16 stranaca, jedan roman i vikend proveden u čitanju naglas: Page Break predstavlja odmak od klasičnih book clubova

Što je Page Break i kako funkcionira?

Svaki Page Break retreat okuplja manju grupu ljudi, otprilike 15 sudionika, što omogućuje intimnu atmosferu i povezivanje. Fokus je na suvremenoj književnoj fikciji, najčešće romanima od 200 do 275 stranica koji se stignu pročitati za vikend, ali su pritom i dovoljno slojeviti da otvore prostor za razgovor. Poseban naglasak stavlja se na nove i nedovoljno zastupljene autore, kao i na lokalne glasove, čime se aktivno gradi drugačiji, inkluzivniji književni prostor.

Način čitanja razlikuje Page Break od svega sličnog. Sudionici većinu knjige, oko 70%, čitaju zajedno, naglas, sjedeći u krugu i izmjenjujući se svatko po nekoliko stranica. Čitanje vodi moderator, a nakon pauza u tekstu ili na kraju poglavlja spontano se otvara razgovor. Ostatak knjige čita se individualno, u trenucima predviđenima za odmor i osobni tempo. Jedna takva zajednička sesija traje između 60 i 90 minuta, što je dovoljno da svi dođu na red i da dinamika ostane ugodna.

Ne postoji obveza aktivnog sudjelovanja u čitanju naglas. Sudionici Page Break iskustva mogu jednostavno slušati ako im to više odgovara, bez ikakvog pritiska ili očekivanja. Atmosfera nije formalna ni “školska”, već potiče osjećaj sigurnosti i otvorenosti, uz ideju da svatko sudjeluje onoliko koliko želi. Osim čitanja, važan dio iskustva čini i hrana. Page Break njeguje filozofiju “well read, well fed”, pa su retreati istovremeno i prilika za uživanje u pažljivo pripremljenim obrocima, često u suradnji s lokalnim chefovima i proizvođačima.

Sudionici ne moraju unaprijed kupovati knjige jer ih nekoliko tjedana prije dolaska dočekuje tzv. “Break Box” koji stiže na kućnu adresu i sadrži primjerak knjige, ali i dodatne sitnice koje uvode u cijelo iskustvo. Time retreat zapravo počinje i prije samog dolaska. U svojoj srži, Page Break nije samo čitanje, nego pokušaj da se kroz knjige razbiju različite barijere, društvene i osobne. Okuplja ljude različitih pozadina, potiče otvoren razgovor i stvara zajednicu koja dijeli interes za književnost, ali i za nova iskustva.

Dok sam čitala uvod članka na New York Timesu, mogla sam se poistovjetiti s autoricom – iako obožavam knjige, ideja čitanja naglas i komentiranja pročitanog izaziva mi lagani osjećaj nelagode koji mi introverti dobro poznajemo. Slično je to opisala i autorica. Dok se vozila prema Arrow Parku, gdje se Page Break održavao, u glavi su joj se rojila pitanja. Što ako ne nađe zajednički jezik s tih 16 stranaca s kojima bi trebala naizmjence čitati naglas idućih 48 sati? Što ako su svi sudionici oni “cool” mladi ljudi kakve viđa na Instagramu Page Breaka?

Čak joj je i font na stranici Page Breaka budio neku tremu; podsjećao ju je na letke za noćne klubove u koje nikad nije izlazila, smještene u kvartovima u kojima nikad nije živjela. Za Page Break je čula od kolegice koja se kreće u krugovima “brooklynske literarne elite”, kako ih naziva u članku. Njezin je stil drugačiji, više u điru ljetnih bestselera s aerodroma – šareni kaftani, čaša vina u pet popodne i lagane teme. Međutim, prijavila se za Page Break iskustvo jer voli čitati naglas, a voli i kad joj drugi čitaju. Svidjela joj se ideja da cijeli roman prođu zajedno u samo jednom vikendu. Sve ostalo – uključujući vrhunske obroke i selekciju vina – došlo je kao čisti bonus.

Cijena se kreće od 950 do 1.300 dolara, ovisno o tome je li pojedinac spreman s nekim dijeliti sobu ili kupaonicu. Dodaje i da je na svakom Page Break druženju jedno mjesto po polovici cijene rezervirano za pripadnike manjina ili queer i trans osobe.

16 stranaca i jedan neobičan vikend

Kako izgleda Page Break? Za probijanje leda, svatko je morao reći ime, zamjenice i što bi odabrao za svoj posljednji obrok, što je bila mala posveta romanu Jordyja Rosenberga koji su tog vikenda čitali, a koji prati ženu na samrti. Veliki problem, koji spominje nekoliko puta kroz članak, bili su neudobni stolci, no do kraja članka sam se uvjerila kako je to jedina zamjerka koju je pronašla ovom retreatu. Posebno joj se svidjela najava da će im se autor Jordy Rosenberg pridružiti na raspravi.

Prva Page Break sesija trajala je 90 minuta. Čitali su po dvije stranice, a tko nije htio čitati, mogao je slobodno propustiti svoj red. Autorica članka kaže kako su glasovi stranaca, koji su se izmjenjivali, bili svakakvi: zvučni, nesigurni, s naglascima ili dramatični. Jedan ju je podsjetio na učiteljicu iz osnovne škole, drugi je zvučao točno kao onaj lik koji na kraju reklame za lijekove nabraja nuspojave (samo sporije i bez onog iritantnog tona), a najdraži joj je bio glas koji ju je podsjetio na njezinu sestru, koja joj je čitala dok još sama nije znala slova.

Mikey, koji je nekad radio kao voditelj u kampu, svakih bi desetak stranica zastao kako bi proučio reakcije.

Sudionici Page Break retreata odmah su na početku bili prilično kritični prema glavnoj junakinji iz knjige, Barbari, rođenoj Njujorčanki koja se osvrće na svoj život kroz maglu lijekova protiv bolova, prigovarajući zbog starih nepravdi i otuđenog sina koji je transrodna osoba. Autorica članka na New York Timesu pred svima je priznala kako se nada da će Barbara do kraja knjige ipak malo “omekšati”. S obzirom na to da je, koliko joj je bilo poznato, bila jedina majka u prostoriji, osjećala se kompetentnom za takvu prognozu. Pitala se kako bi jedna majka uopće mogla odbaciti vlastito dijete, na što je grupa zamišljeno kimala glavom, onako kako to već čitatelji rade.

Za drugu Page Break sesiju preselili su se u knjižnicu imanja. Kako je sunce zalazilo, tako je i njezina čežnja za domom polako nestajala. Unatoč onim neudobnim stolcima s početka članka, večera je prošla u toploj i slavljeničkoj atmosferi. Kuhar Charles Raben poslužio je pileći šnicl, ukiseljene zelene rajčice i boršč, sve inspirirano romanom, dok je Mikey kružio oko stola i dopunjavao čaše vinom. Razgovor je tekao sam od sebe. Druženje uz logorsku vatru je preskočila, a nije otišla ni na jogu. Te je noći spavala bolje nego što inače spava na novim mjestima, vjerojatno zato što je čitala drugu knjigu punih pet sati prije nego što je konačno ugasila lampu.

U subotu, nakon još malo čitanja, rasprave i lagane grupne šetnje, popričala je s Mikeyjem o tome kako je Page Break uopće nastao. On je radio u marketingu kad mu je sinula ideja. Razmišljao je o čitateljskom klubu, ali su ga mučile iste stvari kao i nju dok se vozila prema imanju: što ako mu se knjiga ne svidi, što ako čitanje postane kao domaća zadaća? Potom je naišao na istraživanje jedne britanske udruge koje je pokazalo da se odrasli osjećaju 90% povezanijima nakon zajedničkog čitanja naglas, a i da im je razumijevanje teksta tada puno bolje.

Autorica je tu dodala opasku kako bi se o toj zadnjoj točki dalo raspravljati – pročitala je svom sinu svih sedam nastavaka Harryja Pottera, a i dalje jedva da zna tko je Dumbledore.

Hrana kao važan dio iskustva

Mikey je svoj koncept testirao 2023. godine sa sedmero prijatelja u jednoj kolibi. Rekao joj je kako je tada vidio potpuno drugu stranu svojeg društva. Po njemu, čitanje naglas je čin ranjivosti koji odmah stvara osjećaj povjerenja među ljudima. Devetnaest druženja kasnije, naučio je dvije važne lekcije: ne treba mu vanjski moderator, ali mu itekako treba profesionalni kuhar. Knjige bira pažljivo – uglavnom su to debitantski romani razumne duljine, često queer autora ili onih iz New Yorka koji mogu lako doputovati do mjesta održavanja. Dopušta dolazak u parovima ili manjim grupama od troje, jer veća društva kvare “vibru”.

Kad ga je autorica članka pokušala (dvaput!) isprovocirati pitanjem je li ikada imao problematičnog gosta, Mikey je ostao diplomatski nastrojen. Tvrdio je da su najgori slučajevi bili oni previše rječiti čitatelji koje je morao podsjećati da daju prostora i drugima. Nije mu padalo na pamet “tračati” svoje goste; njihova je privatnost dio onoga što ovo iskustvo čini posebnim. I doista, razgovori o romanu brzo bi skrenuli u vrlo intimne vode – sudionici su međusobno dijelili osobne priče o religiji, politici i vlastitom identitetu.

Grupa je bila šarolika, sastavljena od ljudi starih između 25 i 55 godina. Došli su iz raznih dijelova SAD-a, noseći sve – od popularnih Mavic i New Balance tenisica do Birkenstockica i kućnih papuča. Imali su izblijedjele tetovaže i svježe manikure. Bilo je tu parova i starih prijatelja, a svi su, baš kao i ona, otkrili da je Page Break savršeno mjesto za opuštanje.

Sudionici su imali različite motive: Anjoli, koja radi u humanitarnoj organizaciji, došla je kako bi barem na kratko pobjegla od teških tema kojima se bavi na poslu. Iman, softverska inženjerka, opisala je sve kao “Sokratov seminar iz škole, ali u verziji ljetnog kampa”. Psihoanalitičar Griffin i njegova partnerica Rebecca na ovaj su način proslavili 25. godišnjicu braka, uspoređujući iskustvo s meditacijom. Rebecca je primijetila kako je ovo puno osobnije od audioknjige, kao da joj čita bliska osoba u okruženju gdje se netko drugi brine o svemu.

Čitanje naglas stvara povezanost

Do popodneva drugog dana, autorica je već prepoznavala svačiji glas bez podizanja pogleda s knjige. Do subotnje večere (koju opisuje kao božanstvenu, u pet sljedova), uhvatila se kako toliko priča da se zabrinula nije li ona taj gost kojeg će Mikey morati utišavati. No, znala je i slušati. Nekoliko je sudionika podijelilo dirljive priče o svom coming outu i obiteljima koje ih nisu htjele saslušati. Shvatila je da je bezuvjetna ljubav, kako u knjigama tako i u životu, puno rjeđi i dragocjeniji resurs nego što je mislila.

Na kraju je prestala s onim majčinskim pokroviteljstvom prema liku Barbare, jer se pokazalo da je junakinja ipak nepopravljiva. U nedjelju ujutro su, nakon kraćeg samostalnog čitanja (što joj je bio najmanje drag dio vikenda), završili knjigu zajedno u knjižnici. Čitali su stranicu po stranicu, ubrzavajući tempo kako se Barbara bližila smrti. Kad je njezin omiljeni glas pročitao zadnju stranicu, u prostoriji je zavladala tišina. Taj ju je muk podsjetio na davno iskustvo u poroti – onaj mir koji nastupi nakon što se donese presuda. Shvatila je da će te ljude, baš poput suporotnika, pamtiti zauvijek jer su od stranaca postali netko s kim je podijelila važno iskustvo.

Autor knjige ipak se nije uspio pojaviti uživo, pa su se s njim spojili preko Zooma. Veza je pucala, internet je “štekao”, a oni su se okupili u osunčanoj sobi. Bilo je to, kaže, pomalo komično i razočaravajuće nakon svega, poput vjenčanja koje nije ni približno zabavno kao tzv. rehearsal dinner večer prije.

Ipak, kad je poziv završio, Mikey je u svom stilu rekao: “Slay”, a ona se u potpunosti složila.

FOTOGRAFIJE: Instagram @mikeyfrieds, @pagebreak.nyc