Svatko tko se jednom nađe u Dubrovniku vjerojatno će jedan dan ostaviti za Lokrum, otok udaljen svega desetak minuta vožnje brodom od gradske luke. Dovoljno je blizu da vam cijelo vrijeme krade pogled, a istovremeno dolazak na njega djeluje kao ulazak u potpuno drugi svijet – bez automobila, bez apartmana i gradske vreve. Riječ je o mjestu na kojem se dan lako “rastegne” između kupanja, dugih šetnji kroz borovu šumu, pauna koji se slobodno kreću otokom i pogleda na Dubrovnik koji odande izgleda gotovo nestvarno.

Otok Lokrum
Iza razgledničkih prizora kriju se priče koje otok čuva stoljećima. Iz Rezervata kažu kako tragovi života na otoku sežu još u prapovijest, dok se benediktinski samostan prvi put spominje 1023. godine, nakon čega Lokrum postaje važan dio dubrovačke povijesti – mjesto benediktinskog samostana, vrtova i duhovnog života, ali i izolacije tijekom epidemija, a kasnije i ljetna rezidencija nadvojvode Maksimilijana Habsburškog. Na svega 72 hektara danas se isprepliću ostaci samostana, stare legende, botanički vrtovi, maslinici, tvrđava Fort Royal i jedna od najočuvanijih mediteranskih šuma na ovom dijelu obale, zbog čega Lokrum djeluje kao mjesto na kojem priroda i povijest cijelo vrijeme vode paralelan život.



Posebnu atmosferu otoku daju upravo njegovi pejzaži, oblikovani stoljećima, od benediktinskih klaustarskih vrtova i maslinika do egzotičnih biljaka koje je na Lokrum donio Maksimilijan Habsburški. Cijeli je otok s vremenom zamišljen gotovo poput velikog vrta za šetnje i boravak na otvorenom, a taj se osjećaj zadržao i danas, bilo da sjedite u sjeni starih čempresa, prolazite Putem raja prema tvrđavi Fort Royal ili se izgubite među palmama i sukulentima u jedinom otočnom botaničkom vrtu u Hrvatskoj.
Ako planirate jednodnevni izlet, isplati se barem dio dana ostaviti za šetnju otokom i istraživanje njegovih skrivenijih dijelova. Osim kupanja i hlada borove šume, otok skriva ostatke benediktinskog samostana, stare vrtove, tvrđavu Fort Royal, botanički vrt i niz priča koje su se ovdje ispreplitale stoljećima, pa smo složili mali vodič kroz mjesta koja vrijedi vidjeti tijekom posjeta.
Povijesni vrtovi na Lokrumu
Velik dio ugođaja Lokruma dolazi iz njegovih vrtova i zelenih dijelova otoka, koji već gotovo tisuću godina oblikuju njegov izgled. Prvi ozbiljnije uređeni vrtovi nastali su još dolaskom benediktinaca u 11. stoljeću, a na izgled otoka posebno su utjecala tri razdoblja: vrijeme benediktinaca, zatim dolazak Maksimilijana Habsburškog koji je uredio Lokrum kao ladanjsku rezidenciju i započeo hortikulturno uređenje otoka te osnivanje Botaničkog vrta sredinom 20. stoljeća. Danas se na relativno malom prostoru susreću mediteranski pejzaži, stari samostanski vrtovi, palme, sukulenti i stoljetni maslinici.



Klaustarski vrtovi nalaze se unutar nekadašnjeg benediktinskog samostana. Nekada su služili za odmor, molitvu i uzgoj ukrasnog bilja za oltare, a danas ih obilježavaju kamene arkade, stari zdenac, šimširi i miris gorkih naranči koji cijelom prostoru daje gotovo filmski mediteranski ugođaj.
Maksimilijan Habsburški snažno je utjecao na hortikulturni i krajobrazni razvoj otoka. Nadvojvoda je sredinom 19. stoljeća cijeli otok promatrao gotovo poput velikog vrta i mjesta za duge šetnje, odmor i boravak na otvorenom pa je na Lokrum donio velik broj egzotičnih biljaka iz različitih dijelova svijeta. I danas se među palmama, kamenim terasama i visokim čempresima može osjetiti taj pomalo aristokratski duh starih mediteranskih ljetnikovaca.
Botanički vrt na Lokrumu osnovan je 1959. godine, a danas nosi titulu jedinog otočnog botaničkog vrta u Hrvatskoj. Nastao je s ciljem istraživanja prilagodbe egzotičnih biljaka dubrovačkoj klimi pa se ovdje mogu vidjeti vrste iz tropskih i suptropskih krajeva. Šetnja vrtom posebno je lijepa tijekom toplijih mjeseci kada cijeli prostor djeluje gotovo kao mala tropska oaza skrivena usred Mediterana.

Rajski put jedna je od najljepših lokrumskih šetnica, kažu iz Rezervata, i dio sustava aleja nastalih u vrijeme Maksimilijana Habsburškog. Okružen čempresima i kamenim rubnjacima, vodi prema tvrđavi Fort Royal, a posebno je lijep u kasnim popodnevnim satima kada se kroz krošnje probija mekše svjetlo, a cijeli otok djeluje još mirnije.
Tradicionalni maslinici jedini su autentični ostatak nekadašnjih benediktinskih nasada koji su stoljećima oblikovali život na Lokrumu. Smješteni uz samostan i nekadašnji lazaret, i danas se održavaju bez intenzivne mehanizacije, uz stare dalmatinske sorte poput Oblice, Bjelice i Uljarice. Taj dio otoka možda najbolje čuva osjećaj starog Mediterana i sporijeg ritma života po kojem je Lokrum toliko poseban.
Što sve obići?
Okružen nekadašnjim vinogradima, vrtovima i maslinicima, benediktinski samostan sv. Marije stoljećima je bio središte života na otoku, a danas među kamenim arkadama, ostacima klaustra i sjenovitim dvorištima još uvijek nosi atmosferu starog Dubrovnika. Kasnije ga preuzima Maksimilijan Habsburški, koji unutar samostanskog kompleksa uređuje svoju ljetnu rezidenciju i Lokrum pretvara u mjesto dugih šetnji, vrtova i mediteranskog odmora.

Malo tko tijekom šetnje Lokrumom pomisli da je otok nekoć bio važan dio dubrovačkog sustava karantene tijekom epidemije kuge. Ostaci nedovršenog Lokrumskog lazareta i danas su vidljivi na sjevernoj strani otoka, gdje su se ljudi, roba i brodovi zadržavali prije ulaska u Dubrovnik. Taj dio Lokruma danas djeluje mirno i gotovo skriveno, iako iza njega stoji jedna od važnijih priča iz dubrovačke povijesti.
Dvije drvene kuće u blizini samostana djeluju pomalo neočekivano za mediteranski otok poput Lokruma. Iz Rezervata pojašnjavaju kako je riječ je o Dockerovim barakama, tipu montažne gradnje koji je krajem 19. i početkom 20. stoljeća bio rasprostranjen u zapadnoj i sjevernoj Europi, a na Lokrum su stigle kao dio njemačke reparacije nakon Prvog svjetskog rata. Izvorno su služile kao oporavilište za djecu, a i danas zadržavaju atmosferu arhitekture koja se puno češće povezuje sa sjevernijom Europom nego s jugom Dalmacije.
Tritonov križ iznad uvale Skalice jedno je od emotivnijih mjesta na Lokrumu. Podignut je u spomen na mornare austrijskog ratnog broda Triton koji su poginuli u eksploziji 1859. godine, a upravo je taj događaj doveo Maksimilijana Habsburškog na Lokrum. Priča kaže da se nadvojvoda tada zaljubio u otok na prvi pogled i ubrzo ga odlučio kupiti.
Fort Royal nalazi se na najvišoj točki otoka i jedno je od mjesta s kojih se pruža najljepši pogled na Dubrovnik i otvoreno more. Utvrdu su početkom 19. stoljeća započeli graditi Francuzi zbog strateške važnosti Lokruma, a kasnije su je dodatno proširili Austrijanci. Do nje vodi lagana šetnja kroz borovu šumu i aleje čempresa pa je mnogima upravo ovaj dio otoka omiljena točka za predah.



Na rubu maslinika i botaničkog vrta nalazi se mala crkva Navještenja Marijina, jedna od rijetkih potpuno sačuvanih sakralnih građevina na Lokrumu. Gotičko-renesansna crkvica i danas djeluje vrlo intimno i tiho, a unutar nje još se čuvaju klecala Maksimilijana Habsburškog i njegove supruge Charlotte.
Charlottin zdenac nastao je u vrijeme Maksimilijana Habsburškog i služio je za prikupljanje vode za zalijevanje egzotičnih vrtova na Lokrumu. Okružen zelenilom i kamenim stazama, i danas izgleda gotovo kao skriveni detalj iz nekog starog mediteranskog ljetnikovca. Pretpostavlja se da su ga nekoć za kupanje koristili i Maksimilijanovi gosti.
Lugareva kuća smještena je uz malu luku Portoč i nekada je služila kao kuća čuvara šume. Danas se u njoj nalazi centar za posjetitelje i suvenirnica s proizvodima pa je to jedno od prvih mjesta na koje većina posjetitelja naiđe nakon dolaska na otok.

Stara lokrumska mlinica danas je pretvorena u mali interpretacijski prostor posvećen tradiciji maslinarstva i proizvodnje maslinova ulja. Unutra se mogu vidjeti izvorni dijelovi nekadašnje mlinice, ali i saznati kako je maslina stoljećima oblikovala svakodnevni život na jugu Dalmacije. Cijeli prostor lijepo dočarava koliko je Lokrum nekada bio samoodrživ i povezan s mediteranskim načinom života.
Posebnost Lokruma leži i u činjenici da je riječ o jednom od najzaštićenijih prostora na dubrovačkom području. Otok je dio UNESCO-ove zaštićene povijesne cjeline Dubrovnika, dok je još od 1948. godine zaštićen i kao posebni rezervat šumske vegetacije, što ga čini trećim najstarijim zaštićenim prirodnim područjem u Hrvatskoj. Gotovo 90% površine otoka prekriveno je šumom, a na svega 72 hektara izmjenjuju se različiti mediteranski biljni pejzaži zbog kojih Lokrum i danas djeluje gotovo netaknuto.
Posjet kroz organizirane ture
Ako Lokrum želite doživjeti malo detaljnije od klasične šetnje otokom, moguće je dogovoriti i organizirane ture s vodičima Javne ustanove Rezervat Lokrum. Za većinu posjetitelja namijenjena je poučna tura u trajanju od oko 45 minuta tijekom koje čuvari prirode vode kroz najvažnije lokacije na otoku i pričaju o njegovoj prirodnoj baštini, samostanu, vrtovima i režimu zaštite. Ture se organiziraju na upit, na hrvatskom i engleskom jeziku, a polazak je kod Lugareve kuće.
Za grupe koje zanima detaljniji pristup dostupna su i stručna vodstva koja vode stručni suradnici iz područja zaštite prirode i kulturne baštine. Takve ture najčešće biraju znanstvene institucije, stručnjaci iz područja biologije, botanike i šumarstva ili svi oni koji Lokrum žele upoznati kroz njegovu povijest, vegetaciju i ekosustav puno dublje od klasičnog turističkog obilaska.

Kako doći do Lokruma?
Do Lokruma možete doći vlastitim brodom ili organiziranim prijevozom iz stare gradske luke u Dubrovniku, što je ujedno i opcija koju bira većina posjetitelja. Vožnja brodom traje svega desetak minuta, a polasci prema otoku kreću iz stare gradske luke. Ulaznice za organizirani prijevoz kupuju se u Luži (Stara gradska luka, radno vrijeme je od 8 do 18 sati), dok posjetitelji koji dolaze privatno ulaznice mogu kupiti po dolasku na otok, u Lugarevoj kući (radno vrijeme je od 8 do 18 sati).
Cijene ulaznica pronađite na poveznici.
FOTOGRAFIJE: Rezervat Lokrum