U posljednja dva desetljeća Pariz je drastično smanjio promet automobila i pretvorio grad u prostor prilagođeniji biciklistima i pješacima. Pod vodstvom gradonačelnice Anne Hidalgo promet automobila pao je za više od 50 %, dok se broj biciklističkih staza višestruko povećao. Bicikli danas ostvaruju više nego dvostruko više putovanja u odnosu na automobile, a Hidalgo, koja nakon 12 godina odlazi s dužnosti, trijumfalno je izjavila: “Bicikl je pobijedio automobil.”
Transformacija grada koji se postupno udaljava od automobila postala je globalni uzor. Pod vodstvom Anne Hidalgo Pariz je bio “najutjecajniji grad na svijetu”, smatra kanadski urbanist Brent Toderian. Automobilski promet u Parizu smanjio se za više od polovice između 2002. i 2023. godine, dok se mreža biciklističkih staza povećala šest puta.
Parižani su jučer u prvom krugu lokalnih izbora birali novog gradonačelnika ili gradonačelnicu, a glavni kandidati su ljevičar Emmanuel Grégoire, koji slijedi politiku Anne Hidalgo, te desno orijentirana Rachida Dati, naklonjenija automobilima. Stoga su izbori u Parizu dijelom i svojevrsni referendum o automobilima.
Lekcije koje možemo naučiti od Pariza
No, kako je Pariz pobijedio automobile i koje lekcije možemo izvući iz ove transformacije? Financial Times kao prvu navodi da potiskivanje automobila poboljšava kvalitetu života većine stanovnika. Pariz je smanjio broj prometnih nesreća, razinu buke i zagađenje zraka. Više od 300 “školskih ulica” pretvoreno je u pješačke zone u kojima se djeca nakon nastave mogu igrati. Uz sve navedeno, Pariz je danas više nego ikad grad terasa: od travnja do listopada kafići i restorani mogu postavljati stolove na parkirnim mjestima ispred svojih lokala.
Druga lekcija glasi da protjerivanje automobila ne šteti urbanom gospodarstvu. Trgovci često strahuju da će to otjerati njihove kupce, no istraživanja iznova pokazuju da se to ne događa. Šire gledano, francuski kritičari Anne Hidalgo trebali bi objasniti zašto je Pariz među četiri vodeća grada na svijetu u poslovno orijentiranim rang-listama koje objavljuju Oxford Economics, Mori Memorial Foundation i Kearney.
Nadalje, gradovi bez automobila moraju ljudima ponuditi dobre alternativne načine kretanja – a Pariz ih ima. Grad raspolaže vrhunskim javnim prijevozom i razvijenom mrežom biciklističkih staza. Samo 28 posto pariških kućanstava posjeduje automobil.
No Pariz je relativno mali grad s 2,1 milijun stanovnika. Pet milijuna ljudi koji žive izvan obilaznice, u metropolitanskom području Grand Paris, slabije je povezano, ali i te se veze poboljšavaju. Od 2024. do 2031. otvorit će se 68 novih postaja prigradskog metroa. U međuvremenu su i predgrađa izgradila biciklističke staze, a električni bicikli omogućuju i duže dnevne vožnje na posao. Ipak, predgrađima su potrebne brze autobusne trake koje bi ljude dovozile do stanica, kaže Jean-Louis Missika, dugogodišnji zamjenik gradonačelnika Pariza zadužen za urbanizam.
Financial Times kao četvrtu lekciju ističe da grad mora imati kontrolu nad dostavama, a one se u Parizu najčešće obavljaju kombijima parkiranima u drugom redu. Istraživanje koje je proveo MIT pokazalo je da bi odgoda dostava od samo pet minuta mogla smanjiti kilometražu dostavnih vozila za oko 30 posto, jer bi prijevoznicima omogućila objedinjavanje paketa. Da bi to postigli, gradovi se moraju suočiti s većim izazovom: preuzeti kontrolu nad tehnološkim tvrtkama koje djeluju na njihovim ulicama i dobiti pristup njihovim podacima. Tvrtke poput Wazea ili Googlea često posjeduju najdublje uvide u to kako grad funkcionira, kaže Missika.
Na kraju, gradovi moraju uvesti red i među biciklistima. Agresivni biciklisti znaju zastrašivati pješake, no i vozači automobila nekoć su bili jednako neobuzdani, sve dok nisu uvedeni zakoni. Emmanuel Grégoire, koji je i sam jednom “pokupio” kaznu jer je vozio bicikl sa slušalicama, obećava stroži nadzor. Čak ni njegova suparnica sklonija automobilima, Rachida Dati, ne planira maknuti bicikle s cesta. Obećava “očuvati mjesto bicikla” u gradu i govori o dodavanju novih biciklističkih staza. No istodobno obećava i jeftinije i brojnije parkirne prostore za automobile, iako gusti gradski prostor zahtijeva izbor, jer svi oblici prijevoza ne mogu istodobno koegzistirati. Njezina pobjeda usporila bi širenje ideje gradova bez automobila diljem svijeta, smatra autor članka u Financial Timesu.
Budućnost gradova bez automobila
Jean-Louis Missika smatra da će vlasništvo nad automobilima u gradovima nastaviti padati bez obzira na sve:
“Automobili su najapsurdnije prijevozno sredstvo u gradu. Parkirani su 95 posto vremena. Potrebne su dvije tone da bi se prevezla osoba od 70 kilograma. A što je grad gušće naseljen, to je to apsurdnije.“
Predviđa da će vlasništvo nad automobilima dodatno pasti s pojavom autonomnih robotaksija. Nakon što su se dokazali u američkim i kineskim gradovima, ove godine počinju s radom i u Londonu. Takva vozila mogu se neprestano kretati i nikada ne moraju parkirati u središtima gradova, a očekuje se i da će im cijena postupno padati. Time će dodatno ojačati urbani trend koji je započeo Uber: vožnja automobilom postaje usluga. U mnogim gradovima već se pojavljuju i autonomni minibusevi koji polako prometuju ulicama. Neka druga mjesta predvode ovu novu fazu, ali Pariz je bio kralj one prethodne.
FOTOGRAFIJE: Unsplash
