Kupnja umjetnina mnogima zvuči rezervirano za dobro upućene u likovnu scenu, one koji redovito obilaze galerije i znaju procijeniti zašto je vrijednost nekog rada par stotina ili nekoliko tisuća eura. Ako do sada niste kupili umjetničko djelo, cijeli proces može djelovati nepoznato: gdje pronaći radove, kako razumjeti cijenu, možemo li umjetninu bez straha kupiti online i koliko nam je novca uopće potrebno?
Prvi korak jednostavniji je no što se čini. Galerije, sajmovi, studentske prodajne izložbe, online platforme i društvene mreže otvorili su vrata autorima i radovima vrlo različitih cjenovnih kategorija. Umjetnike danas možemo otkriti na Instagramu, istražiti njihov rad te izravno provjeriti cijene i dostupnost.
O kupnji umjetnina razgovarali smo s Nikom Kolveshijem Radlovićem, suosnivačem i direktorom Galerije Kolekcionart, koja je od početaka znatnu pažnju usmjerila prema publici koja ne pripada nužno kolekcionarskom krugu. Razgovor o tome gdje kupiti umjetničko djelo brzo se proširio na pitanja cijena, načina na koji se one formiraju, ali i ukusa publike i trendova na domaćoj sceni.
FOTO: Darko Mareš
Umjetnost je bila svuda oko nas, ali nije uvijek bilo jednostavno doći do nje
Kolekcionart je osnovan prije četiri godine iz želje da se rad mladih domaćih umjetnika približi široj publici. „Kao zaljubljenici u umjetnost pratili smo suvremenu scenu, osobito likovne umjetnike generacijski bliske nama. Znali smo da među njima ima izvrsnih autora, ali smetalo nam je što za njih zna vrlo malo ljudi”, objašnjava Nik Kolveshi Radlović.
Upravo je zato Kolekcionart od početka zamišljen kao mjesto koje će povezati galerijski prostor i online kupnju te publici olakšati otkrivanje novih autora. „Zato smo htjeli stvoriti prepoznatljivo mjesto, u fizičkom i digitalnom obliku, na kojem će ljudi moći otkriti provjerene mlade autore, informirati se o cijenama i na jednostavan način kupiti umjetničke radove — bilo da ih preuzmu u galeriji ili da im ih dostavimo.” Jednako važna bila je transparentnost, posebno kada je riječ o cijenama.
“Osjećaj da je svijet kupnje umjetnina obavijen velom tajne i elitistički bio je jedan od razloga zbog kojih smo pokrenuli Kolekcionart. Htjeli smo stvoriti galeriju koju vode mladi ljudi, u kojoj će se posjetitelji osjećati ugodno doći vidjeti što ima novo ili kako bi samo porazgovarali o umjetnosti. “
„Veliku većinu naših kupaca činili su ljudi koji su tada prvi put kupili umjetničko djelo — za svoj prvi stan ili kao poklon prijateljima. Bili su to ljudi različitih demografskih skupina, no prevladavale su mlađa i srednja generacija”, govori Kolveshi Radlović. Istodobno se posljednjih godina u Zagrebu, ali i drugim hrvatskim gradovima, otvorilo više privatnih galerija koje, prema Kolveshiju Radloviću, uspješno razvijaju novu publiku: „Predrasude se ruše kroz neposredna iskustva ljudi koji posjećuju galerije, a čini mi se da ih je sve više.”
Koliko koštaju umjetnička djela mladih umjetnika?
Za razliku od većine stvari koje svakodnevno kupujemo, kod umjetničkog djela nemamo referentni okvir prema kojem možemo procijeniti je li nešto skupo, povoljno ili očekivano. Dvije slike jednakih dimenzija mogu nositi potpuno različitu cijenu: „Ovo je jedna od situacija u kojima važnost galerije dolazi do izražaja. Činjenica da se rad prodaje kroz galeriju trebala bi garantirati da je cijena profesionalno definirana, i to na temelju više čimbenika: umjetnikove biografije, godina iskustva, strukovnih nagrada i izložbi, zatim medija i formata rada te, naposljetku, ponude i potražnje.”
Za nekoga tko tek razmišlja o prvoj kupnji važan je konkretan okvir koliko umjetnine domaćih mladih autora mogu stajati. „Kao vrlo okvirna i pojednostavnjena orijentacija, grafike umjetnika mlađe i srednje generacije u Hrvatskoj danas se mogu kupiti za otprilike 100 do 200 eura, originalni radovi manjih formata za 400 do 600 eura, a slike dimenzija oko 1×1 metar i veće od približno 1.500 eura naviše.” Riječ je, naravno, o okvirnoj procjeni, ali ona pokazuje da prvi originalni rad ne mora nužno stajati nekoliko tisuća eura.
Cijene se mijenjaju i kako se razvija umjetnikova karijera. Kolveshi Radlović to vrlo jednostavno uspoređuje s razvojem bilo koje druge karijere: „To možemo usporediti s razvojem karijere u korporaciji: s vremena na vrijeme, na temelju svojih uspjeha, napredujete na višu poziciju, što se odražava i na vašoj plaći.” Zato savjetuje, kada su takvi podaci dostupni, treba provjeriti po kojim su se cijenama radovi određenog autora ranije prodavali, jer kontinuitet prodaje može pomoći da lakše razumijemo njegovu današnju cijenu.
Internet je otvorio više mogućnosti za pronalazak radova za vlastiti dom, ali je istodobno donio i ogromnu količinu ponude u kojoj se nije uvijek lako snaći, osobito ako umjetnine kupujemo prvi put. „Mislim da je najveći problem to što se danas na internetu pod umjetnost nudi jako puno toga što su zapravo posteri, reprodukcije proizvedene u velikim količinama i predmeti koji nisu umjetnost u punom smislu riječi. To ne znači nužno da su takvi proizvodi loši, ali važno je biti svjestan imate li kod kuće umjetnički rad ili dekorativni proizvod kakav posjeduje i tisuće drugih ljudi”, govori Kolveshi Radlović. To ne znači da se trebamo odreći postera ili reprodukcija, nego jednostavno znati što kupujemo.
Možemo li umjetnine bez straha kupiti online?
Kupnja umjetnine na internetu danas je puno jednostavnija, ali prije odluke ipak valja provjeriti nekoliko stvari. Prije svega, važno je znati gdje kupujemo rad, tko stoji iza galerije ili platforme i kojeg umjetnika kupujemo. Jednako su važne kvalitetne fotografije, jasan opis, tehnika i dimenzije rada, kako bismo što bolje znali što ćemo zapravo dobiti.
Kod većih i skupljih originala, ako postoji mogućnost, Kolveshi Radlović ipak preporučuje pogledati rad uživo. „Kada govorimo o originalima, primjerice slikama na platnu, koliko god fotografija bila dobra, doživljaj uživo ipak je drukčiji — a iz mojeg iskustva uvijek i bolji. Ako ste u nedoumici, otiđite pogledati rad uživo. Kod manjih radova, a osobito grafika, to je možda nešto manje važno.”
Važno je obratiti pozornost i na dimenzije rada te prije kupnje izmjeriti prostor u koji ga želimo smjestiti. Kolveshi Radlović savjetuje i ostaviti nešto više prostora oko slike kako bi ona mogla „disati” i kako bismo je u prostoru mogli doživjeti na pravi način.
Kolekcionart je jedan od primjera kako online kupnja funkcionira u praksi. Na njihovom webu moguće je pregledavati dostupne radove ili ih pretraživati prema pojedinim umjetnicima, uz njihove biografije, fotografije, video i kritičke tekstove. Svaki rad popraćen je fotografijama, tehničkim podacima i tekstom kustosa Bartola Fabijanića, nakon čega ga kupac može jednostavno dodati u košaricu te odabrati dostavu ili osobno preuzimanje u galeriji.
Ako još ne znamo kakav bismo rad uopće željeli imati kod kuće, ishitrena kupnja nije dobar korak. Puno je korisnije neko vrijeme pratiti scenu, odlaziti na izložbe i vidjeti kojim se autorima i radovima spontano vraćamo. „Preporučio bih mu da najprije malo istraži scenu, pronađe galerije i druga mjesta na kojima se izlaže umjetnost te otkrije programe, vrste umjetnosti i umjetnike koji ga zanimaju. Zatim treba početi posjećivati izložbe i pratiti rad odabranih umjetnika”, savjetuje Kolveshi Radlović. Što više gledamo, lakše razumijemo što nam se sviđa i prepoznajemo rad koji zaista želimo odnijeti kući.
Gdje u Zagrebu otkrivati domaću scenu?
Za nekoga tko tek želi upoznati domaću scenu Zagreb nudi dosta dobrih mjesta za početak. Kolveshi Radlović posebno voli otkrivati nove umjetnike, čiji su radovi ujedno i cjenovno najpristupačniji, pa preporučuje izložbeno-prodajna događanja koja organiziraju Akademija likovnih umjetnosti i njezin Nastavnički odsjek. To su prije svega Cash & Carry, koji se tradicionalno održava u proljeće, te Plati i nosi u prosincu, na kojima velik broj mladih umjetnika izlaže i prodaje svoje radove.
Kada je riječ o već etabliranim „mladim” umjetnicima, Kolveshi Radlović preporučuje Galeriju Kolekcionart, a od privatnih galerija Trotoar, Galeriju Kranjčar, Galeriju Kaptol i Zen Contemporary. Za alternativniju scenu i česte sajmove, ponajprije grafičkih radova, izdvaja Studio-galeriju Klet.
Dobar presjek scene mogu ponuditi i umjetnički sajmovi, prije svega Nesvrstani u Laubi u lipnju i Art Zagreb u prosincu, kao i bijenalne izložbe Hrvatskog društva likovnih umjetnika, poput Salona mladih i Bijenala slikarstva. Na takvim događanjima u kratkom vremenu možemo vidjeti velik broj autora i možda upravo ondje otkriti nekoga čiji ćemo rad nakon toga poželjeti pratiti.
Ne treba zaboraviti ni javne institucije koje se bave suvremenom umjetnošću, među kojima izdvaja Muzej suvremene umjetnosti, Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Galeriju SC i Umjetnički paviljon. Za praćenje izložbi, autora i svega što se događa na domaćoj suvremenoj umjetničkoj sceni preporučuje i portal Vizkultura.hr.
Osobna kolekcija ne mora imati unaprijed određen smjer niti nastati u kratkom vremenu. „Umjetnički se radovi ne kupuju svakog mjeseca; osobne kolekcije grade se godinama, ako ne i desetljećima. No što više pratite scenu i kupujete, to ćete lakše procijeniti kada ste i zašto spremni kupiti određeno umjetničko djelo”, govori Kolveshi Radlović. I možda je upravo to najbolji način da počnemo: nije cilj postati kolekcionar, dovoljno je pronaći jedan rad koji želimo gledati svaki dan.
FOTOGRAFIJE: Kolekcionart, Darko Mareš
