U vremenu umjetne inteligencije, ponekad je lako izgubiti vjeru u ljudsku kreativnost. Ponekad se čini da smo zaboravili kako je to osjetiti nešto duboko, kako je to biti dirnut nečim što dolazi iz srca, a ne iz algoritma. No, zato su tu najbolji filmovi 2024., koji su uhvatili i ispričali neke dobre, a i neke loše životne trenutke. Magazin Time je to sjajno sročio: filmovi, barem zasad, još uvijek pripadaju ljudima. Autor članka opisao ih je kao “jedan od rijetkih preostalih načina na koje ljudi međusobno razgovaraju”.
Taj razgovor, dodaje, može izgledati jednostrano: redatelj snima film, mi kupujemo kartu ili plaćamo streaming uslugu, i to je to. No, filmovi imaju tu čudesnu moć da nadilaze jednostranost pa nas ponekad toliko uvuku u svoj svijet da se osjećamo kao da smo postali dio njega ili da je on dio nas. Upravo su takvi najbolji filmovi 2024., prema izboru magazina Time. A filmaši takve stvari rade s razlogom.
Najbolji filmovi 2024.
Neki najbolji filmovi 2024., piše autor članka, pokušavaju uhvatiti život – boje, zvukove, osjećaje – i prenijeti ih publici koja možda nikada ne bi mogla osjetiti što znači, recimo, biti žena koja se sama probija kroz kompleksan, prenapučen grad poput Mumbaija. Postavljati pitanja poput “Što žene žele?” ili još odvažnije “Što žene trebaju?” zahtijeva ne samo hrabrost nego i duboko povjerenje u moć filmskog medija.
Redatelji poput Mohammada Rasoulofa riskiraju svoje živote kako bi ta pitanja istražili. Danas je, međutim, snimanje filma veći izazov nego ikada prije, pogotovo ako se filmaš nada da će ga ljudi gledati na velikom platnu, a ne kod kuće na ekranu televizora ili laptopa. No, čak i ako je mali ekran jedino što preostaje, jer filmski uradak nije dostupan u lokalnom kinu, filmovi mogu pronaći svoj put do nas.
Novinar Timea izdvojio je koji su to najbolji filmovi 2024. – birao ih je po principu toga da su mu pomogli pronaći smisao i utjehu u ovoj izazovnoj, često i zbunjujućoj godini. Nada se da će barem neki od njih pronaći put do nove publike i ostaviti trajni trag.
Evo koji su najbolji filmovi 2024., prema izboru magazina Time:
10. DogMan
Francuski redatelj Luc Besson poznat je po svojim maštovitim pričama i šokantnim scenama nasilja. No, nikada dosad nije snimio film toliko nježan kao DogMan. Glavni junak Douglas, kojeg briljantno utjelovljuje Caleb Landry Jones, ranjena je duša koja je preživjela zlostavljanje u djetinjstvu te pronalazi mir i utjehu u životu s čoporom pasa. DogMan priča o obiteljima koje sami biramo, često važnijima i više podržavajućima od onih u kojima smo rođeni. Ujedno, to je savršen film za dane kad ste uvjereni da su psi bolji od ljudi — čak i ako su vam svi dani takvi.
9. Flow
Ovo animirano remek-djelo bez riječi, iz Latvije, u režiji Gintsa Zilbalodisa, prati neimenovanog mačka na putovanju kroz potopljeni svijet u čamcu koji dijeli s nespretnim, dobronamjernim psom, snalažljivim lemurom i dostojanstvenom pticom dugih nogu, sekretaricom. Elegantan i minimalistički, ovaj film je ekološka parabola koja ne nameće svoju poruku. Umjesto toga, nježno nas podsjeća da je ljepota ovoga svijeta vrijedna očuvanja.
8. Emilia Pérez
U raskošno emotivnoj operi Jacquesa Audiarda, Zoe Saldaña tumači Ritu, razočaranu odvjetnicu koja radi u Meksiku i kojoj je povjeren neobičan zadatak: nemilosrdni narkobos Manitas želi promijeniti spol i traži od Rite da organizira operaciju i njegovo naknadno nestajanje. Rita uspijeva izvršiti zadatak i misli da je njezin posao završen. No, žena u koju se Manitas transformirao, sada pod imenom Emilia Pérez (oba lika izvrsno igra španjolska glumica Karla Sofía Gascón), vraća se tražeći Ritinu pomoć u ispravljanju svojih prošlih pogrešaka. Emilia Pérez donosi pravu filmsku zabavu, ali i duboku poruku o osobnoj transformaciji kao početku, a ne kraju — poziv da ostavimo svijet boljim nego što smo ga zatekli.
7. Green Border
Ozbiljan film o teškoj sudbini izbjeglica koje pokušavaju prijeći u Europu iz Bliskog Istoka i Afrike nije lako gledati. No, film Agnieszke Holland, premda na trenutke emotivno zahtjevan, toliko je vješto i dirljivo napravljen, toliko duboko prožet razumijevanjem povezanosti umjetnosti i stvarnog života, da na kraju ostavlja više nade nego očaja. Ponekad filmovi s teškim temama mogu biti toliko surovi da poželite da ih nikada niste pogledali. Green Border je suprotnost: vjerojatno će vas ispuniti snagom i inspiracijom, iako možda uz tračak tuge i dublje životne spoznaje.
6. Hard Truths
Mike Leigh najbliže je modernom Dickensu, redatelj čiji složeni, teški i često nesimpatični likovi djeluju poput obiteljskih portreta: mogu nas natjerati da se osjetimo neugodno, ali uvijek u njima prepoznajemo dijelove sebe. Marianne Jean-Baptiste, izvanredna u Leighovom filmu Secrets & Lies iz 1996., ovdje tumači Pansy, ženu koju bijes drži na okupu.
Svaki trenutak njezinog postojanja prožet je gorčinom; nitko, uključujući njezinog supruga (David Webber) i sina (Tuwaine Barrett), ne može dugo biti u njezinoj blizini. Jean-Baptiste ništa ne uljepšava; izvedba je sirova, snažna i beskompromisna. Ne otkrivamo što je Pansy učinilo takvom kakva jest, a nema ni utješnog iskupljenja. Ipak, piše autor, nekako joj pružamo ruku u njezinoj neizrecivoj boli.
5. A Complete Unknown
James Mangold donosi iskričavu i nesavršenu sliku ranih godina Boba Dylana u New Yorku, no ovo nije klasičan biografski film. To je Dylanova reinterpretacija, obrada stvarnih događaja propuštenih kroz filter sjećanja, mita i čiste izmišljotine. Ali možete li, i trebate li, provjeravati činjenice balade? Timothée Chalamet prolazi kroz film s upitnim, procjenjujućim pogledom, ali ovaj film zapravo pripada ženama: Monici Barbaro u ulozi iznimno slavne folk pjevačice Joan Baez i Elle Fanning kao Sylvie Russo, liku temeljenom na Suze Rotolo, jednoj od ranih Dylanovih muza, ali i pronicljivoj kroničarki scene. To su žene koje djeluju u stvarnom svijetu.
4. Anora
Priča Seana Bakera o mladoj seksualnoj radnici Ani (Mikey Madison) koja upoznaje i zaljubljuje se u razmaženog sina ruskog oligarha, Ivana (Mark Eydelshteyn), djelomično je romantična komedija, a djelomično iskrivljena bajka — ona koja se fokusira na ono što se događa nakon što se zlatna kočija pretvori natrag u bundevu. Upravo je to čarolija scenarista i redatelja Bakera, svakodnevnog humanista čija tiha velikodušnost djeluje gotovo neprimjetno, ali snažno. Madisonina izvedba, istovremeno razigrana i probojna, jedna je od najboljih ove godine, piše Time.
3. The Seed of the Sacred Fig
Što se događa kada zemlja postane očajna u pokušaju da kontrolira žene, vjerujući da ima svako pravo na to? Potresni film iranskog redatelja Mohammada Rasoulofa nudi jedan mogući odgovor. Vjerni državni službenik, Iman kojeg tumači Missagh Zareh, upravo je unaprijeđen na poziciju istražnog suca — ogroman korak naprijed za njega, njegovu suprugu Najmeh (Soheila Golestani) i njihove dvije kćeri tinejdžerke, Rezvan (Mahsa Rostami) i Sanu (Setareh Maleki). Ovo je obitelj koju biste nazvali bliskom i punom ljubavi.
No, Rezvan i Sana počinju uviđati podmuklost privilegiranog života koji im omogućuje očev posao, a njihova svijest izaziva svojevrsnu eksploziju. Rasoulof je pobjegao iz Irana prošlog proljeća – neposredno prije nego što je ovaj film trebao premijerno biti prikazan u Cannesu – nakon što mu je Islamska Republika, nezadovoljna sadržajem njegovih filmova, izrekla kaznu od osam godina zatvora. Ovaj film, snimljen nakon smrti Mahse Amini 2022. godine u policijskom pritvoru zbog odbijanja nošenja hidžaba, mješavina je trilera, obiteljske drame i horor priče. No, prije svega, to je poziv na otpor.
2. All We Imagine as Light
Gdje god pogledali, žene same kroje svoje živote, unatoč dugim radnim satima, neuzvraćenim ljubavima i osjećaju usamljenosti. U predivnom prikazu prijateljstva i napetosti koje ono ponekad donosi, Payal Kapadia prati tri žene u suvremenom Mumbaiju, svaku na njezinom nesigurnom putu. Prabha (Kani Kusruti), medicinska sestra, formalno je u braku, ali već godinama nije čula za svog odsutnog supruga.
Njezina kolegica Anu (Divya Prahba) potajno je u vezi s muslimanom, što mora skrivati od svoje hinduističke obitelji i gotovo svih drugih. Parvaty (Chhaya Kadam), starija bolnička radnica, ostaje bez doma jer je imovina upisana na ime njezinog pokojnog supruga. Sve ove žene napustile su mala sela kako bi radile, zarađivale i živjele po vlastitim pravilima. Kapadia s velikom suptilnošću dočarava njihove živote.
1. Babygirl
Ako biste prije gledanja filma Babygirl pročitali samo njegov sažetak, mogli biste pomisliti da se radi o erotskom trileru, o radnom odnosu s velikom razlikom u godinama i dinamikom moći između muškaraca i žena, piše Time. I to je djelomično točno. No, Halina Reijn u svom trećem filmu ide puno dublje, istražujući kako ljudi – osobito žene – često žele stvari koje ne znaju kako zatražiti.
Nicole Kidman briljira u ulozi Romy, stroge i kontrolirane direktorice koja pada pod utjecaj zavodljivog pripravnika (Harris Dickinson, gotovo utjelovljenje šaptača). Toliko je toga što ne razumijemo o željama, posebno kod žena u perimenopauzi i menopauzi, a o čemu gotovo nitko ne govori – osim Reijn. Središnji prizor filma, snimljen uz pjesmu Georgea Michaela Father Figure, jedno je od najupečatljivijih filmskih trenutaka ove godine, prava proslava onoga što znači konačno, ili barem nakratko, spoznati sebe.
FOTOGRAFIJE: IMdb, YouTube
NASLOVNA FOTOGRAFIJA: Instagram @babygirlmovie
