Bok, ja sam Jana Barić iz Barić Drage i tu kreće googlanje jer nitko na prvu ne vjeruje da to mjesto postoji. Rođena sam u Zaprešiću, a Barić Draga je moja djedovina, gdje sam provela najljepša ljeta i praznike. Barić Draga je malo mjesto u podvelebitskom kanalu, između Starigrada Paklenice i Karlobaga, s pogledom prema goloj strani otoka Paga, karakteristično po snažnim udarima bure i hladnom moru. More možda je hladno, ali zato su ljudi topli, a buru volim jer čisti srce i dušu. 

Od malena smo sestra i ja jedva čekale odlazak na more, u perajama bismo hodale po kući, a čim bi sjele u auto, samo bi ispitivale: Kada ćemo doći? Nikako dočekati izlaz Maslenica, sada po novom Rovanjska, kada bismo ugledale more, što je ostalo i danas, jer taj pogled znači da kreće godišnji odmor. Prvo je kupanje bilo za uskršnje praznike, kada bismo ‘pale’ u more jer bismo u gumenim čizmama gazile po moru. Ljeti su nas roditelji jedva izvlačili van iz mora, već bi drhtale i imale ljubičaste usnice i smežurane prstiće, ali uvijek je bilo: A daaaaj, je l’ može još jedan skok?

Ta ljubav prema moru samo je rasla, koliko god vremena provela dolje, nikada nije bilo dosta, što sam najviše primijetila kad sam počela raditi. Radim u Domu zdravlja Zaprešić kao doktorica dentalne medicine, obožavam svoj posao i veliki sam radoholičar, ali ljetni mjeseci rezervirani su za more. Svaki slobodni trenutak jurim u Barić Dragu tako da dolje provedem preko dva mjeseca kroz godinu. Pošto sam doma sto na sat, odmor na moru je zapravo aktivan te jedva čekam petak jer to znači da sam poslije posla na moru. Dolje me zezaju kada me vide: Jana je stigla, znači vikend je krenuo. Bijela kuta se mijenja za badić i bose noge. Iz auta odmah uskačem na brod ili jet i samo gaaas dok kosa vijori.

U Barić Dragi je robinzonski vid odmora, bijeg od gradske vreve. Imamo kuću drugi red od mora te privatnu plažu i, najvažnije – mir jer nismo turističko mjesto. Trenutno se gradi nova riva i mulo tako da će Barić Draga biti još ljepša.

Kada krene godišnji, auto se ne pali. Za dodir civilizacije zaletimo se par uvala dalje čamcem ili jetom, u Sv. Mariju Magdalenu za koju su svi čuli jer tamo se Jadranska magistrala zatvara kada su jaki udari bure. Tamo se nalazi restoran Jure, a drži ga moj rođak, naravno, Jure, koji sam lovi svu ribu i ima najfinije škampe na žaru. Par uvala dalje nalazi se predivna šljunčana uvala i beach bar Duboka, jedno od dražih mjesta za chillanje na suncu uz more. Klaudija radi najbolji mojito, a Zvone lignje sa žara. 

Prva uskačem u brod kao malo dijete kada idu bacati u zalazak sunca, tako da uvijek imamo svježu ribu na stolu koju posebno cijenim jer znam koliko je truda i ljubavi uloženo u to. Svake godine ‘padne’ barem jedan kapitalac oborite ribe. Obožavam kuhanje te mi je more super prilika za isprobavanje raznih morskih recepata zbog dostupnosti svježih namirnica. Okus djetinjstva su mamini škampi na buzaru, po čijem receptu ih i sama pripremam. Ručak ovisi o ulovu to jutro, tako da se često spremaju gradele, hobotnica na salatu, gregada na koju sam posebno ponosna, a rižot od priljepaka i puževa mi je otkriće od prošle godine. Popodne je najslađa ledena lubenica ili dinja na plaži, dok nogama brčkam po moru.

Još kao dijete naučila sam voziti čamac, tata je tada imao Elan 401 i legendarni Tomos 4.5 ks, ali s vremenom smo narasli i ubrzali se. Tada nam je trebalo skoro sat vremena od naše plaže do otoka Paga i to su nam bili najdraži izleti. Danas na supu stojeći odveslam istu udaljenost za manje od 40 minuta pa se volim šaliti da sam brža od Tomosa četvorke. Sa supom sam obišla skoro cijelu golu stranu otoka Paga, od Paškog mosta do Paških vrata, koja je poput površine mjeseca i ima meni najljepše uvale gdje provodim najviše vremena. 

Obožavam skakanje sa stijena, kojih ne manjka na Pagu. ‘Supanje’ mi dođe kao zamjena za trening tijekom godišnjeg, a kako volim testirati granice svoga tijela, tako mi je najveći pothvat bilo supanje na svjetionik Konj, udaljen nešto manje od 7 km od moje plaže, za što mi je bilo potrebno ukupno 3,5 sata, tamo i natrag. 

Prošle godine sam uzela jet ski i to mi je bila najbolja glupost koju sam napravila. Moji rođaci Krapić i Jure, koje zezam da su moji bodyguardi, odmah su me uzeli u jet ski klub i tako je krenulo istraživanje okolnih mjesta i otoka. Lani smo obišli Dugi otok, Molat, kanjon Zrmanje, a ove godine je plan Olib, Ugljan i Rab. Ne mogu opisati koliko volim taj osjećaj jurcanja po moru, nešto poput zagrljaja osobe koju voliš. 

Kada puše bura, te se ne može na more, popnem se na staru vojnu osmatračnicu na Velebitu, s koje pogled puca sve do Virskog mosta. Najdraži dio dana su mi zalasci sunca na plaži, koji su posebno lijepi nakon bure, kada je nebo krvavo crvene boje. Večeri se provode na ležaljkama na plaži kod Sabolovića, pod zvijezdanim nebom dok trkeljamo gluposti kao kad smo bili djeca. 

FOTOGRAFIJE: Privatni album