažnog udaranja tipki do laganog dodirivanja tipkovnice, pri čemu se izgubila određena snaga.
Za generacije koje su prešle s pisaćih mašina na digitalne uređaje, kao i za one koje nikada nisu morale, izložba Some of Tom’s Typewriters nudi barem kratki, ali intenzivan doživljaj izgubljenog iskustva pisanja na ovim legendarnim strojevima. U izložbenom prostoru u Sag Harboru na Long Islandu može se razgledati do 10. ožujka.
FOTOGRAFIJE: The Church Sag Harbor
