Hvaljena spisateljica napisala je nelaskav portret filmske zvijezde. Svi u njemu prepoznaju Natalie Portman

Life of M, roman koji je pokrenuo raspravu o granicama fikcije

U romanu koji izlazi danas, 25. kolovoza, neimenovana spisateljica u neimenovanom gradu, po svemu sudeći Parizu, upušta se u eksperimentalni autobiografski projekt o prijateljici M, po kojoj je knjiga dobila naslov. Tekst je esejistički, mjestimice možda i fikcionaliziran, a dijelom funkcionira kao proširena varijacija na novinarski profil slavne osobe, sa scenama smještenima u diskretne restorane i luksuzne hotele.

“Stalno igrati neku ulogu znači nemati dom ni vlastitu povijest”, piše Cusk o M. Njezin stvarni dom uspoređuje s velikom kućom za lutke u kojoj je ona lutka. Za M također piše da je vješta u ostavljanju dojma da pozorno sluša te da je njezino njegovanje dojma normalnosti pokušaj povratka izgubljenoga unutarnjeg svijeta. Prve reakcije na knjigu pune su slutnji i nagađanja pa je njezino objavljivanje preraslo u jedan od ovogodišnjih kulturnih događaja na sjecištu visoke i popularne kulture, piše The Hollywood Reporter. Kritičarka pop-kulture Hunter Harris, poznata po preciznom prepoznavanju duha vremena, objavila je kolumnu pod naslovom: “Ima li Natalie Portman lošu prijateljicu iz umjetničkih krugova?”.

Književna kritičarka Valerie Stivers roman “Life of M” opisala je kao mračan portret te napisala da je Natalie Portman dugo ostavljala dojam osobe koja se želi brendirati kao pametna, više nego osobe koja uistinu jest pametna, a njezina odluka da dopusti prijateljici Rachel Cusk da napiše knjigu o njoj kao da to potvrđuje. Unatoč učestaloj pretpostavci da su prijateljice, nema dokaza da su glumica i spisateljica išta više od poznanica. Molly Young, bivša književna kritičarka The New York Timesa, napisala je da je preko kontakata u izdavačkom svijetu čula kako knjigu prati nevjerojatna pravna situacija. Iako je pokušala, napisala je da nije uspjela doznati pojedinosti o prirodi tog “ludila”.

Kada avangardni roman postane materijal za tabloide

Rijetko se događa da avangardni roman postane materijal za tabloide.

“Natalie je vrlo povučena osoba, zbog čega se i preselila u Pariz, pa ju je Rachelina knjiga ‘Life of M’ ozbiljno razljutila”, rekao je anonimni izvor za Daily Mail. Dodao je da glumica knjigu smatra udarcem ispod pojasa te da je užasnuta glasinama prema kojima je na neki način sudjelovala u njezinu nastanku. Izvor je dodao da joj slavna osoba iz romana uopće ne nalikuje te da je Portman daleko od dive. Opisuje je kao knjiškog moljca.

Ni Portman ni Cusk, kao ni njezin izdavač Farrar, Straus and Giroux, nisu željeli komentirati priču. Jedan direktor iz filmske industrije koji glumicu poznaje godinama rekao je za The Hollywood Reporter da je knjiga nedvojbeno opis javne osobe koju poznajemo kao Natalie Portman, ali da osobnost i karakter M nemaju nikakve sličnosti s njom. Dodao je i da će isto reći koga god od ljudi da se pita. Prema njegovim riječima, Portman i Cusk nikada nisu bile prijateljice – Portman je obožavateljica njezina rada, a obje se kreću u intelektualnim pariškim krugovima te su se susrele tek nekoliko puta.

Kazao je kako bi izdavaču odgovaralo da ljudi povjeruju da su bliske i da ju je Rachel godinama promatrala, no radi se o fikciji.

Priča o nastanku romana “Life of M”, odnosno odluka Rachel Cusk da umjetničku slobodu stavi ispred diskrecije i obzira prema mogućem stvarnom predlošku, mogla bi biti najzanimljiviji dio cijelog slučaja, tim više što je spisateljica već poznata po književnim provokacijama. “Kako je osoba sofisticirana poput Natalie Portman mogla biti tako neoprezna u blizini Rachel Cusk?” pita se Leigh Gilmore, profesorica engleskog jezika i književnosti na Sveučilištu Ohio State koja se bavi autobiografskim pisanjem i feminističkom teorijom.

Natalie Portman nosi imidž holivudske intelektualke

Natalie Portman (45) holivudska je zvijezda svoje generacije s vjerojatno najkozmopolitskijim javnim imidžem, piše The Hollywood Reporter. Diplomirala je na Harvardu, zaštitno je lice Diora, a godinama je živjela u Parizu zbog braka s uglednim francuskim baletnim redateljem Benjaminom Millepiedom, s kojim ima dvoje djece.

Tu je i njezin predani rad na književnom klubu Natalie’s Book Club, koji na Instagramu prati 190 tisuća ljudi. Njezin izbor književnosti između ostalog uključuje klasične autore poput Carson McCullers te suvremene autore kao što su Helen DeWitt, Benjamin Labatut i Rachel Kushner. Portman pripada skupini glumica (Emma Roberts, Kaia Gerber…), koje su javnom predanosti knjigama postale važne “kreatorice ukusa” u izdavačkom svijetu.

Njezin pas de deux s Rachel Cusk svojevrstan je nastavak epizode od prije desetak godina kada je književni svijet zaključio da se slavni pisac Jonathan Safran Foer, tada u braku s drugom poznatom spisateljicom, zaljubio u svoju dugogodišnju prijateljicu Portman, koja mu nije uzvratila osjećaje. Upoznali su se nakon što je prisustvovala jednom od njegovih književnih predstavljanja. Ta je situacija poslije poslužila kao materijal za off-broadwaysku predstavu “The Wanderers” iz 2023., u kojoj je Katie Holmes glumila lik inspiriran Natalie Portman.

Rachel Cusk godinama pomiče granicu između stvarnosti i fikcije

U romanu Life of M pripovjedačica, svojevrsni književni alter ego Rachel Cusk, uz filmsku se zvijezdu osjeća manje važnom. Izvan fikcije Cusk je 59-godišnja međunarodno priznata spisateljica s velikim autoritetom u književnom svijetu. M u početku prihvaća ideju projekta i pristaje sudjelovati u njemu, no ostaje nejasno je li Portman dala isto dopuštenje. Ako jest, moguće je da ju je privukao prestiž književnog svijeta, da bi se na kraju osjetila izdanom, piše The Hollywood Reporter.

Rachel Cusk, kanadsko-britanska spisateljica koja se obrazovala na Oxfordu, godinama istodobno prima priznanja i izaziva osude svojim beskompromisnim zapisima o vlastitim iskustvima. U njezinu su fokusu često pritisci kojima su izložene žene koje se bave umjetnošću i žrtve koje zbog toga podnose.

“Cusk koristi dijelove vlastitog života, a posredno možda i živote drugih ljudi, kao predloške za istraživanje važnih pitanja koja se, u širem smislu, odnose na žensko iskustvo tijekom različitih životnih razdoblja”, objasnila je Fiona J. Doloughan, profesorica engleske književnosti na britanskom Open Universityju i autorica knjige koja analizira način na koji je Cusk redefinirala roman.

Njezina su joj djela i ranije stvarala probleme. Memoari “The Last Supper” iz 2009., o ljetu provedenom u Italiji, doveli su do tužbe za klevetu. Za Elle je rekla da su u Engleskoj povukli knjigu, dok su američko izdanje odvjetnici “gotovo potpuno uništili”. Ljudima koje je knjiga uvrijedila kazala je da se prepoznaju ondje gdje ih nema, a ne vide se ondje gdje ih ima. Tri godine poslije objavila je memoare “Aftermath”, o raspadu svojeg braka, koji su izazvali negativne reakcije zbog uvjerenja da je njima narušila privatnost supruga i djece. Cusk je poslije govorila o “kreativnoj smrti” koju je doživjela zbog žestine tih reakcija.

Nakon toga napisala je hvaljeni ciklus romana poznat kao trilogija “Outline”. Djela su napisana u postmodernom žanru autofikcije, u kojem se autobiografski materijal fikcionalizira kako bi psihološke i filozofske istine dobile prednost pred doslovnim činjenicama. Takav pristup ujedno joj je pružio određenu zaštitu od mogućih tužbi.

Hywel Dix, profesor engleske književnosti i stručnjak za autofikciju na britanskom Sveučilištu Bournemouth, popularnost tog žanra tijekom posljednjih desetljeća dijelom povezuje s usponom reality televizije i true crime dokumentaraca. Publika je zbog njih postala svjesnija režiranja sadržaja koji se predstavlja kao stvarnost, pa sve češće propituje granicu između činjenica i konstrukcije. Profesor književnosti Arnaud Schmitt sa Sveučilišta u Pauu “Life of M” vidi kao nastavak autoričinog bavljenja stvarnošću, ali i kao zaokret prema biofikciji, odnosno književnom zamišljanju tuđeg života.

Roman “Life of M” završava sukobom između M i spisateljice. Nakon što pročita dio rukopisa njihova zajedničkog projekta, M se pobuni protiv načina na koji je prikazana, povrijeđena dojmom da joj je autorica oduzela ljudskost i sposobnost za ljubav. Pripovjedačica odgovara da lik nije doslovan portret stvarne osobe, već njezina književna konstrukcija, pa sve njegove osobine pripadaju autorici. M takvo objašnjenje ne prihvaća pa se, iako pripovjedačici priznaje pravo da s tekstom učini što želi, protivi korištenju svojeg imena. Cusk i Portman nisu odgovorile na pitanja The Hollywood Reportera o tome je li spisateljica prije početka rada zatražila glumičino odobrenje niti je li joj pokazala rukopis prije objavljivanja.

Bi li Natalie Portman mogla tužiti Rachel Cusk?

Leigh Gilmore smatra da roman pokušava osloboditi umjetnicu odgovornosti za moguću štetu nanesenu stvarnoj osobi, pozivajući se na autonomiju umjetničkog djela. Britanski odvjetnik Mark Stephens, specijaliziran za međunarodno pravo klevete i privatnosti, taj dio knjige vidi kao vrlo učinkovitu pravnu zaštitu. Eventualna tužba Natalie Portman mogla bi dodatno privući pozornost na roman i izazvati Streisand efekt, pri kojem pokušaj uklanjanja informacije iz javnosti dovodi do njezina još većeg širenja.

Stručnjaci za klevetu uglavnom procjenjuju da Portman pred američkim sudom ne bi imala velike izglede za uspjeh. Francusko bi joj pravo moglo pružiti znatno snažniju osnovu jer ondje i ona i Cusk žive, a zaštita privatnosti šira je nego u SAD-u. To bi moglo objasniti zašto je objavljivanje romana već najavljeno u Ujedinjenom Kraljevstvu i Njemačkoj, dok francusko izdanje još nije najavljeno, premda se knjige Rachel Cusk godinama objavljuju u Francuskoj i ona ondje ima status važne kulturne figure, a Francuska ju je u odlikovala titulom viteza Reda umjetnosti i književnosti.

Kao relevantan presedan spominje se slučaj Scarlett Johansson iz 2014. godine. Glumica, koja je tada živjela u Francuskoj, dobila je spor protiv francuskog autora čiji je roman sadržavao lik nalik njoj, prikazan u nizu ljubavnih afera.

Stručnjaci koji proučavaju djelo Rachel Cusk stali su u obranu autorice i romana “Life of M”. Roberta Garrett sa Sveučilišta East London knjigu tumači kao istraživanje slave u 21. stoljeću i njezina subjektivnog doživljaja, uz napomenu da Cusk u pisanju svjesno izbjegava sentimentalnost. Melissa Schuh sa Sveučilišta u Kielu smatra da roman pokazuje kako ljudi oblikuju i izvode vlastiti karakter te propituje je li drugu osobu uopće moguće vjerno prikazati u književnosti.

Cusk je u tekst ugradila i pitanje etičnosti vlastitog postupka, piše The Hollywood Reporter. U jednoj epizodi opisuje scenarista, prijatelja glumice, koji je napisao filmski scenarij o liku izrazito nalik M. Taj je lik prikazan kao hladan automat bez emocija, a projekt bi trebao propitati prirodu slave i identiteta. Scenarist se nada da će M prihvatiti glavnu ulogu, no ona je zgrožena načinom na koji ju je pretočio u fikciju. On vjeruje da umjetnički obrađuje njezinu nemoć, dok M odbija poistovjećivanje s praznim i bezosjećajnim alter egom.

FOTOGRAFIJE: Instagram @fsgbooks, @natalieportman, @natsbookclub

NASLOVNA FOTOGRAFIJA: Instagram @fsgbooks/@natalieportman