Ne znam za vas, ali nakon što se krajem listopada pomakne sat, kreće moj jesenski umor i zapravo neka prirodna potreba za provođenjem popodneva i večeri kod kuće. Budući da nam mrak padne i prije nego što se uspijemo vratiti s posla, vjerujem da nisam usamljena u želji da pređem kućni prag, presvučem se u najudobnije komade koje posjedujem, sjednem na kauč i s dobrim štivom u ruci provedem neko vrijeme.
A koje je to dobro štivo koje bih mogla čitati ove jeseni? Pretežitim dijelom za potrebe ovog članka, a i jednim dijelom sebično, pozvonila sam na e-adresu nekoliko obožavateljica knjiga čije preporuke inače rado pratim i upitala ih što bi preporučile After5 publici za čitanje u dugim i sada već hladnim jesenskim večerima. U nastavku ćete pronaći knjige koje su one nedavno pročitale, kao i knjige koje super pašu uz jesensko raspoloženje.
Knjige za jesen i zimu 2024.
Nives Čavić, Budi KULTURAn
Budući da sam poznata po tome da volim čitati i promovirati domaće autore i autorice, i za ovu priliku izdvojila sam dvije “domaće knjige”.
Prva preporuka je klasik (kažu da će to tek postati, ali za mene već je), “Brod za Issu” Roberta Perišića. Roman sam pročitala kao lektiru mog književnog kluba Knjigoljupke na kojem smo ugostile autora Roberta Perišića, ali je tek u potpunosti “zaživjela” u meni nakon ljetovanja na otoku Visu. Naime, mjesto radnje je upravo Vis (Issa).
Perišić nas vodi na putovanje Mediteranom u 4. stoljeće prije Krista, opisujući povijest, ljude i zaboravljene uspomene. Priča je to o egipatskoj mački Miu koja s dječakom Kalijom, bivšim robom, dolazi na Jadran te svjedoči osnutku grada Isse. Glavni lik suočava se s pitanjima identiteta i pripadnosti, traži svoje mjesto pod suncem, a sve to u kompleksnosti svakodnevice. Zvuči poznato?!
U ovom romanu otok Vis simbolizira sve ono što nas je oblikovalo i što nosimo u sebi – sjećanja, snove, obiteljsku povijest, traume… A valovi su svjedočili (i još uvijek svjedoče) mnogim životima, pa tako i mom. Ja sam se zaljubila u otok Vis i potvrdila si što znači povratak kući – povratak sebi.
“I ne zna se što bi to čovjek želio raditi. Čini mi se da je to problem, da čovjek ne zna što voli. Vidio sam neke koji nisu znali što bi sa slobodom i onda su samo razbijali. Promatrao sam ih poslije i nisu imali sretna lica.”
Druga preporuka je moćan i dirljiv roman “Premještanje snova” Mihaele Gašpar koji snažno progovara o temi muškog nasilja nad ženama. Autorica daje glas ženama koje su predugo šutjele – onima koje imaju ožiljke i modrice, koje se boje za vlastiti život, koje se s bivšim partnerima zbog sigurnosti sastaju na javnim mjestima… Slobodno nastavite niz, beskonačan je.
Gabrijela, Anastazija i Katarina utjelovljuju sve te žene, žrtve nasilja. Gabrijela je učiteljica koja bježi od prošlosti i supruga, Anastazija živi u sjeni uspomena na posesivnog i agresivnog muža, a Katarina pokušava pronaći sigurnost za sebe i svog sina. Njihovi se životi isprepliću…
Autorica istražuje teme obiteljskih trauma, seksualnog zlostavljanja i borbe za vlastiti identitet. Iako su protagonistice žrtve, one su istovremeno i borkinje za svoje pravo na sreću. Jer jedno ne isključuje drugo!
“Premještanje snova” vodi nas u svijet koji, nažalost, i sami poznajemo, ali često (ne)svjesno zatvaramo oči pred njim. Svijet je to koji se i nas tiče jer sutra to može biti naša kćer, sestra, prijateljica. Ili mi same…
Ovaj roman je poziv na osvješćivanje i obavezno je štivo za sve. Hvala Mihaela!
“Tijelo sam koje je mrtvo. Kad hodam niz ulicu, nitko ne sluti da se mimoilaze s mrtvom, da im se laktovi dodiruju s odavno umrlom.”
“Jednom će naša tijela obložiti zaborav. Tad ćemo biti Nove žene. Upravo rođene.”
Željka Jeličanin, HJzasve
V. E. Schwab: Nevidljivi život Addie LaRue
U hladne i mračne jesenske dane dobro nam dođe malo topline, malo ljubavi, malo umjetnosti i malo magije. Ovaj roman sadrži sve to. Prateći priču djevojke koja, želeći pobjeći iz provincije i svog dosadnog života, sklopi priču s vragom, putujemo s Addie kroz stoljeća, pritom uživajući u ljepoti gradova i umjetnosti te zanimljivim povijesnim događajima. Ne odmaže ni to što je Schwabin stil toliko lijep da ćete poželjeti zabilježiti svaku treću rečenicu i iznova se vraćati ovoj knjizi.
Lucinda Riley: Sedam sestara / Majina priča
Veličanstveni serijal Sedam sestara vodi nas na zanimljivo putovanje – i u prošlost i diljem svijeta – pomičući granice mašte u pomalo detektivskoj priči o zamršenim obiteljskim odnosima. Nakon smrti svog oca Pa Salta svaka od sedam sestara pokušava otkriti istinu o podrijetlu i vlastitu obiteljsku povijest te pronaći identitet. Ovaj je serijal za vas ako volite otkrivati (egzotične) nove zemlje i ako uživate u obiteljskim sagama s daškom povijesti. Prva je knjiga Majina priča, a ako vam se svidi, imat ćete što čitati cijelu jesen i zimu jer će vas čekati još sedam bogatih romana.
Barbara Tolić Aušić, HJzasve
Roman prati živote triju sestara nakon smrti njihove četvrte sestre. Svaka sa specifičnim životnim izazovima, a ujedno dijeleći traumatično iskustvo odrastanja, pokušavaju, noseći se s gubitkom, nastaviti živjeti. Pred nama se raspliću njihove priče, dubinski analizirani karakteri, kompleksni osjećaji i još zapetljanije situacije – sve do trenutka ponovnog sastanka sestara.
Pisan izravnim i na trenutke brutalnim, a pritom poetičnim stilom, roman pokazuje da se ni život ni tuga često ne kreću linearno i da može biti neopisivo teško prije nego što postane bolje… kao i da je ljubav u svim svojim oblicima uvijek najbolji odgovor.
Teško je uopće naći prave riječi kako bi se na adekvatan način opisalo ovu knjigu jer dira u najveću tabu-temu našega društva: obiteljsko nasilje, tj. nasilje nad ženama. Pratimo misli protagonistice Lade, koja se nalazi u kaznionici jer je – ubila supruga. Ono što bi bila uobičajena priča iz crne kronike dobilo je obrat kada je, u samoobrani, ona uspjela spasiti sebe. No društvo ne razumije zlostavljačke obrasce ni Ladinu priču jer on je ipak bio ugledni član društva, galantni i ljubazni sveučilišni profesor… A kada nam se pomoću Ladinih sjećanja otvore vrata u njihov dom, bivamo suočeni s brutalnom istinom i psihološkim obrascima zlostavljača koji su uništili niz života. Bolno, ali maestralno napisano djelo koje nam je svima potrebno.
Matea Šarić, @directedbymatea
Kraći jesenski dani za mene znače uživanje u gotičkoj literaturi. “Rebecca” (Daphne du Maurier) je remek djelo kojem se svake sezone vraćam, taj roman savršeno kombinira misterij, krimić i ljubavnu priču smještenu u impresivno zdanje Manderley u čije zidove je utkan duh prve gospođe de Winter, Rebecce. Obožavam slojevitost ove priče, suptilnu uznemirenost koju u čitatelju iz poglavlja u poglavlje izaziva, a prva rečenica romana će mi zauvijek ostati među najdražima u povijesti književnosti: ‘Sinoć sam sanjala da sam opet išla u Manderley.’
Ove jeseni sam tek otkrila Shirley Jackson i oduševio me njezin klasik “Oduvijek živimo u dvorcu”. Napeta priča o sestrama Blackwood koje žive potpuno izolirano u nekoć velebnom zdanju je roman kojeg nisam mogla ispustiti iz ruku. Neobična sestra Merricat i tajne te ubojite obitelji koje iz stranice u stranicu izlaze na vidjelo, nevjerojatna povezanost među glavnim likovima, neprijateljski nastojena sredina i uznemirujući a opet poetičan kraj definitivno je jedan od razloga zbog kojeg se ova priča treba naći u top 5 svih gotičkih priča koje ćete ove sezone čitati.
Tihana Gašpert, Knjigožderonja
Roman kojeg sam nedavno pročitala je “I nebom teku rijeke” autorice Elif Shafak. Elif je kao i uvijek nenadmašna u svom pisanju. Bez obzira na radnju, zaljubit ćete se u njeno pisanje. Ovaj put je riječ o vodi – vodi kao izvoru života, vodi kao snazi koja nas hrani, a koja nas može uništiti, te divnim kapljicama koje padaju sada i nekoliko stoljeća unatrag.
Roman dobar za jesenski mood je “Češljugar” Donne Tartt. Tema je doista mračna, teroristički napad i krađa neprocjenjive slike od strane dječaka. Međutim, zbog ove ćete knjige šetati ulicama New Yorka i Las Vegasa, te dobiti sasvim jedan novi pogled na umjetnost.
Sanda Pavlinić, @nemam.tv.pa.citam
Iskoristit ću ovu priliku da predložim jesensko uživanje uz domaće autore. Iako nisu promovirani u mjeri svjetskih autora, imamo neke zaista sjajne pisce koji zaslužuju da ih se redovno čita. Preporučam nekoliko najdražih. Nisu lako i veselo štivo, ali će zato ostaviti trag.
SLUČAJ VLASTITE POGIBELJI, Kristian Novak
Kao i u svojim prethodnim knjigama, Novak se i u ovoj bavi temom koja bi sve nas trebala žuljati. Borba malog čovjeka protiv korupcije i nepotizma. U svakodnevnom životu to je lavovski posao, koji ne može svatko podnijeti. Ali ti “mali” ljudi svejedno postoje. Bore se. Nazivaju stvari pravim imenima. Prolaze kroz moralne dvojbe i odbacivanja dok odlučuju ići protiv većine.
Novak im daje glas i stavlja na svjetlo pozornice. Jer tamo im je i mjesto.
Jeste li ikada slušali priču o zlostavljanju u braku ili vezi i onako refleksno ispalili “Pa zašto ga nije ostavila?” Ja jesam. Puno puta. Nakon ove knjige neću više nikada. Marina Vujčić uložila je nemali trud i svoje spisateljske vještine da nam objasni pozadinu takvih odnosa. Da objasni zašto ljudi ostaju u toksičnim, nasilnim, zlostavljačkim odnosima. Knjiga će vas šokirati, naljutiti, ali sam sigurna – i promijeniti.
FOTOGRAFIJE: Nakladnici, Pexels
