Dizajner Pierre Paulin preminuo je prije gotovo dvadeset godina, a pitanje njegova nasljeđa više nije samo pitanje arhiva, reeditions linija ili muzejske valorizacije. Ono se danas odvija u stvarnom vremenu – u jednoj modernističkoj bijeloj kući u 12. pariškom arondismanu, koja je istovremeno dom, showroom, mjesto susreta i eksperimenta. Upravo ondje njegov sin Benjamin Paulin i snaha Alice Lemoine redefiniraju što znači čuvati ostavštinu jednog od najvažnijih dizajnera 20. stoljeća.
U njihovom se prostoru tijekom jedne večeri mogu susresti kustosi američkih muzeja, umjetnici i kreativni direktori na koktelima, ali i glazbenici koji se spuštaju u posebno dizajnirani podrum kako bi snimili nove pjesme. Nasljeđe se ondje ne promatra statično, već ulazi u dijalog sa suvremenom kulturom.
Pierre Paulin
Rođen 1927. godine, Pierre Paulin je sanjao o karijeri kipara, no taj je san naglo prekinut zbog ozljede ruke. Umjesto toga, 1950-ih se počeo baviti dizajnom. U 60-ima je osmislio kultne stolce poput modela Groovy i Tongue, redizajnirao krilo Denon u Louvreu, a 1972. godine preuredio privatne salone predsjednika Georgesa Pompidoua u Elizejskoj palači, kao i ured Françoisa Mitterranda, uz niz drugih modernističkih javnih, industrijskih i instalacijskih projekata.
Njegov rad obuhvaćao je javne interijere, industrijske projekte i eksperimentalne instalacije, uvijek s istim ciljem: pronaći udobnost kroz funkcionalnost. Njegovi komadi – kombinacije metalnih konstrukcija, Pirelli pjene i rastezljivih tekstila – nisu samo oblikovali estetiku jedne epohe, već su redefinirali odnos tijela i prostora.
Paulin Paulin Paulin
Dizajnerov sin Benjamin Paulin nikada nije zamišljao da će on i njegova supruga Alice, jednoga dana voditi sve šire poduzeće koje danas uključuje Paulin Paulin Paulin – produkcijski ogranak posvećen realizaciji Pierreovih neostvarenih prototipova i reizdanjima njegovih slavnih komada; Sounds Like Paulin – studio za snimanje koji uskoro objavljuje prvu kompilaciju vlastite diskografske kuće; te arhiv s više od 350 vintage komada koji će postati dio muzeja planiranog u blizini obiteljske kuće u Les Cévennesu, na jugu Francuske.
Dapače, zanimljivo je da se Benjamin nije uopće planirao baviti dizajnom. Napustio je srednju školu i godinama radio u glazbenoj industriji, dok je Alice gradila karijeru u modu. Prekretnica se dogodila 2012. godine, kad se Benjamin na jednoj izložbi susreo s očevim modularnim prototipom Déclive – komadom uz koji je odrastao, a koji je u međuvremenu postao muzejski artefakt. U tom je trenutku dizajnerov sin postao svjestan da bi nove generacije mogle izgubiti ono što je za njega bilo iskustvo – sjesti, leći i igrati se na dizajnu.
Iste večeri, za stolom modnog dizajnera Azzedinea Alaïe, Benjamin je iznio svoju ideju. Alaïa ga je potaknuo da proizvede Déclive kao funkcionalan komad, a ne kao muzejski eksponat. Taj je susret pokrenuo lanac događaja koji će rezultirati osnivanjem obiteljske tvrtke Paulin Paulin Paulin 2013. godine.
Alice i Benjamin od početka nisu željeli masovnu proizvodnju ni kompromis u kvaliteti. Odlučili su razviti vlastitu radionicu na jugu Francuske kako bi zadržali kontrolu nad procesom. Proizvode u malim serijama, bez trgovaca i posrednika, svjesni da takav model znači sporiji rast, ali i veću autentičnost.
Uz Alaïinu podršku uslijedile su suradnje s kućom Louis Vuitton i Nicolasom Ghesquièreom, projekt za Monaco Cruise reviju 2014. godine, te kasnije izlaganja u galeriji Emmanuel Perrotin. Sve se, kako je Benjamin naglasio u razgovoru za Airmail, odvijalo organski. Nije postojala poslovna strategija, nego osjećaj pravog trenutka.
U pariškoj kući Paulinovih danas se susreću dizajn, umjetnost i glazba. U prizemlju posjetitelji sjede u Video Barnumu dok se projicira film Charlija Chaplina. Na katu, pod muralom Sol LeWitt, održavaju se performansi, razgovori i večere. Upravo se u tom spoju privatnog i javnog prostora, dizajn ustvari vraća svojoj izvornoj funkciji – životu.
Izazov suvremenosti
Najveći izazov za obitelj Paulin nije proizvodnja, nego imitacija. Kada dizajn postane poželjan, a proizvodnja ograničena, tržište reagira brojnim kopijama. No upravo ograničena serija i kontrolirana izrada čuvaju integritet. „Ne pokušavam dirati očevu kreaciju“, kazao je Benjamin za Airmail. „Moja je uloga kontekstualizirati je.“
U konačnici, za obitelj Paulin čuvati nasljeđe znači preuzeti odgovornost – i prema prošlosti i prema sadašnjosti. To ne znači doslovno reproducirati stare komade niti ih pretvoriti u muzejske eksponate, nego razumjeti što je u njima bilo radikalno, inovativno i relevantno – i tu vrijednost prenijeti u današnji kontekst.
Upravo zato namještaj rade u malim serijama, u vlastitoj radionici na jugu Francuske, bez masovne distribucije i bez prilagodbi tržištu koje bi kompromitirale originalnu ideju. Danas, kad se riječ heritage često koristi kao oznaka luksuza ili marketinški trik za jačanje brenda, njihov model pokazuje nešto drugo: da je nasljeđe brenda Pierre Paulin jasna odluka da se kvaliteta i izvorna ideja uvijek stave ispred tržišnih trendova.
FOTOGRAFIJE: Instagram, Paulin Paulin Paulin
