Uskoro na našim Instagram Storiesima otvaramo naizgled jednostavno, ali zapravo vrlo slojevito pitanje: kada ste posljednji put rekli “da”, a mislili “ne”? Kroz interaktivnu seriju želimo publici dati prostor da prepozna vlastite trenutke kompromisa jer svima su nam dobro poznate sljedeće rečenice: “Ostat ću prekovremeno, nema problema.” “Naravno da mogu doći.” “Ma nije mi teško.” A iza njih se često krije nešto sasvim drugo: iscrpljenost, manjak vremena, potreba za predahom ili jednostavna želja da budemo svoji, ali bez dovoljno hrabrosti da to izgovorimo naglas.
Upravo tu, u toj sitnoj svakodnevnoj nelagodi, otvara se veća tema: zašto nam je tako teško reći ne?
Psiholozi će reći da je u korijenu često strah. Strah da ćemo nekoga razočarati, da ćemo ispasti sebični, nezahvalni ili teški. Mnogi od nas naučili su da je harmonija važnija od osobne granice, da je pristojnost iznad potrebe i da je lakše klimnuti glavom nego riskirati konflikt, posebno ako smo odrasli u okruženju u kojem se slaganje nagrađivalo, a suprotstavljanje doživljavalo kao neposluh.
Drugi će se prepoznati u obrascu ugađanja. Ako nam je osjećaj vlastite vrijednosti vezan uz to koliko smo drugima korisni, teško ćemo odbiti zahtjev, čak i kada nam ne odgovara. Tada “da” postaje poluga za prihvaćanje. No cijena tog “da” često je umor, frustracija, pa i osjećaj da smo izdali sami sebe.
Treći razlog je onaj koji naročito povezuje nas moderne generacije: strah da ćemo propustiti priliku, poznanstvo, napredovanje ili iskustvo. Kada nam se stalno nudi još (još projekata, još druženja, još ambicija), “ne” zvuči kao zatvaranje vrata. A zapravo je baš taj “ne” idealan način da sačuvamo energiju za ono što nam je doista važno.
No što se događa kada stalno govorimo “da”? Na tom teritoriju mnogo nam je toga poznato, iscrpljenost, emocionalni burnout, bijes koji se nakuplja prema drugima, ali i prema sebi. Kada granice nisu jasne, odnosi postaju mutni, a umjesto bliskosti, javlja se zamjeranje.
O toj tankoj liniji između prilike i kompromisa razgovarali smo s Markom Petrićem, jednim od protagonista druge sezone showa Reci tako kako je. U formatu koji potpisuje Cedevita vitaminska voda, iskrenost je i tema i metoda. Uz voditeljicu Tatjanu Jurić, sudionici poput Marka, Une Glišić, Veselina, Nore Bago, Rebekе Dramalj, Davida Amara, Ilde Humić i Josipa Milanovića otvoreno govore o uspjehu, pritiscima i osobnim granicama.
S Markom Petrićem o tome kada je naučio reći ne
“Više puta sam sam sebi zakomplicirao i usporio profesionalni put, pogotovo u ranoj fazi karijere, jer sam bio vrlo dosljedan nekim principima, za koje se ispostavilo da nisu baš bili principi, nego predrasude. A i često strah od nepoznatog”, kaže nam Marko, koji danas na stvari gleda mirnije i racionalnije:
“Danas mi je nešto jasnije da se prilike pružaju rijetko, i kada se dogode, treba ih iskoristiti. Kompromis je nužan, za bilo koju vrstu posla. Ali isto tako, važno je i vjerovati u ono što radiš. Rezultat često ovisi o tvom stavu u odnosu na situaciju u kojoj se nalaziš.” Na pola puta između otvorenosti i osobnih uvjerenja, možda se i krije odgovor na pitanje kada reći “ne”, a kada prihvatiti izazov.
Marko iskreno priznaje i da je u mlađim danima često govorio ono što se od njega očekivalo. “Zbog želje da se dokažem, a i toga što volim ugađati ljudima, često bi se sam sebe našao u nekim razgovorima i raspravama gdje sam se pitao, a što ja tu radim? Mene ovo uopće ne zanima.” Taj unutarnji disbalans, kako ga opisuje, s vremenom je postao signal da nešto nije u skladu s njim.
“S godinama sam to počeo osvještavati i trudim se zaista govoriti ono što mislim, a ne što se od mene očekuje.“
Zanimljivo je i njegovo iskustvo s posljedicama iskrenosti. U kontekstu javnog posla, mnogi bi očekivali suprotno. No Marko kaže: “Zaista sam imao sreću, i nikad zbog izgovorene istine nisam morao snositi posljedice… A otvoreno mišljenje mi je samo donijelo poštovanje.”
Upravo takve razgovore otvara i druga sezona showa Reci tako kako je, dostupna na YouTube kanalu Cedevite. U formatu koji potpisuje Cedevita vitaminska voda, uz voditeljicu Tatjana Jurić, sudionici imaju prostor stati, promisliti i izgovoriti stvari bez nametnutog narativa. U showu pratimo ljude koji preispituju vlastite odluke, granice i strahove.
Vratimo se zato na početno pitanje: zašto je “ne” tako teško? Možda zato što nas tjera da preuzmemo odgovornost prema sebi, a to je često teže nego odgovornost prema drugima. Reći “ne” znači priznati da ne možemo biti sve svima. Znači prihvatiti da ćemo nekoga možda razočarati. Znači riskirati pogrešno tumačenje.
No istovremeno, svako izgovoreno “ne” otvara prostor za jedno važnije “da”. Da vlastitom miru, da zdravlju i da odnosima koji se temelje na jasno postavljenim granicama.
Sadržaj je nastao u suradnji s brendom Cedevita
Fotografije i video: Cedevita
