Između nostalgije i novih početaka: Nama je robna kuća koja je doista obilježila Zagreb

„Neke priče traju desetljećima. I ostaju u sjećanjima, kroz male rituale, poznate izloge i puteve kojima smo prolazili gotovo bez razmišljanja“, stoji u objavi na Facebooku povodom zatvaranja robne kuće Nama u Ilici. Uz zahvalu kupcima, najavljena je i završna rasprodaja, čime je simbolično zaključen jedan dugi period zagrebačke trgovačke povijesti. Zatvaranje Name dolazi u trenutku kada je poznata i sudbina same zgrade: nakon dugotrajnog stečajnog postupka i neuspjelog prvog kruga prodaje, prostor u Ilici 4 i 6 dobio je novog vlasnika.

Novi vlasnik i završetak dražbe

U drugom krugu e-dražbe jamčevina je uplaćena, ponuda predana i – budući da drugih ponuditelja nije bilo – nekretnina je prodana novoosnovanom trgovačkom društvu Izbor Šesti d.o.o. Riječ je o tvrtki povezanoj s obitelji Banović iz Splita, vlasnicima Optike Anda, koji su tako preuzeli jednu od najatraktivnijih i povijesno najosjetljivijih lokacija u središtu Zagreba.

Minimalna prihvatljiva cijena ostala je 50 posto procijenjene vrijednosti, odnosno 17,25 milijuna eura, ispod koje se nekretnina nije mogla prodati. No promjenom vlasništva ne zatvara se samo jedno pravno i tržišno poglavlje. Zatvara se i jedno poglavlje gradske svakodnevice – prostor koji je desetljećima bio dio rutine, susreta i prolaznih navika Zagreba.

Povijest robne kuće Nama u Ilici je uistinu povijest Zagreba – od bečkog trgovačkog pothvata na prijelazu 19. u 20. stoljeće do simbolične robne kuće razdoblja socijalizma, i zatim dugog procesa propadanja u suvremenoj eri. Sve započinje krajem 19. stoljeća, kad su bečki trgovci Kastner & Öhler na adresi Ilica 50, 1879. godine, otvorili prvu zagrebačku trgovinu. Kako se grad mijenjao i rastao, Kastner & Öhler preselili su se niz Ilicu te su 1889. godine postali vlasnici zgrade na adresi Ilica 4, u kojoj je nekada bio hotel K caru austrijanskom.

Početkom 20. stoljeća dogodile su se tehnološke i estetske prekretnice: 1907. godine Zagreb je dobio električnu rasvjetu, što je onda omogućilo osvjetljene izloge trgovine čime je Kastner & Öhler postao svojevrsni “magnet” za kupce svih uzrasta. Trgovina je u međuratnom razdoblju proširivala svoj katalog, uvođen je koncept samoizbora robe („posjet bez obaveze na kupnju“), a 1928. godine započela je opsežna adaptacija zgrade – nadogradnja katova, promjena pročelja te kupnja susjedne zgrade na Ilici 6 (Grand hotel) 1937. godine.

Nakon Drugog svjetskog rata dolazi do političkih i vlasničkih previranja: trgovina Kastner & Öhler je razvrgnuta tijekom razdoblja NDH i poslijeratne restitucije, a 6. prosinca 1945. godine u zgradi na Ilici otvara se robna kuća “Narodni magazin – Nama”. Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina, Nama se uvelike širila; gradio se lanac robnih kuća po Hrvatskoj i postalo je jasno da robna kuća nije tek bila mjesto kupnje, već i izraz društvenog prosperiteta. Nama je naime, postala sinonim za “sve pod jednim krovom” – u njoj se mogla kupiti bijela tehnika, odjevni predmeti, kozmetika, pokloni, školski pribor… Ukratko, gotovo sve stvari koje su građanima okruživale svakodnevicu.

Arhitektonski i urbanistički, Nama u Ilici 4–6 postala je dio identiteta Zagreba – sjajna fasada, veliki stakleni izlozi, unutarnji atrij s galerijama, prekrasno uređenje interijera… Sve to je uljepšavalo šetnju glavnom ulicom od Trga bana Josipa Jelačića. Zbog toga, Grad Zagreb i institucije za zaštitu spomenika kulture uočile su tu vrijednost: zgrada je stavljena pod preventivnu zaštitu kao kulturno-povijesno dobro, što dodatno potvrđuje da je Nama ustvari bila jasan kulturni simbol grada.

Kako bilo, vrijeme je napravilo svoje. S brojnim promjenama na tržištu, dolaskom trgovačkih centara i etabliranih lanaca, Nama je počela gubiti konkurentsku prednost. Robna kuća koja je nekoć bila prepoznatljiva po ekskluzivnim narudžbama direktno od proizvođača i velikoj raznolikosti robe, s vremenom je postala – kako mnogi smatraju – “razvučena” između socijalističke prošlosti i neoliberalne sadašnjosti.

Razmislite kada ste posljednji put ušli u Namu i jeste li izašli oduševljeni ponudom. Mene je svaki put impresionirala njezina arhitektura – monumentalnost prostora i pročelja – ali rijetko i sadržaj. U Namu sam najčešće odlazila na bakinu zamolbu, jer je za nju ona i dalje bila sinonim za kvalitetu i mjesto na kojem se može pronaći sve, od igle do lokomotive.

Stečajni postupak nad zgradama robne kuće Nama u Ilici trajao je godinama, a prema pisanju Lider Media, ukupna prijavljena potraživanja iznosila su oko 35 milijuna eura. Prodajom zgrada u Ilici 4 i 6, ukupne površine oko 3600 četvornih metara, nastoji se namiriti barem dio dugovanja, čime je zaključen jedan od ključnih koraka u dugotrajnom postupku. Uvjet prodaje uključivao je i obvezu preuzimanja 160 zaposlenika na razdoblje od najmanje dvije godine — detalj koji jasno pokazuje da se u ovom slučaju ne radi samo o nekretnini, već i o ljudima čiji su rad i svakodnevica godinama bili vezani uz Namu.

Međutim, promjena vlasništva pritom ne znači i brzu transformaciju prostora. S obzirom na to da je zgrada pod preventivnom zaštitom Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, svaka buduća rekonstrukcija morat će proći detaljnu konzervatorsku provjeru — od pročelja do interijera. Taj okvir produljuje proces prilagodbe, ali ujedno osigurava očuvanje povijesnog i urbanističkog karaktera jedne od najprepoznatljivijih zgrada u Ilici.

S promjenom vlasništva ponovno se otvorilo pitanje buduće namjene prostora bivše robne kuće u Ilici. Posljednjih mjeseci pojavila su se i nagađanja o mogućem dolasku grupacije Inditex, no za takav scenarij zasad ne postoji službena potvrda. Ono što je sigurno jest da će svaka buduća odluka morati uzeti u obzir povijesni značaj zgrade i stroge konzervatorske uvjete.

Dolazak većeg komercijalnog sadržaja u središte grada mogao bi vratiti promet, ljude i energiju u Ilicu — ali bi ujedno predstavljao još jedan korak prema njezinu daljnjem uniformiranju. Između želje za oživljavanjem grada i gubitka lokalnog karaktera, budućnost Name postaje simbol šire dileme s kojom se Zagreb već godinama suočava.

Ilica je, u svojoj srži, bila prostor obrtnika, krojača i trgovina s osobnošću. Tijekom godina, kako je grad rastao i tržište mijenjalo pravila igre, prostor se postupno prilagođavao novim trendovima. S jedne strane, nostalgija nas podsjeća na vrijeme kad se kupovalo malo, kvalitetno i promišljeno, a Nama je u tome igrala ključnu ulogu. S druge strane, tržišna dinamika potrošnje oblikuje ono što danas nazivamo novom potrošačkom realnosti, u kojoj se trgovine i ponuda stalno mijenjaju, a globalni brendovi dolaze kako bi zadovoljili očekivanja modernog kupca. Ova kontradikcija, između nostalgije i nove realnosti, jasno je vidljiva u povijesti Ilice, gdje svaki korak prema modernizaciji nosi sa sobom i gubitke i dobitke za lokalni karakter ulice.

Kad smo u redakciji još prije nekoliko mjeseci pročitale kakvu sudbina čeka Namu u Ilici, složile smo se da će nam Nama nedostajati kao simbol grada, ali i kao podsjetnik na šarm koji je Ilica nekoć imala. No postavile smo si i pitanje koliko smo u posljednje vrijeme zaista bile kupci Name i koliko je tržište promijenilo naše navike.

Hoće li novi sadržaj vratiti život u Ilicu ili će dodatno izbrisati njezin lokalni karakter, tek ćemo vidjeti. Ono što je sigurno jest da s odlaskom Name nestaje još jedan komad Zagreba kakvog pamtimo – i ostaje pitanje što smo spremni dobiti zauzvrat.

FOTOGRAFIJE: Nama, Facebook (Zagreb kakav je nekada bio)