Putovanja s prijateljicama nisu rezervirana samo za djevojačke večeri ili studentske dane. Odmori u isključivo ženskom društvu donose idealan spoj slobode i prilike da bolje upoznamo same sebe. Upravo o tom fenomenu piše kolumnistica Guardiana i autorica knjige “Female, Nude”, Rhiannon Lucy Cosslett.
Tekst započinje dojmovima s girls’ tripa u Pugliji s kojeg se upravo vratila i za koje kaže da je i više nego ispunilo njena očekivanja. Piše o tome kako su se kupale, uživale u dugim ručkovima, plesale u unajmljenom apartmanu, pile dobro vino i prisjećale se zajedničkih uspomena. No ubrzo postaje jasno da ovdje nije riječ o tekstu o destinaciji, nego o tome što se događa kada se žene na nekoliko dana odmaknu od svakodnevice.
“Koliko je samo poseban girls’ trip (iako smo odavno odrasle, izraz “women” ovdje nekako ne zvuči ispravno). Možda zato što me tijekom tog putovanja povremeno vratilo u vrijeme kada smo doista bile djevojke i zajedno studirale u Italiji. “
Putovanja s prijateljicama kao kulturni fenomen
Putovanja s prijateljicama postala su svojevrsna institucija, jedno od temeljnih obilježja takozvane “hun” kulture, ali i česta tema filmova, knjiga i televizijskih serija. Kao posljednji primjer autorica članka navodi mini-seriju The Five-Star Weekend, u kojem udovica, koju glumi Jennifer Garner, na zajedničkom odmoru okuplja prijateljice iz različitih razdoblja svojega života. I autoričin roman Female, Nude koristi putovanje prijateljica u vilu u Grčkoj kao kulisu za istraživanje prijateljstva između četiri žene u ranim tridesetima koje se sve češće počinju pitati što žele od karijere, braka i majčinstva. Sophie, glavna junakinja, najviše se opire žrtvama za koje vjeruje da će ih morati podnijeti u sljedećoj životnoj fazi, a dijelom zato i ulazi u strastvenu ljubavnu aferu koja će imati eksplozivne posljedice.
No, Sophieina priča nije nova. Otkako je potlačena i sputana kućanica Shirley Valentine u istoimenoj romantičnoj komediji iz 1989. godine s prijateljicom Jane otputovala u Grčku, putovanja s prijateljicama postala su sinonim za emancipaciju – čak i za one koje tijekom odmora ne izlaze iz okvira svojih veza – ali i za duboku potrebu žena da povremeno provedu vrijeme zajedno, daleko od svakodnevice.
Cosslett tvrdi da se putovanja s prijateljicama često podcjenjuju i svode na stereotip “cura koje su otišle piti vino”. U stvarnosti, kaže, upravo su to rijetki trenuci u kojima žene imaju prostor razgovarati bez prekidanja, bez svakodnevnih obveza i bez uloga koje svakodnevno nose kao partnerice, majke ili zaposlenice. Tada razgovori prirodno teku, a raspon tema je širok: od mode, nogometa i pitanja treba li ugovoriti životno osiguranje do rođenja i smrti, zdravlja, vlastitih tijela i osjećaja identiteta, o muškarcima, djeci…
“Prijateljice s ovog putovanja poznajem gotovo 20 godina, a danas među sobom imamo sedmero djece, sve mlađe od osam godina. Otplivati daleko od obale bez razmišljanja da im se moram vratiti, voditi razgovor koji neće svakih nekoliko minuta biti prekinut njihovim pitanjima ili potrebama, u društvu u kojem nema ni muškaraca, činilo se rijetkim i dragocjenim iskustvom. Gotovo luksuzom”, piše Cosslett.
Prilika da bolje upoznamo same sebe
Iako smatra da su putovanja s prijateljicama postala svojevrsni kulturni fenomen, dovoljno važan da se pojavljuje u knjigama, filmovima i serijama, tvrdi da je još uvijek nedovoljno ozbiljno shvaćen.
“Upravo zato odlučila je i vlastiti roman smjestiti na jedno takvo putovanje, jer vjeruje da u tim trenucima, kada se odmaknemo od svakodnevice i okružimo ljudima koji nas poznaju desetljećima, najjasnije vidimo vlastiti život. “
“Možda će spoznaje do kojih tada dođete donijeti promjenu, a možda i neće. No priliku da se sloboda, zabava i iskreno propitivanje same sebe spoje u jedno iskustvo uvijek vrijedi prihvatiti kada se pojavi”, zaključuje Cosslett u svojoj kolumni.
FOTOGRAFIJE: Dupe photos
