Prošle su četiri godine otkako je Harry Styles objavio svoj treći studijski album “Harry’s House“, a baš u trenutku kada su obožavatelji pomislili da će i peta godina proći bez nove glazbe, glazbenik je najavio svoj četvrti studijski album, “Kiss All The Time. Disco, Occasionally”, koji će svjetlo dana ugledati 6. ožujka. Isti dan kad je objavio prvi singl s nadolazećeg albuma, pjevač je najavio i novu svjetsku turneju naziva “Together, Together” – niz rezidencija u sedam velikih gradova.
Styles će održati rekordnih 12 koncerata na stadionu Wembley i čak 30 u Madison Square Gardenu, no nakon najave turneje, uslijedila je vidljiva reakcija nezadovoljstva fanova, pri čemu su se neki žalili na nerazumno povećanje cijena u odnosu na prethodne turneje. Za Wembley stajaće su ulaznice koštale najmanje 144 funte, dok su neka sjedeća mjesta bila dostupna već od 44 funte, a druga su prelazila i deset puta veći iznos.
U The Guardianu smo naišli na zanimljiv članak koji propituje zašto su koncerti najvećih svjetskih zvijezda danas veći, spektakularniji i skuplji nego ikad prije. Rekordne turneje, rezidencije u arenama i stadionima te golema potražnja za ulaznicama pokazuju koliko se promijenila ekonomija glazbe uživo. No uz rast cijena i produkcije, postavlja se pitanje tko si takve koncerte danas može priuštiti i kakav utjecaj imaju na ostatak industrije.
Koncerti i borba za ulaznice
Rasprodati dvoranu poput londonske O2 Arene nekad se smatralo vrhuncem karijere jednog izvođača. Danas, rasprodati tek jednu večer ondje može djelovati pomalo mlako. Raye i Olivia Dean ove će godine u dvorani kapaciteta 20.000 ljudi nastupiti po šest večeri, a Ariana Grande čak deset. Harry Styles prošlog je mjeseca najavio nevjerojatnih 30 datuma u njujorškom Madison Square Gardenu, uz više od 11 milijuna prijava za pristup presaleu, kao i rekordnih 12 večeri na Wembleyju, najviše ikad u jednoj etapi turneje. Taylor Swift uspjela je “tek” s osam.
Njena Eras Tour, koja je zaradila više od 2 milijarde dolara, više ne djeluje kao potpuna iznimka. Coldplayjeva turneja Music of the Spheres traje već četiri godine i zaradila je 1,5 milijardi dolara, dok je turneja The Weeknda After Hours Til Dawn također u četvrtoj godini i premašila je granicu od milijardu dolara. U borbu za ulaznice danas se uključuju čak i svjetski lideri: meksička predsjednica Claudia Sheinbaum zatražila je od južnokorejskog predsjednika Lee Jae Myunga pomoć kako bi se u njezinoj zemlji organiziralo više koncerata BTS-a, baš kao što je tadašnji kanadski premijer Justin Trudeau javno pozvao Swift da dođe u Kanadu. Također, vlada Singapura financirala je šest Swiftinih koncerata u toj zemlji kako bi oni bili ekskluzivni za regiju jugoistočne Azije.
Styles i Swift danas imaju generacije iznimno odanih obožavatelja koji će ih doći gledati svaki put kada krenu na turneju. No to ne objašnjava u potpunosti razmjere potražnje. Zašto se čini da su velike zvijezde veće nego ikad i prijeti li opasnost da zasjene ostatak live music industrije, pita se autor članka u The Guardianu.
Kako bi dobio odgovor na to pitanje, razgovarao je s Emmom Bownes, višom potpredsjednicom za programski sadržaj dvorana u AEG-u, drugoj najvećoj event kompaniji na svijetu nakon Live Nationa. Ona kaže da je “nakon Covida postojala golema potisnuta potreba, pa je s ponovnim otvaranjem arena i stadiona došlo do snažnog vala ljudi koji su to iskustvo željeli ponovno doživjeti”. Prošla je godina bila najprometnija u povijesti londonske O2 Arene kojom upravlja AEG, s ukupno 239 održanih koncerata, a Bownes ne očekuje usporavanje:
“Pred nama je iznimno zauzeta 2026., a već sada bukiramo 2027.” Zbog velike potražnje, dodaje, “agenti i promotori planiraju turneje puno ranije nego prije i koriste datume koje ranije nisu. Umjetnici su nekad u kolovozu nastupali isključivo na festivalima, a ove godine u kolovozu imamo deset koncerata Ariane Grande, kao i nastupe Summer Walker i A$AP Rockyja”.
Potražnja za velikim imenima raste, a s njom i očekivanja publike
Mladi fanovi danas aktivno potiču ogroman interes za velike koncerte. Autor članka u The Guardianu razgovarao je s 20-godišnjim studentom Archiejem Marksom koji redovito ide na koncerte u arenama i na stadionima, često i jednom mjesečno, i kojemu su ulaznice glavni trošak. Kako bi si to mogao priuštiti, svjesno štedi na drugim stvarima poput odjeće i hrane. Smatra da porast popularnosti ovih događaja “uvelike ima veze s TikTokom”, posebno zato što isječci s koncerata na kojima izvođači dovode posebne goste ili prvi put izvode nove pjesme često postaju viralni, “stvarajući osjećaj propuštanja”, što dodatno povećava potražnju za ulaznicama.
Marks kao primjer navodi svoju mlađu sestru. “Obožavam je, ali ona praktički nema glazbeni ukus – sluša glazbu iz mjuzikala i to je to”, kaže. Ipak, kada je Sabrina Carpenter 2025. bila na turneji po Ujedinjenom Kraljevstvu, njegova je sestra poželjela ići na koncert, iako je bila “potpuno isključena” iz njene glazbe. Isto, kaže, vrijedi i za nadolazeću Stylesovu turneju.
“To je taj efekt društvenih mreža, želja da imaš pristup nečemu što drugi nemaju ili da budeš među prvima koji će to doživjeti”, objašnjava.
Ulaznica kao “statusni simbol”
Jedna glazbena menadžerica, koja dolazi iz svijeta live evenata i surađuje s izvođačem koji rasprodaje arene, kaže da je tražena ulaznica postala “statusni simbol: reći da si bio na Eras Tour ili na Beyoncé je ogromna stvar”. Iako smatra da je velika potražnja za ulaznicama “dobra za glazbenu industriju”, brine je položaj manjih izvođača, koji i dalje nastupaju u kazalištima i klubovima, a čije bi koncerte publika mogla preskakati kako bi si priuštila skuplje nastupe u arenama. “Neke od tih ulaznica koštaju i po 600 dolara. To jednostavno izvlači novac iz džepova ljudi”.
Sve više glazbenika, poput Harryja Stylesa, odlučuje se za rezidencijalne turneje, u sklopu kojih se na nekoliko večeri zadržavaju u jednoj areni ili na stadionu, kao što je Adele učinila 2024. s deset uzastopnih nastupa u Münchenu. Takvi koncerti zahtijevaju nešto manje logističkog napora, jer se složena scenografija i produkcija postavljaju i rastavljaju samo jednom. No time se trošak putovanja prebacuje na publiku, a ne na samu produkciju izvođača, što za fanove znači dodatni financijski izdatak.
Zbog takvih troškova, Marks kaže da, kada glazbenici nastupaju u arenama i na stadionima te naplaćuju “troznamenkaste” cijene ulaznica, “očekuje određeni budžet”, odnosno visoku razinu produkcije s plesačima, kostimima, scenografijom i ostalim elementima. Prošle godine oduševila ga je spektakularna i raskošna turneja Mayhem Ball Lady Gage, ali se osjećao pomalo zakinutim nakon stadionskog koncerta Lane Del Rey u Cardiffu.
“Za Lanu sam platio malo više, a nije se baš vidjelo kamo je taj novac otišao – scenografija nije bila naročito impresivna, a setlista je bila znatno kraća”, kaže. “Imao sam osjećaj da moj novac ne ide ni u što konkretno, dok sam kod Gage to jasno osjetio.”
I izvođači osjećaju pritisak publike
Glazbena menadžerica, koja je htjela ostati anonimna, kaže da bend koji rasprodaje arene i s kojim surađuje itekako osjeća taj pritisak publike. “Ljudi su danas lako ometeni, stvarno morate ulagati u produkciju. Postoji očekivanje da će to biti više od benda koji jednostavno odsvira dobar koncert.” To, dodaje, nije uvijek lako, osobito zato što su troškovi turneja nakon Covida ostali visoki i zahtijevaju tim koji se ponekad proširi na stotine ljudi, uključujući specijalizirane tehničare za rasvjetu, menadžere i druge stručnjake potrebne za složenu, prilagođenu produkciju.
“Čak i na velikoj razini, ako turneja zarađuje milijune dolara, ti su produkcijski troškovi suludi. Nije da se izvođači zbog toga enormno bogate.” Dodaje i da spektakularnost prilagođena društvenim mrežama vrši pritisak i na indie izvođače da podignu razinu produkcije: “Publika više ne dolazi s očekivanjem da će gledati samo bend.”
Ariel King, novinarka Pollstara, specijaliziranog izdanja o live glazbi, kaže da je u SAD-u ukupna potražnja za koncertima u posljednje vrijeme zapravo počela slabjeti te sugerira da je sve više stadionskih turneja zato što su veliki izvođači “oni koji si mogu priuštiti kontinuirano turnejsko poslovanje”. Srednje etabliranim izvođačima koji nastupaju u kazalištima znatno je teže jer “ne ostvaruju tako veliku zaradu, imaju ograničenu produkciju, a troškovi su i dalje visoki”, dok se na razini arena i stadiona ipak aktiviraju prednosti ekonomije razmjera.
Čak i kada bendovi daju sve od sebe i ulože maksimalan trud u produkciju, nema jamstva da će publika biti zadovoljna. Nakon najave Stylesove turneje uslijedila je vidljiva reakcija nezadovoljstva, pri čemu su se neki fanovi žalili na nerazumno povećanje cijena u odnosu na prethodne turneje: za Wembley stajaće su ulaznice koštale najmanje 144 funte, dok su neka sjedeća mjesta bila dostupna već od 44 funte, a druga su prelazila i deset puta veći iznos.
Dominacija velikih ticketing servisa
Olivia Dean je krajem prošle godine javno prozvala Ticketmaster, Live Nation i AEG nakon što su se ulaznice za njezinu američku turneju, rasprodanu u nekoliko minuta, pojavile na preprodajnim platformama po enormno napuhanim cijenama, praksu koju je britanska vlada u studenome najavila zabraniti. Glazbena menadžerica kaže da je “gotovo nemoguće” organizirati velike koncerte bez korištenja velikih ticketing servisa poput Ticketmastera, zbog ugovora koje dvorane imaju s određenim pružateljima usluga.
“Bila sam presretna što je Olivia Dean ustala protiv ticketing servisa”, kaže. “Mislim da će trebati sve više izvođača koji će javno progovoriti, udružiti se i bojkotirati te servise, jer imaju monopol.”
Unatoč svemu, fanovi i dalje daju sve od sebe kako bi došli do ulaznica za određene koncerte; Marks kaže da je njegova majka bila “negdje oko 300.000. mjesta” u redu za kupnju karata za Stylesov koncert u Londonu.
No to što neki nastup potpisuje globalna superzvijezda ne znači nužno da je i bolji.
“Gledao sam Perfume Genius u Manchesteru za nekih 15 funti”, kaže Marks, “i to je bio jedan od najboljih koncerata na kojima sam ikad bio. Bio je samo on, njegov bend i stolica. I bilo je nevjerojatno.”
FOTOGRAFIJE: Facebook (Harry Styles), Instagram (Adele), Unsplash
