Toskana je već desetljećima među najprepoznatljivijim europskim destinacijama, regija koju vežemo uz ceste obrubljene čempresima, kamene kuće među maslinicima i povijesne gradove koji privlače putnike tijekom cijele godine. Većina putovanja zato se planira oko dobro poznatih točaka poput Firence, Siene ili Chiantija, dok se manja mjesta uz cestu često tek usputno spominju. U takvom se dijelu regije, u zelenim i šumovitim brežuljcima nedaleko od Montevarchija, smjestio Le Lappe, mali obiteljski hotel koji Toskanu predstavlja kroz sporiji, osobniji i manje očekivan ritam boravka.
Montevarchi se rijetko nalazi na popisu najfotografiranijih toskanskih gradića, a njegova okolica godinama je ostajala izvan glavnih turističkih ruta. No upravo je taj osjećaj izdvojenosti bio važan Remyju Renzullu, američkom dizajneru interijera koji je posljednjih godina privukao pozornost renovacijom Castle Howarda u Yorkshireu. Krajolik oko Montevarchija za njega je prostor koji je sačuvao ruralni karakter, male poljoprivredne zajednice i svakodnevicu koja se još uvijek ne prilagođava turističkom kalendaru. Le Lappe se zato u taj kraj uklapa prirodno, kao mjesto koje naglašava ono što ondje već postoji.
Le Lappe: Obiteljska priča u dvije kuće
Le Lappe danas ima jedanaest soba raspoređenih u dvije povijesne kuće, no njegova je priča započela mnogo prije nego što je hotel dobio današnji izgled. Jedna kuća izgrađena je na ostacima srednjovjekovne kule, dok je druga nekadašnji samostan koji se proteže na dvije etaže. Objekt je 2010. godine otvorila Lorenza, majka arhitekta Niccolòa Calabresea de Fea, nakon višegodišnje obnove tijekom koje je prostoru vratila osnovnu strukturu i oblikovala ga kao kuću za boravak gostiju.
Niccolò je u ovom dijelu Toskane i godinama promatrao kako se kuća mijenja: od gradilišta bez krova do prostora ispunjenog starim namještajem, zimskim vrtom, obiteljskim ručkovima i psima njegove majke koji su ondje, kako kaže, oduvijek imali jednako važno mjesto kao i gosti. Kada su se on i Remy Renzullo prije dvije godine uključili u novo uređenje hotela, krenuli su od prostora čiju su povijest dobro poznavali, sa sviješću da ga treba osvježiti, ali i zadržati sve ono zbog čega je godinama djelovao osobno. Zato Le Lappe nema dojam hotela oblikovanog prema unaprijed poznatoj formuli. Renzullo i Calabrese de Feo zadržali su raspored i karakter dviju kuća, a interijer su gradili oko ideje dugog, opuštenog boravka. U obje se nalaze manje čitaonice i dnevni boravci, stolice na međukatovima, police s knjigama, antikviteti i tkanine koje prostoru daju slojevitost.
Sve je uređeno tako da gosti mogu provesti vrijeme u različitim dijelovima kuće, bez potrebe da se povlače isključivo u svoju sobu ili slijede ritam koji obično prati boravak u hotelu.
U kući s kulom smješten je mali bar, zamišljen kao glavno mjesto susreta i svojevrsno središte svakodnevice u Le Lappeu. Ondje se gosti prijavljuju, preuzimaju ključeve, naručuju čaj ili aperitivo, ali se mogu i sami poslužiti kada požele. Upravo taj detalj najbolje objašnjava pristup cijelom hotelu: formalnost je svedena na minimum, dok je naglasak na osjećaju da se boravi u kući koja brzo postaje poznata.
“Nakon jednog dana već znate gdje je najugodniji kutak za čitanje, kada sunce napušta terasu i gdje se poslijepodne najbolje pije Negroni.“
Interijeri složeni kao osobna zbirka
Interijeri Le Lappea rezultat su pomno skupljanih predmeta, istraživanja i izrazito osobnog pristupa uređenju, po kojem je Remy Renzullo već prepoznat u svojim prethodnim projektima. Zajedno s Niccolòom Calabreseom de Feom obilazio je talijanske i francuske aukcijske kuće, antikvarijate, sajmove i male trgovine namještajem, a dio komada stigao je i iz njihovih privatnih kolekcija te iz obiteljske kuće Calabrese de Feo.
“ U svakoj sobi susreću se predmeti različitih razdoblja, materijala i vrijednosti, povezani osjećajem za mjeru i toplinu prostora u kojem se boravi, a ne samo promatra.“
Veliki drveni ormari, stari pisaći stolovi, željezni kreveti, zidne lampe, botanički printovi i bogati tekstili oblikuju sobe koje djeluju kao da su se punile godinama, kroz putovanja, obiteljske priče i slučajne, ali vrijedne nalaze. Jedan od kreveta, pronađen na aukciji u Italiji, originalni je dizajn Bunny Mellon, slavne američke dizajnerice s kojom je Renzullo u dalekom rodbinskom odnosu, dok se u drugoj sobi nalazi raskošni rezbareni krevet iz 16. stoljeća. Prizemni apartman Le Querce posebno se izdvaja svilenim baldahinom iz Genove iz 18. stoljeća, restauriranim tako da su plavi, oker i ružičasti tonovi ponovno dobili punoću i sjaj koji prostoru daju gotovo scenografski karakter.
Važan sloj interijera donose i zidne dekoracije Assie Pallavicino, firentinske umjetnice poznate po oslikavanju prostora inspiriranom talijanskim palačama, povijesnim fasadama, grbovima i ornamentalnim podovima. U glavnom salonu zidovi su prekriveni velikim prikazima stabala u tonovima zagasite crvene i tople sive, dok se u jednoj od soba ponavlja motiv hrastova lišća u prigušenim zelenim nijansama, stvarajući dojam šume koja se nastavlja na pogled kroz prozore. Upravo ta povezanost interijera i krajolika daje Le Lappeu karakter mjesta koje svoju estetiku gradi iz okoline, obiteljske povijesti i pažljivo odabranih predmeta.
Vrt koji se tek počinje oblikovati
Prostor oko Le Lappea oblikovale su britanska vrtna dizajnerica Tania Compton, nekadašnja urednica magazina House & Garden, i njezina partnerica Heli Carr-Smith, vodeći računa o posebnostima položaja na kojem se hotel nalazi: o šumovitim brežuljcima, postojećim maslinama i čempresima, ali i o klimatskim uvjetima koji u ovom dijelu Toskane podrazumijevaju duga, vrlo topla ljeta i hladne zime. Njihov posao bio je osmisliti vrt koji će se s godinama prirodno širiti, mijenjati i postajati sve važniji dio boravka u hotelu.
Masline i čempresi ostali su temelj krajolika, a među njih su posađene smokve, božuri i glicinije koje će postupno mijenjati doživljaj pojedinih dijelova imanja. Ispred terasa nekoliko soba posađene su smokve, pa bi se tijekom ljetnih mjeseci miris njihovih velikih listova trebao osjećati čim se otvore vrata prema vrtu. Iza nekadašnjeg samostana planirana su dva prolaza prekrivena glicinijama, pod kojima će se postavljati dugi stolovi za ručkove i večere, dok će padina između kuće s kulom i bazena dobiti veće nasade božura koji će u proljeće i rano ljeto dati sasvim drukčiju sliku cijelom prostoru.
Vrt tako prati istu logiku kao i interijeri: ništa nije postavljeno samo radi dojma, već s idejom da se ondje doista provodi vrijeme. Terase, stolovi u hladu, prolazi među zelenilom i pogled prema šumi stvaraju niz mjesta na kojima se dan može produžiti bez posebnog plana, od jutarnje kave do kasnog ručka ili čaše vina predvečer. Kako biljke budu rasle, Le Lappe će dobivati još više hlada, mirisa i malih kutaka zbog kojih se takva mjesta pamte i nakon povratka kući.
Nova adresa za drukčiji doživljaj Toskane
Le Lappe privlači pažnju jer otvara pogled prema dijelu Toskane koji se rijetko nalazi u središtu putničkih preporuka, iako upravo ondje živi velik dio onoga zbog čega se ovoj regiji uvijek vraćamo. Brežuljci oko Montevarchija, male lokalne zajednice, šume, maslinici i sporiji ritam svakodnevice stvaraju kulisu koja djeluje iskreno, bez potrebe da se prilagođava očekivanjima suvremenog turizma. Hotel se u taj kraj uključuje s poštovanjem prema njegovoj povijesti i karakteru, dajući mu novu vidljivost kroz interijere, vrt i gostoprimstvo oblikovano oko osjećaja doma. Renzullo i Calabrese de Feo ondje su spojili obiteljsku priču, arhitekturu postojećih kuća, kolekcionarski pristup interijerima i krajolik koji tek treba doći do punog izražaja.
FOTOGRAFIJE: Le Lappe, Instagram
