Često se znamo uloviti da nakon dana provedenog u sivom svijetu realnosti tražimo vrata u druge dimenzije, u one stvarnosti koje nam možda samo kazalište može ponuditi. Ponekad je jedini način da se osjećate živima uroniti u priču koja nije vaša, ali vas proganja kao da jest. Za sve vas, tragače za nepoznatim, sastavili smo pregled predstava koje nude mogućnost bijega od svakodnevice i uranjanja u svjetove gdje je sve moguće.
Kazališne predstave koje gledamo u travnju
Ovaj popis predstava je samo početak vašeg putovanja. Kao i kazalište, i mi se stalno mijenjamo i istražujemo nove svjetove. Zato se redovito vraćajte ovdje, jer nikad ne znate koja vas nova stvarnost čeka iza sljedećeg ugla. Osim predstava iz naših kazališnih kuća, ponekad ćemo zaviriti i preko državne granice, u potrazi za onim predstavama koje pomiču mentalne i emotivne granice, koje nas tjeraju na razmišljanje, propitivanje, ali i na onaj prijeko potreban eskapizam.
Jer, budimo iskreni, ponekad nam je svima potreban bijeg. Bijeg od stvarnosti, od svakodnevnih problema, od sivila koje nas okružuje. A kazalište je savršeno mjesto za to. Mjesto gdje možemo zaboraviti na sve i prepustiti se čaroliji priče, glume, scenografije.
Djevojke s rogovima, Teatar &TD
Prva ovogodišnja premijera Teatra &TD je predstava Djevojke s rogovima u režiji Kristine Grubiše i dramaturgiji Karle Leko, a održat će se u utorak, 1. travnja u Polukružnoj dvorani s početkom u 20 sati. U predstavi igraju Mia Bujan, Ema Šunde i Dorotea Ilečić Sever, a za klavirom je glazbeni umjetnik i pijanist Viktor Čižić. Reprizne izvedbe na rasporedu su 2. i 3. travnja.
Djevojke s rogovima autorski je projekt koji na scenu donosi priču o ženskom stvaralaštvu, hrabrosti, strasti, prepuštanju i boli. Kroz biografije triju velikih žena – Fride Kahlo, Dore Maar i Mileve Einstein, ova predstava otvara teme života u sjeni poznatih muškaraca te unutarnjih sukoba između razuma i osjećaja. Isplati li se prepustiti osjećajima i dopustiti nježnosti da upravlja našim postupcima, čak i onda kad nam prijeti razočaranje?
Prelazeći iz likova ovih umjetnica i znanstvenice u vlastite osobne priče, glumice Mia Bujan, Dorotea Ilečić Sever i Ema Šunde, povlače paralele između pitanja za koja pretpostavljamo da su mučila te žene i onih s kojima se žene suočavaju danas. Jer, unatoč vremenskom odmaku, mnoge dvojbe ostaju jednako relevantne. Jedno od njih je i ostavlja li želja za uspjehom prostora za iskazivanje ranjivosti? Je li ranjivost uopće dopuštena “rogatim” djevojkama, djevojkama koje se bore za sebe neovisno o ograničenjima koja im se neprestano nameću?
Kroz elemente kabarea, Djevojke s rogovima suočavaju se s izazovima ženskog iskustva, koje u neprekidnoj težnji za sjajnom reprezentacijom često potiskuje vlastitu snagu nježnosti. Predstava se referira na tri romana Slavenke Drakulić objavljena u izdanju Frakture – Frida ili o boli, Dora i Minotaur te Mileva Einstein, teorija tuge. Navedeni naslovi moći će se kupiti nakon premijerne izvedbe uz popust od 20%, a autorica Slavenka Drakulić potpisat će osobno svaki primjerak.
Mediteranski brevijar, na valovima Radio Mediterana, Gavella
U suradnji Gradskog dramskog kazališta Gavella i RadioTeatra Bajsić i prijatelji, na scenu stiže jedinstveno kazališno-radiofonsko iskustvo inspirirano djelom Predraga Matvejevića. “Najprije odabiremo polazište, zaljev ili prizor, luku ili događaj, plovidbu ili priču. Manje je važno odakle smo krenuli, a više dokle smo stigli, što i kako smo vidjeli.” Ove Matvejevićeve riječi, preuzete iz njegovog slavnog Mediteranskog brevijara, služe kao kompas za ovo putovanje kroz vrijeme i prostor.
Matvejević je Mediteran vidio kao kolijevku Europe, no danas svjedočimo njegovom ranjenom licu, gdje se modra pretapa u crvenu. Europa se suočava s migrantskom krizom, ratovima i humanitarnim katastrofama, a Mediteran postaje simbol tih izazova. Za potrebe svog Brevijara, Matvejević je tri puta proputovao Mediteran, a ova predstava donosi nam četvrto i peto putovanje.
Četvrto putovanje vodi nas kroz glas Olje Savičević Ivančević, koja oživljava mjesta spomenuta u Brevijaru, istražujući ljude, krajolike i zvukove Mediterana. Njezine životne crtice, anegdote i bajke grade mozaik suvremenog Mediterana. Peto putovanje uranja u “tamnu melankoliju” kroz zvučne slike, terenske snimke i glazbu inspiriranu Matvejevićem. Posebnu dimenziju predstavi daje glas Predraga Matvejevića, zabilježen 2011. godine. Ova predstava označava prvi susret RadioTeatra s kazališnom scenom Gavelle, stvarajući jedinstveni spoj kazališnog i radiofonskog izraza.
Sokol ga nije volio, Gavella
Dramski tekst Sokol ga nije volio, djelo legendarnog hrvatskog glumca Fabijana Šovagovića, zauzima kultno mjesto u povijesti kazališta Gavella. Pod redateljskom palicom Božidara Violića, predstava je od svoje premijere 1982. godine punih sedam i pol godina oduševljavala publiku, dosegnuvši impresivnih 224 izvedbe.
Šovagović je u ulozi Šime ostvario jednu od svojih antologijskih kreacija. Nedugo zatim, komad je oživio i na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, u režiji Joška Juvančića, gdje je, prema nedavnim zapisima, ostvario “trijumf kakav se desetljećima nije ponovio”. Do 1987. godine izveden je 65 puta i ovjenčan nizom prestižnih nagrada.
Sada, ova dva kazališta udružuju snage u koprodukciji novog uprizorenja ovog naslova, povjerivši režiju Filipu Šovagoviću, glumcu kazališta Gavella, ali i dramatičaru, filmskom redatelju i autoru kazališnih projekata. Filip Šovagović je, u svojoj prvoj filmskoj ulozi, nastupio u filmu Sokol ga nije volio, koji je 1988. godine kao svoj redateljski prvijenac snimio Branko Schmidt, osvojivši nagradu za debitanta godine na Festivalu igranog filma u Puli.
Snažna priča o sudbinama stanovnika jednog slavonskog sela, uronjenog u vrtlog rata, gdje prolazak vojnih kolona jasno ocrtava tko su trenutno oni koji kažnjavaju, a tko kažnjeni, i danas zaslužuje kazališno istraživanje, analizu i interpretaciju.
Jezik kopačke, ZKM
U kazališnoj premijeri Jezik kopačke, autorski dvojac Ivan Ergić i Filip Grujić, pod redateljskom palicom Boruta Šeparovića, ne donosi nam tipičnu sportsku dramu. Umjesto toga, ova predstava secira suvremeni nogomet kao ogledalo društva, otkrivajući njegove mračne kutove – depresiju, kapitalističku eksploataciju i dehumanizaciju.
Priča prati mladog nogometaša iz Hrvatske na putu prema njemačkom klubu Wolfsburg, ali ovo nije priča o trijumfu. To je putovanje u srce sustava koji glorificira uspjeh po svaku cijenu, stvarajući kulturu u kojoj se sportaši svode na puke strojeve.
Šeparovićeva režija oštro naglašava toksičnu muškost, patrijarhat i nadzorni kapitalizam koji opterećuju sportaše, gurajući ih u izolaciju i depresiju. Jezik kopačke hrabro otvara tabu teme o mentalnom zdravlju sportaša, razbijajući mit o modernim gladijatorima koji moraju biti uvijek snažni i besprijekorni.
No, predstava nije samo mračna. Kroz tragikomične elemente, ona osvjetljava međuljudske odnose unutar sportskog svijeta, pokazujući da čak i u najtežim trenucima ima mjesta za humor.
Spoj nogometa i kazališta u ovoj predstavi stvara jedinstvenu sinergiju, privlačeći raznoliku publiku. Jezik kopačke ne samo da rasvjetljava ekonomske, društvene i psihološke izazove s kojima se sportaši suočavaju, već i poziva na promjenu percepcije mentalnog zdravlja u suvremenom društvu.
Anđeo od leda, ZKM
U središtu priče je televizijska novinarka, ikona etičke beskompromisnosti, čiji se savršeno izgrađeni svijet ruši kada, na vrhuncu karijere, odluči napustiti sve i posvetiti se radu u popravnom domu za djevojke. Taj naizgled plemeniti čin otvara Pandorinu kutiju njezinih osobnih trauma, a time i duboko zakopane obiteljske tajne.
Árpád Schilling u svom autorskom projektu, Anđeo od leda, stvara napetu dramu koja balansira između literarne dubine i filmske dinamike. Predstava, napisana za ansambl ZKM-a, istražuje što se događa kada se altruizam isprepliće s nerazriješenim traumama, i kako takav spoj utječe na obiteljske odnose.
Kroz prizmu Čehovljevski nijansiranih likova, Anđeo od leda postavlja pitanja o granicama dobrih namjera i cijeni suočavanja s vlastitim “srcem tame”. Može li se kaos kontrolirati, ili će neminovno progutati sve pred sobom? Predstava, s podnaslovom Pročišćavajuća moć dobrih namjera, vodi nas kroz mračne kutke ljudske psihe, nudeći katarzično putovanje kroz slojeve obiteljskih odnosa i osobnih borbi.
Mačka na vrućem limenom krovu, HNK u Varaždinu
Tennessee Williams, majstor američke drame, stvorio je Mačku na vrućem limenom krovu, djelo koje je 1955. godine osvojilo Pulitzerovu nagradu i zauzelo svoje mjesto među klasicima svjetske književnosti. Ova drama duboko zaranja u složene odnose među likovima, razotkrivajući hipokriziju, manipulaciju, pohlepu i laži koje razaraju obiteljsku strukturu. No, Mačka nije samo obiteljska drama; ona je i oštra kritika društvenih i političkih prilika koje oblikuju naše živote.
Williams je želio prikazati trenutak obiteljske krize u kojem se ogoljuju najmračnije i najsvjetlije strane ljudske prirode, stvarajući napetu međuigru među likovima. Za njega drama nije samo tekst na papiru, već “zamka za istinu autentičnog ljudskog iskustva”, bez pojednostavljenih zaključaka.
Redatelj Paolo Tišljarić pronašao je inspiraciju u suvremenoj seriji Succession, koja se također bavi obiteljskim odnosima narušenim borbom za nasljedstvo i moć. Tišljarić ističe kako likovi u “Mački” bez skrupula teže bogatstvu i utjecaju, jer je siromaštvo za njih neprihvatljivo. Samo Brick, utopljen u alkoholizmu, pronalazi utočište od laži koje ga okružuju. Nasuprot njemu, Maggie je “mačka” koja se beskompromisno bori za svoje mjesto pod suncem, spremna žrtvovati osobnu sreću. U ovom mračnom svijetu, predstava traži tračak svjetla – istinu koja je jedini lijek.
Krletka, HNK u Varaždinu
Godine 1973. Jean Poiret stvorio je Krletku, dramski tekst koji je iste godine doživio svoju premijeru u Parizu. Njegova priča osvojila je publiku, a kasnije je adaptirana u popularni film La cage aux folles. Godine 1983. Broadway je postavio mjuzikl temeljen na Poireovom djelu, ponavljajući uspjeh francuske komedije. Američki remake filma, s Robinom Williamsom, Nathanom Laneom i Geneom Hackmanom u glavnim ulogama, također je postigao zapažen uspjeh.
Krletka se smatra jednim od vrhunaca bulevarske komedije, nudeći složen zaplet, tipičnu komediju zabune i živopisne likove. U varaždinskoj postavi, Krletkase prikazuje u hibridnom žanrovskom kontekstu, koristeći suvremene umjetničke izraze kako bi se naglasili politički važna tema različitih životnih izbora.
Nigdje, niotkuda, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka
Bekim Sejranović ostavio je dubok trag u hrvatskoj književnosti 21. stoljeća svojim romanom Nigdje, niotkuda. Ovo djelo, snažno autobiografsko, smješta se uz bok autofikcionalnim remek-djelima suvremenih autora poput Karla Ovea Knausgårda, Édouarda Louisa, Annie Ernaux i Bernardine Evaristo. Nigdje, niotkuda nije samo priča, već i svojevrsna riječka kronika, uronjena u duh grada i njegovu alternativnu kulturu. Sejranović, i sam dio te scene, ovim romanom odaje počast Rijeci i njezinoj mitologiji.
Naslov, posuđen iz pjesme kultnog benda Let 3, s kojim je autor surađivao na kazališnim projektima, savršeno ocrtava Sejranovićevo putovanje. Roman prati ključne trenutke njegova života, od djetinjstva u Brčkom, preko formativnih srednjoškolskih godina u Rijeci, do odlaska u Norvešku, gdje gradi svoju karijeru kao prevoditelj i predavač.
FOTOGRAFIJE: Luka Dubroja (Djevojke s rogovima), Ivan Sikavica (Mediteranski brevijar, na valovima Radio Mediterana), Jelena Janković (Jezik kopačke), Marko Ercegović (Anđeo od leda, Mačka na vrućem limenom krovu), Toni Soprano Meneglejte (Nigdje, niotkuda)
