Već neko vrijeme intenzivnije razmišljam o tome trebam li odustati od knjige koja mi ne odgovara ili joj ipak dati još jednu priliku. Takvih se naslova u proteklih nekoliko mjeseci zaredalo, a kada shvatim da u knjizi ne uživam koliko bih željela, obično mi glavom prolazi misao da je knjiga previše, a vremena premalo da bismo ga trošili na one koje nam nisu “sjele”. Taj argument za odustajanje od knjige mi djeluje razumno, pogotovo kada pogledam koliko naslova imam na svojoj listi čitalačkih želja. No, ipak, knjigu rijetko ostavljam bez osjećaja da sam joj prerano “presudila”.

Postaje li odustajanje od knjige – prihvatljivo?
Autoru i knjizi želim dati dovoljno vremena, pogotovo kada je knjiga stigla uz nečiju iskrenu preporuku. Nastavljam čitati, nadajući se da će me priča na sljedećim stranicama privući, da će se likovi razviti ili da će, možda, početak koji mi nije odgovarao – postati smisleniji. Jedna mi je knjiška entuzijastica rekla da je prestala osjećati obvezu dovršiti svaku započetu knjigu. Svidjelo mi se njezino pravilo: ako joj knjiga nije “sjela”, pročita onoliko stranica koliko ima godina, a zatim odlučuje nastavlja li dalje. Sa svoje 33 godine, 33 stranice smatram prilično kratkim rokom za konačnu odluku, iako mi se uglavnom dogodi da već na prvih nekoliko stranica uvidim odgovaraju li mi način pisanja, radnja, likovi…
Knjižničarka Nancy Pearl predlaže nešto velikodušniju verziju istog principa. Prema njezinu pravilu 50 stranica, čitatelji u dobi do 50 godina trebali bi knjizi dati pedesetak stranica, dok oni od 51 godine nadalje od broja 100 oduzimaju svoju dob. Rezultat je broj stranica nakon kojih mogu odustati bez grižnje savjesti. U mojem slučaju to bi značilo još 17 stranica više za donošenje odluke. Na mojoj hrpi i dalje stoji nekoliko nedovršenih knjiga koje još nisam vratila na policu jer im planiram dati novu priliku. Dok čekaju, zanimalo me što o tome kažu drugi: dugujemo li svakoj započetoj knjizi i završetak te trebamo li osjećati krivnju kada je ipak odlučimo ostaviti sa strane?
Lauren Blatter i Lauren Bergen već su 15 godina članice istoga čitateljskog kluba, čiji se Slack kanal zove Book Club Babes. Obje imaju 38 godina, dijele ljubav prema čitanju, ali knjige koje im se ne sviđaju tretiraju sasvim drukčije. Blatter smatra da je izbor dovoljno velik da nema smisla trošiti vrijeme na lošu knjigu, dok Bergen svaku započetu knjigu mora pročitati do kraja, rekle su za The New York Times.
DNF je dobio službeno mjesto na Goodreadsu
Odustajanje od knjige koja nam se ne sviđa i prekidanje njezina čitanja već dugo stvara podjele među čitateljima. S jedne strane, čitanje romana koji nas nije zainteresirao može djelovati kao gubitak vremena, no s druge je strane teško procijeniti hoće li se dojam popraviti u kasnijim poglavljima. Rasprava o DNF-u, kratici za did not finish, ponovno se intenzivirala ovog proljeća, nakon što je Goodreads uveo posebnu oznaku za knjige koje su korisnici prestali čitati, trajno ili uz mogućnost da im se poslije vrate, piše The New York Times. Goodreads je novost predstavio porukom da čitatelji slobodno mogu odustati od knjige koja im ne odgovara.

Cybil Wallace, izvršna urednica Goodreadsa, objasnila je da je mogućnost označavanja nedovršenih knjiga bila među najtraženijim funkcijama unutar njihove zajednice. Prema njezinim riječima, korisnici su novu oznaku prihvatili izrazito pozitivno. Bergen se, međutim, ne može zamisliti u toj skupini: dosad je završila svaki započeti roman. Želi doznati kako priča završava, a kada je riječ o knjizi o kojoj svi govore, važno joj je pročitati je u cijelosti kako bi o njoj mogla oblikovati utemeljeno mišljenje.
Čitatelji koji nikada ne odustaju od knjige navode različite razloge: žele u potpunosti razumjeti autorovu namjeru, dovršiti serijal ili provjeriti zašto je knjiga privukla pozornost BookToka, Pulitzerova odbora ili utjecajnih voditeljica književnih klubova poput Oprah Winfrey, Reese Witherspoon i Jenne Bush Hager. Brock Covington, voditelj kluba posvećenog književnoj fikciji i klasicima, smatra da dovršavanje knjige donosi osjećaj zadovoljstva, ali može funkcionirati i kao pokazatelj čitateljske produktivnosti kojim se ljudi vole pohvaliti na društvenim mrežama.
Što sve utječe na odluku da prekinemo čitanje?
Mnogi čitatelji ipak žele zadržati pravo da odustanu od čitanja knjige koja im ne odgovara. Ashley Ross, članica kluba Book Club Babes, prekinula je čitanje nekoliko knjiga, među njima i romana “The Luminaries” Eleanor Catton, dobitnika Bookerove nagrade iz 2013. koji ima više od 800 stranica. U razgovoru za The New York Times, čitanje je usporedila s odlaskom na zabavu: ako vam društvo i atmosfera ne odgovaraju, otići ćete, a isti kriterij primjenjuje i na svijet u koji vas uvodi knjiga.

Odustajanje od čitanja ne znači nužno da se čitatelj više nikada neće vratiti knjizi. Ross naslovima često pruža drugu ili treću priliku, pa DNF uspoređuje s porukama “čujemo se poslije” ili “brzo se vraćam”. Katkad promijeni i format: zbirku eseja “These Precious Days” Ann Patchett ostavila je tijekom čitanja, zatim joj se vratila u obliku audioknjige i na kraju bila oduševljena. Ta situacija pokazuje kako na odluku o prekidu čitanja mogu utjecati duljina knjige, raspoloženje čitatelja, količina slobodnog vremena, mjesto na kojem osoba čita te autorov stil. Važnu ulogu ima i cijena. Knjigu u tvrdom uvezu plaćenu 20, 30 ili 40 eura mnogi će osjećati obvezu dovršiti, dok posuđeni naslov lakše vraćaju u knjižnicu kada se približi rok.
Jason Blitman, producent i voditelj podcasta “Gays Reading”, u razgovoru za The New York Times rekao je da nastoji pročitati barem četvrtinu svake knjige kako bi joj pružio poštenu priliku. Roman “A Little Life” Hanye Yanagihare pročitao je približno 40% – cijenio je kvalitetu pisanja, ali mu je niz traumatičnih događaja postao previše iscrpljujući. Kada su mu drugi čitatelji potvrdili da likove ni poslije ne očekuje bolji život, odlučio je stati.
Čak i čitatelji koji često ostavljaju knjige osjećaju nelagodu zbog takve odluke jer odustajanje mogu doživjeti kao osobni neuspjeh ili dokaz da nisu razumjeli ono što su u tekstu prepoznali Oprah Winfrey i drugi utjecajni čitatelji. Covington, koji je prestao čitati Austeninu “Emmu” jer ga roman nije uspio zainteresirati, smatra da odluka ponajprije ovisi o tome zašto čitamo. Dovršavanje knjige ima smisla kada čitamo radi znanja i informacija, no ako čitanje služi odmoru, zabavi ili odmaku od posla i stresa, knjigu koja postane još jedan “neugodan” dio dana vrijedi zamijeniti drugom.
Od knjiga odustaju i pisci
Romanopisac Harlan Coben svojedobno je za The New York Times objasnio da bez oklijevanja prekida čitanje knjige koja mu se ne sviđa, bez obzira na to nalazi li se na prvoj ili stotoj stranici. Hayley Gelfuso, autorica romana “Book of Lost Hours”, koji je uvršten u književni klub emisije “Good Morning America”, počela je mnogo češće odustajati od knjiga nakon što je dobila dijete. Budući da joj za čitanje na kraju dana ostaje dvadesetak minuta, brzo ostavlja svaki naslov koji ne uspije zadržati njezinu pozornost.
Claire Lombardo katkad odustane već nakon pet stranica, presudan joj je pripovjedački glas: ako je ne privuče na samom početku, zaključuje da u tom trenutku treba čitati nešto drugo. Međutim, kada se nađe s druge strane takve odluke, iskustvo je nešto teže. Naime, nakon što je na društvenim mrežama pročitala da su čitatelji odustajali od njezina debitantskog romana “The Most Fun We Ever Had” iz 2019., Lombardo se osjećala kao da je podbacila kao autorica. Do objave druge knjige “Same as It Ever Was”, pet godina poslije, prihvatila je da neće svaki naslov odgovarati svakom čitatelju. Danas joj je draže da netko prestane čitati, nego da nastavi iz inata i pritom razvije još veći otpor prema knjizi i autorici.
Razlika između Lauren Bergen i Lauren Blatter nedavno je ponovno došla do izražaja, kada su članice kluba Book Club Babes sat vremena raspravljale o hit-romanu “Yesteryear” Caro Claire Burke, čija je protagonistica trad-wife i influencerica posvećena majčinstvu. Bergen mu je dodijelila jednu zvjezdicu, dok ga je Blatter ocijenila s četiri i pol. Većina članica kluba teško je knjigu ispuštala iz ruku, zbog čega ju je Blatter smatra odličnim izborom za raspravu u čitateljskom klubu.
Bergen je roman, unatoč lošem dojmu, pročitala do kraja iz čistog inata. Ponosna je na to što pripada čitateljskom ekvivalentu kluba onih koji uvijek očiste tanjur, a knjigama nastavlja davati priliku u nadi da će se popraviti ili da će naknadno prepoznati nešto što joj je isprva promaknulo. Blatter takvu logiku teško razumije, no zabavlja je činjenica da njezina prijateljica pročita cijelu knjigu, zaključi da ju je mrzila i pritom se nikada ne zapita zašto si je to priuštila.
FOTOGRAFIJE: Unsplash+, Dupe Photos