Kineske mikro-drame, kratke serije sastavljene od desetaka epizoda koje traju tek nekoliko minuta, u posljednjih su nekoliko godina izrasle u jedan od najbrže rastućih segmenata zabavne industrije. Format su popularizirali kineski studiji i start-upovi tijekom pandemije, u trenutku kada su aplikacije za kratke videozapise poput Douyina, kineske verzije TikToka, doživjele snažan uzlet. Rezultat je tržište koje danas okuplja stotine milijuna gledatelja i čija se vrijednost ove godine procjenjuje na 68,6 milijardi juana, odnosno oko 9,6 milijardi dolara, čime bi prema procjenama konzultantske kuće DataEye moglo nadmašiti i tradicionalne kino blagajne u Kini, piše Financial Times.
Što su kineske mikro-drame?
Privlačnost mikro-drama leži u njihovoj jednostavnoj, ali iznimno učinkovitoj formuli: kratko trajanje, niska cijena produkcije, brzi tempo snimanja i zapleti puni preokreta čine ih idealnim sadržajem za publiku naviklu na konzumaciju videa u pokretu. Ashley Dudarenok, osnivačica konzultantske kuće ChoZan sa sjedištem u Hong Kongu, taj je fenomen sažela opisom da je riječ o “visokom dopaminskom učinku uz minimalno trenje”, aludirajući na lakoću konzumacije i snažan emocionalni angažman gledatelja.
Mnoge platforme koje su pomogle popularizirati ovaj format danas same ulažu u produkciju i razvoj vlastitih serija. Tematski se one često oslanjaju na prepoznatljive motive poput osvete, dominantnih i autoritativnih likova te melodramatičnih obrata. Model distribucije također je jasno definiran: nekoliko početnih epizoda dostupno je besplatno, dok se nastavak naplaćuje kroz male pojedinačne iznose. Pojedine serije mogu imati između 20 i čak 100 epizoda, što dodatno potiče naviku kontinuiranog gledanja.
Kineske tvrtke već bilježe uspjeh u izvozu ovog formata. Platforme poput ReelShorta, iza kojeg stoji izdavač COL Group sa sjedištem u Pekingu, pomogle su da Sjedinjene Američke Države postanu drugo najveće tržište za mikro-drame. Prema podacima analitičke tvrtke Sensor Tower, među važnim inozemnim tržištima ističu se i Japan te Indonezija, gdje interes za ovaj format i dalje snažno raste, donosi Financial Times.
Kako funkcionira industrija mikro-drama?
Produkcijski pogoni koji stoje iza mikro-drama dizajnirani su kako bi maksimalno ubrzali i pojednostavili snimanje. U Shudian Studiju u industrijskom gradu Dongguanu, prostor je organiziran bez ijednog suvišnog detalja: više stanova, uređenih tako da predstavljaju različite razine društvenog statusa fiktivnih likova, povezano je hodnikom nalik bolničkom. Produkcijske ekipe mogu koristiti i stvarnu školu u susjednoj zgradi, a takav raspored omogućuje da se snimanja završe u roku od tri do sedam dana, što je ključno za održavanje niskih troškova. Kako ističe zamjenik generalnog direktora i suosnivač Shudiana Luo Yifu, kod kratkih drama vrijeme i cijena presudni su faktori.
Luo je uložio u studio u srpnju 2024., nakon što je dugotrajna kriza na kineskom tržištu nekretnina pogodila njegovu arhitektonsku karijeru, donosi njegovu priču Financial Times. Prema njegovim riječima, ulaganje se već isplatilo, a studio je povratio višemilijunski iznos uloženog kapitala. Tipični budžet jedne mikro-drame iznosi oko 300.000 juana, dok produkcije s budžetom većim od milijun juana podliježu strožem regulatornom nadzoru.
Naime, rastuća popularnost mikro-drama privukla je i pažnju regulatora. Kineska Nacionalna uprava za radio i televiziju ove je godine uvela obvezu da mikro-drame budu odobrene ili od strane platformi ili od nadležnih tijela. Vlasti su više puta upozoravale na sadržaje koje smatraju vulgarnima, uključujući motive društvene osvete, obiteljskih intriga i romantičnih odnosa s moćnim tajkunima. Prema Luovim riječima, razina cenzure u praksi ovisi o budžetu, pri čemu su skuplje produkcije podvrgnute strožem nadzoru.
Scenarist Xin Guopeng smatra da je proces odobravanja i dalje manje zahtjevan nego kod “tradicionalnih” filmova i televizijskih serija. Sve dok se izbjegavaju teme poput religije i politike, regulatorna tijela, kako kaže za Financial Times, nemaju problem s brzim rastom industrije. Ipak, Nacionalna uprava je u listopadu najavila pooštravanje kontrole, posebno kada je riječ o “šokantnim” zapletima, likovima dominantnih direktora i clickbait naslovima.
Uz regulatorne izazove, proizvođači se suočavaju i sa sve zasićenijim tržištem. Neki start-upovi već su prešli na model besplatnog sadržaja financiranog oglasima, koji je popularizirao Red Fruit, aplikacija iza koje stoji ByteDance. Coco Li, producentica platforme Reelbuzz, ističe da je kombinacija niskih početnih ulaganja i stagnacije tradicionalne filmske i televizijske industrije dovela do velikog priljeva novih igrača. Dok je domaće tržište izuzetno konkurentno, inozemna tržišta, prema njezinim riječima, još uvijek se nalaze u fazi razvoja kroz koju je Kina prošla prije dvije godine.
To potvrđuju i iskustva izvođača. Salsa Bila, studentica komunikacija i vlogerica iz Jakarte, doputovala je u Dongguan kako bi prvi put glumila u dvjema indonezijskim mikro-dramama. Između scena u kojima tumači tajnicu i antagonistkinju u studentskoj drami, kratko je komentirala kako su honorari dobri i da planira nastaviti s ovim angažmanima. Mikro-drame, čini se, tek su na početku svog globalnog širenja, piše Financial Times.
Apsurdni zapleti kao glavni adut mikro-drama
Za razliku od klasičnih serija koje često traže dozu strpljenja i obećavaju da će “postati bolje nakon nekoliko epizoda”, kineske mikro-drame djeluju po potpuno suprotnom principu. One gledatelja odmah uvode u priču, bez uvoda i bez čekanja. Zapleti su zgusnuti do apsurda i u svega nekoliko minuta isporučuju cijeli spektar emocija, od uzbuđenja i smijeha do suza i romantike. Upravo činjenica nema potrebe za pretjeranim razmišljanjem ili emocionalnim ulaganjem, razlog je zbog kojeg ih publika masovno konzumira kao oblik mentalnog odmora nakon napornog dana, piše The World of Chinese.
Izrazita usmjerenost mikro-drame na teme naglog bogaćenja, moći i osvete povezuje se s osjećajem da su društvene ljestvice sve teže “prohodne”, osobito za mlađe generacije. Kako za The Chosun Daily navodi Xu Ting, izvanredna profesorica kineske književnosti, mnogi vjeruju da je društveni uspon danas gotovo nemoguć, što stvara snažnu potrebu za pričama u kojima potlačeni likovi preko noći postaju bogati i utjecajni te se simbolično obračunavaju s nepravdama iz prošlosti. Takvi narativi publici nude posredno zadovoljstvo i privremeni bijeg iz stvarnosti u kojoj su prilike ograničene.
Apsurdnost je u mikro-dramama svjesna strategija jer publika ne samo da tolerira nelogične i pretjerane zaplete, nego ih i očekuje. Primjeri poput junakinje koja rađa 99 sinova odjednom ili žene koja se reinkarnira 70 godina u budućnosti kao kolegica iz razreda vlastitog praunuka nisu iznimke, nego dio prepoznatljive estetike žanra. Gledatelji često istovremeno kritiziraju i uživaju u takvim pričama, svjesni njihove pretjeranosti, ali privučeni upravo tim osjećajem “čistog zadovoljstva” koji mikro-drame nude.
Mikro-drame su razvile i vlastiti skup narativnih tropa koji se neprestano ponavljaju, ali rijetko gube publiku. Motiv “Pepeljuginog protunapada”, priča o siromašnoj, potlačenoj junakinji koja trpi obiteljske nepravde prije nego što se osveti i pronađe ljubav, postao je gotovo standard. Uz njega se redovito pojavljuju teme ponovnog rođenja i osvete, prisilnih brakova koji prerastaju u ljubav, zamjene identiteta, tajnih obostranih simpatija i spektakularnih scena poniženja, poput javnih šamara ili klečanja uz suze i isprike.
Ipak, industrija mikro-drama ne ostaje isključivo na razini “fast fooda za publiku”. Sve veći broj serija pokazuje ambiciju da se poigra očekivanjima i preokrene ustaljene obrasce. U nekim novijim naslovima junakinje odbijaju žrtvovati se za druge, biraju vlastiti opstanak i otvoreno propituju uloge koje im scenarij nameće. Takvi primjeri često dolaze iz radionica autorica i redateljica, a s njihovim dolaskom mijenja se i način na koji su žene prikazane, manje kao pasivne figure, a više kao likovi koji aktivno traže vlastitu realizaciju, piše The World of Chinese.
U tom kontekstu, mikro-drame sve se češće promatraju i kao konkurencija tradicionalnim filmovima i televizijskim serijama. Publika se sve više pita zašto bi riskirala vrijeme i novac na kino-iskustvo neizvjesne kvalitete, kada u svega nekoliko sati može pogledati stotine epizoda sadržaja koji jamči stalne zaplete i emocionalnu uključenost. Upravo ta promjena u percepciji vremena, pažnje i vrijednosti sadržaja dodatno učvršćuje poziciju mikro-drama kao sve dominantnijeg formata.
Gdje gledati mikro-drame?
Mikro-drame su prvenstveno vezane uz mobilne aplikacije, jer su snimane u vertikalnom formatu i prilagođene gledanju na pametnim telefonima. U Kini se najviše konzumiraju putem Douyina, kineske verzije TikToka, koji je imao ključnu ulogu u popularizaciji formata. Upravo ondje su se mikro-drame afirmirale kao sadržaj koji se gleda u kratkim pauzama.
Izvan Kine, format se širi kroz specijalizirane platforme za mikro-drame. Među najpoznatijima su ReelShort i Dramabox, aplikacije koje nude ultra-kratke serije po modelu nekoliko besplatnih epizoda, nakon čega se sadržaj dodatno naplaćuje ili otključava. Ove platforme nude prevedene kineske serije, ali sve češće produciraju i lokalne verzije s domaćim glumcima, osobito za tržišta poput SAD-a i jugoistočne Azije.
Dio tržišta okrenuo se i modelu besplatnog gledanja uz oglase, što je popularizirao Red Fruit, aplikacija iza koje stoji ByteDance. Taj pristup dodatno je proširio publiku i učinio mikro-drame dostupnima i korisnicima koji nisu spremni plaćati za nove nastavke.
Mikro-drame se mogu pronaći i na YouTubeu, uglavnom u obliku isječaka ili kompilacija, no njihov puni format i način konzumacije prvenstveno su vezani uz specijalizirane aplikacije i platforme za kratki video.
FOTOGRAFIJE: Daily Motion, IMDb, DramaBox
NASLOVNA FOTOGRAFIJA: DramaBox
