Na karti Venecije Torcello djeluje gotovo kao fusnota. Otok je dovoljno udaljen od gužve oko Rialta i San Marca da se do njega ne dolazi slučajno, a dovoljno tih da se nakon iskrcavanja s broda odmah stvori osjećaj kao da je ostatak grada ostao negdje daleko, iza vode, kanala i niskog zelenila lagune. Upravo ondje, nedaleko od bazilike Santa Maria Assunta i njezinih drevnih mozaika, nalazi se Locanda Cipriani, jedno od onih mjesta koja nisu poznata samo po adresi, nego po cijelom svijetu koji se oko njih stvorio tijekom desetljeća.
Locandu je 1936. godine preuzeo Giuseppe Cipriani, osnivač venecijanskog Harry’s Bara i čovjek kojem se pripisuje stvaranje Bellinija. Od početka je zamišljena kao mirna kuća za goste, restoran i skrovište za ljude kojima je Venecija bila privlačna upravo onda kada se udalji od svojih najpoznatijih kulisa.
“Kroz njezina su vrata prolazili Ernest Hemingway, Winston Churchill, kraljica Elizabeta II., Orson Welles i brojni umjetnici, pisci, aristokrati i putnici koji su ovdje tražili nešto mnogo sporije od klasičnog venecijanskog vikenda.“
Hemingway je među njima ostavio možda i najjači trag. U Torcellu je pronalazio tišinu potrebnu za pisanje, vraćao mu se tijekom svojih boravaka u Veneciji, a atmosfera lagune ušla je i u njegov roman “Preko rijeke i u šumu”. Također, danas jedna od soba nosi njegovo ime.
Nakon velike obnove, Locanda Cipriani ponovno je otvorena početkom lipnja. Renovacija je trajala nekoliko godina, a zadatak obnove preuzeo je Giuseppe Cipriani, sin Arriga Ciprianija. Kuća je sada veća nego prije: nekadašnjih šest soba prošireno je na deset, među kojima je devet suiteova. Interijeri su obnovljeni kroz toplu drvenu lamperiju, nove parketne podove, mramorne kupaonice, diskretne minibarove i detalje od mesinga, no pritom nisu pokušali izbrisati tragove mjesta koje je gotovo stoljeće živjelo vlastiti život.
Najljepši dio renovacije upravo je taj balans između novoga i poznatoga. Sobe su danas uglađenije i funkcionalnije, ali u njima su ostale stare slike, antikni komadi namještaja, venecijanski detalji i poneki predmet koji izgleda kao da ondje stoji otkad je kuća otvorena. U suiteu nazvanom po Orsonu Wellesu sačuvani su prizori lagune na zidovima, dok restoran i dalje nosi onu prepoznatljivu Cipriani eleganciju koja se ne temelji na pretjerivanju, nego na tome da sve izgleda jednostavno i prirodno.
Ni vanjski dio nije ostao isti. Nekadašnja pergola zamijenjena je bijelom tendom, a lagane kovane stolice novim modelima od ratana. Promjena je vidljiva, osobito gostima koji Locandu pamte desetljećima, no atmosfera vrta ostala je gotovo ista: stolovi pod krošnjama, pogled prema kanalima, ružičnjak i bazilika u blizini.
Torcello nikada nije imao energiju ostatka Venecije. Dok se u centru grada dan često odvija između kolona turista, izloga, vaporetta i zvukova kofera preko kamenih ulica, ovdje je ritam drukčiji. Otok je jedan od najstarijih naseljenih dijelova lagune i nekoć je imao mnogo važniju ulogu nego danas, no sada ga se pamti po nekoliko povijesnih građevina, močvarnom krajoliku i osjećaju prostora koji je rijedak u gradu na vodi.
Restoran je, naravno, i dalje središte cijele priče. Cipriani je zadržao jela po kojima je Locanda poznata, kao i pristup koji ne pokušava reinterpretirati lagunsku kuhinju do neprepoznatljivosti. Na jelovniku se nalaze lokalne namirnice poput granseole, škampa, cicala di mare, sipa, školjki i sezonskih artičoka castraure, malih artičoka iz venecijanske lagune. Ondje možete uživati i u klasicima poput rižota alla Torcellana, koji se priprema s povrćem iz vrta Locande, ombrine sa salsom alla Carlina te poznate Cipriani meringe.
Locanda Cipriani danas je možda drukčija nego prije obnove, ali njezina najveća vrijednost nije u tome koliko je novih materijala, soba ili detalja dobila. Važnije je to što i dalje čuva ono zbog čega se o njoj govori desetljećima: osjećaj da ste na trenutak izašli iz Venecije, iako ste još uvijek u njezinoj laguni.
Locanda Cipriani ponovno prima goste od lipnja 2026., s deset soba i suiteova te restoranom otvorenim i za vanjske goste. Do Torcella se može doći javnim prijevozom iz Venecije ili privatnim brodom, no dio čari ovog mjesta upravo je u tome što putovanje do njega traži malo više vremena.
FOTOGRAFIJE: Instagram, Locanda Cipriani
