Početkom prošle godine započeo je projekt rekonstrukcije i obnove nekadašnjeg motela “Sljeme“, arhitektonske kulturne baštine jednog od najznačajnijih hrvatskih arhitekata Ivana Vitića, koji se nalazi na području Preluka u okolici Rijeke. Novi hotel, čije je otvaranje predviđeno za kraj 2026. godine, imat će četiri zvjezdice i nosit će ime Rivia Arts & Culture Hotel. Ukupna vrijednost investicije iznosi 18 milijuna eura, a investitor je tvrtka “HGK hoteli”, čiji je osnivač Hrvatska gospodarska komora. O projektu smo razgovarali s Tomislavom Radošem, zamjenikom predsjednika HGK i direktorom tvrtke “HGK hoteli”.
Rivia Arts & Culture Hotel
Rivia Arts & Culture Hotel primjer je kako se odgovorno upravlja kulturnom baštinom uz istovremeno stvaranje suvremenog, tržišno održivog poslovnog modela. No, kada su prvi put ozbiljno razmatrali budućnost nekadašnjeg motela “Sljeme”, investitorima je bilo jasno da se radi o jedinstvenom izazovu.“S jedne strane, objekt je arhitektonski iznimno vrijedan, djelo Ivana Vitića koje zaslužuje pažljivo očuvanje, a s druge strane, naš cilj je bio razviti projekt koji je tržišno održiv i funkcionalan kao suvremeni hotel. Za nas to nije bila dilema “ili – ili”, nego princip “i – i”. Očuvanje baštine i stvaranje održivog hotela morali su ići ruku pod ruku”,
priča nam Tomislav Radoš. Zbog toga je svaki arhitektonski element koji čuva identitet i duh Vitićeva modernizma pomno integriran u novu strukturu i funkciju hotela. Istovremeno, koncept, sadržaji i operativni modeli razvijeni su tako da hotel ne bude samo spomenik prošlosti, nego i atraktivna, profitabilna i društveno korisna investicija. Obnova modernističkih objekata često je osjetljivo pitanje, a kao najveći izazov u obnovi motela “Sljeme” Radoš izdvaja upravo balansiranje između strogih konzervatorskih zahtjeva i potreba suvremene hotelske industrije.
Izazov obnove zaštićenog spomenika kulture
Objekt iz 1965. godine proglašen je 2015. nepokretnim pojedinačnim kulturnim dobrom, prvim takvim objektom izgrađenim nakon Drugog svjetskog rata u Rijeci. Taj status donosi vrlo precizne i striktne smjernice: što se smije mijenjati, što se mora očuvati, kako se mogu izvoditi nadogradnje i rekonstruirati postojeći elementi. S druge strane, današnji gosti očekuju udobnost, funkcionalnost, tehnologiju i iskustvo koje nadilazi sam smještaj.
“Morali smo projektirati hotel koji zadovoljava standarde modernog turizma, od smještajnih jedinica i wellnessa do restorana i konferencijskih prostora, a da pritom ne narušimo originalni karakter objekta. Rješenje je bilo konceptualno i strateško: očuvanje ključnih elemenata modernističke arhitekture – fasada, originalnog rasporeda prostora, namještaja i detalja – dok se neizgrađeni dijelovi, ili oni koji nisu autentični, rekonstruiraju u suvremenom ruhu modernizma. Gostima jasno komuniciramo što je original, a što nova interpretacija, čime se postiže istovremena autentičnost i funkcionalnost”, kaže Radoš, dodajući da u konačnici izazov nije bio samo tehnički, nego i poslovni – osigurati da objekt, unatoč konzervatorskim ograničenjima, postane tržišno održiv i ekonomski opravdan. “To je upravo srž koncepta Rivia Arts & Culture Hotela, sklad baštine i modernog poslovanja.”
Rivia Arts & Culture Hotel u temelju nije samo smještajni objekt, već kulturna i društvena platforma. Sam naziv – Rivia spaja pojmove “Ri” (Rijeka) i “Via” (put) – izravno referira na povijesni identitet motela “Sljeme” kao mjesta prolaza, susreta i razmjene. Riječ je o objektu koji je od početka zamišljen kao tranzitno čvorište ljudi, roba i ideja, i upravo taj duh povezivanja inspirirao je investitore u definiranju koncepta hotela.
Hotel kao kulturna i društvena platforma
“Kroz koncept Arts & Culture hotel postaje prostor u kojem arhitektura, dizajn, umjetnost i kulturni programi nisu estetski dodatak, već strateški instrument diferencijacije i dugoročne održivosti. Naš cilj je ponuditi gostima iskustvo koje nadilazi klasični smještaj, imerzivnu interpretaciju modernističke baštine, izložbe, kulturne događaje, prostor za konferencije i društvena okupljanja, ali i platformu za promociju domaćih proizvoda, znanja i brendova”, poručuje zamjenik predsjednika HGK i direktor tvrtke “HGK hoteli”.
Drugim riječima, Rivia nije klasičan hotel, nego heritage i lifestyle destinacija, spoj povijesti, kulture i suvremenog turizma, gdje svaki element – od interijera do gastronomije – priča priču o mjestu, njegovoj baštini i identitetu. “Za nas kao investitora, identitet hotela definira se upravo kroz povezivanje kulturne vrijednosti s tržišno održivim poslovnim modelom.”
Hotel je podijeljen na “retro” i “suvremeni” dio, što nije samo estetska igra. Radoš pojašnjava da se radi o svjesnoj i strateškoj odluci da se gostima ispriča priča o kontinuitetu modernizma. Tako u “retro” dijelu sobe i interijeri evociraju šezdesete i sedamdesete, a originalni komadi namještaja, radovi Nike Kralja, Bernardija i Richtera, restaurirani su i jasno označeni. Gostima se tako pruža autentično iskustvo vremena kada je objekt nastao. Suvremeni dio hotela, s druge strane, interpretira modernizam kroz današnje standarde i tehnologiju. To su prostori koji nikada nisu realizirani prema Vitićevim nacrtima, ali se sada grade u duhu originalnog dizajna, prilagođeni suvremenim potrebama.
“Na taj način kretanje kroz hotel postaje kretanje kroz vrijeme: gosti doživljavaju poveznicu između povijesne baštine i suvremenog turizma, a mi uspijevamo spojiti kulturnu autentičnost s tržišno održivim konceptom, što je ključ poslovnog i iskustvenog uspjeha projekta.”
Suradnja investitora, arhitekata i konzervatora
Suradnja investitora i arhitekata kod ovakvog projekta je vrlo intenzivan i kontinuiran proces, govori Radoš, jer se radi na objektu koji je zaštićeno kulturno dobro i gdje kompromisi nisu uvijek opcija.
“Kao investitor, naš fokus je na dugoročno održivom poslovnom modelu, ali moramo istovremeno poštovati konzervatorske smjernice i arhitektovu izvornu viziju.”
Tako tim predvođen arhitektima Idisom Turatom i Marojem Mrduljašem vodi računa da svaka odluka o promjeni ili nadogradnji prolazi kroz trostruki filter – arhitektonsku vrijednost, konzervatorske zahtjeve i funkcionalnost za današnji turizam. Primjerice, originalni elementi koji se mogu restaurirati ostaju netaknuti, dok se nedovršeni dijelovi rekreiraju u suvremenoj interpretaciji modernizma, uz jasno označenu granicu između originala i nove intervencije.
“To znači da kompromisi postoje samo tamo gdje ne ugrožavaju ni baštinu ni funkcionalnost, dok svaka promjena zahtijeva detaljnu koordinaciju s konzervatorima, arhitektima i projektantima. Takav pristup osigurava da hotel bude istovremeno povijesno vjeran i tržišno održiv, što je ključna poslovna i kulturna vrijednost projekta.”
Osim toga, dodaje Radoš, kvaliteta i promišljenost njihova pristupa prepoznate su već u fazi razvoja projekta, koji je 2024. godine nagrađen Velikom nagradom Zagrebačkog salona arhitekture i urbanizma.
Vrlo nam je važno da gosti budu svjesni arhitektonske i kulturne vrijednosti prostora u kojem borave. Hotel nije samo smještajni objekt, on je živ primjer modernizma, svojevrsni kulturni artefakt kroz koji želimo prenijeti priču o povijesti, dizajnu i viziji Ivana Vitića. Zbog toga planiramo sadržaje koji će gostima omogućiti dublje razumijevanje i iskustvo prostora.
Informativni materijali i vodiči objašnjavat će povijest objekta, stil i važnost pojedinih arhitektonskih elemenata, dok će izložbeni elementi i umjetničke instalacije unutar hotela povezivati originalne komade namještaja, restaurirane radove Nike Kralja, Bernardija i Richtera s modernim interpretacijama. Uz to, kulturni i edukativni programi, predavanja i događanja učinit će hotel mjestom susreta, dijaloga i promišljanja modernizma u hrvatskoj arhitekturi.
“Cilj je da kretanje kroz hotel bude i kretanje kroz vrijeme, da gosti dožive kontinuitet modernizma od 60-ih do danas i shvate da je Rivia više od klasičnog boravka – riječ je o prostoru koji se čita kao kulturni i arhitektonski narativ.“
Ekstenzivni wellness i multimedijalni sadržaji hotela prilagođeni su različitim gostima. Vikend-posjetitelji uživat će u imerzivnom wellnessu koji spaja prirodne ljepote Hrvatske s modernim svjetlosnim i zvučnim rješenjima, dok poslovni gosti dobivaju suvremene kongresne kapacitete u inspirativnom okruženju koje potiče kreativnost i razmjenu ideja. Posjetitelji zainteresirani za arhitekturu i kulturu mogu „čitati“ hotel kao kulturni artefakt, uz prezentacije i multimedijalne sadržaje koji objašnjavaju modernističku baštinu i povijest objekta, čineći boravak edukativnim, inspirativnim i relaksirajućim.
Mjesto susreta, a ne samo hotel
Radoš kaže da ovaj hotel prije svega vidi kao platformu, odnosno kao mjesto susreta.
“Naravno, hotel mora biti kvalitetno mjesto boravka, s jasnim standardima usluge i komfora. No njegova prava vrijednost, po mom uvjerenju, leži u tome da ponovno postane prostor susreta. Nekada je ovaj objekt imao snažan društveni život, ljudi su ondje dolazili družiti se, razgovarati, slaviti važne trenutke. Taj duh želimo vratiti. Zato hotel zamišljamo kao otvorenu pozornicu za događanja, izložbe, razgovore, poslovne skupove i susrete kreativne i gospodarske zajednice. Ali i prostor gdje lokalni ljudi mogu doći na kavu, uživati u pogledu i opuštajućim razgovorima i svakodnevnim druženjima. Ako uspijemo stvoriti prostor koji ponovno živi s ljudima i kroz ljude, tada će hotel biti puno više od mjesta boravka, bit će dio društvene dinamike grada i regije.”
Hotel je zamišljen je kao funkcionalna platforma za domaće proizvode, dizajn i znanje, ali taj koncept nije samo ideja – on ima jasnu poslovnu logiku, kaže Radoš.
“Gostima pruža autentično iskustvo i diferencijaciju koju traže, a istovremeno potiče lokalno gospodarstvo i suradnju s obrazovnim institucijama. Dugoročno gledano, ovaj model kombinira kulturnu vrijednost s komercijalnom održivošću jer stvaranje prepoznatljivog, autentičnog brenda privlači goste spremne platiti za kvalitetu i jedinstven doživljaj.”
Zanimalo nas je i na koji način planiraju povezati hotel s Rijekom i Kvarnerom, da ne ostane izoliran luksuzni objekt, već dio svakodnevnog urbanog života. Tomislav Radoš kaže da temelj te ideje zapravo leži u onome što je ovaj prostor nekada bio. Smješten na pola puta između Rijeke i Opatije, tadašnji motel “Panorama” imao je bogat društveni život i snažnu ulogu u svakodnevici lokalnog stanovništva. Ljudi su se ondje okupljali, slavili, zaljubljivali se, stvarali uspomene. Bio je dio njihovih života, a ne samo turistička adresa. Upravo ih to najviše inspirira.
“Ne želimo stvoriti zatvoreni, ekskluzivni prostor koji živi odvojen od grada, nego mjesto koje će ponovno disati zajedno s Rijekom i Kvarnerom. Već sada nam se javlja puno ljudi s osobnim pričama i emocijama vezanima uz taj objekt, i to nam potvrđuje koliko je duboko upisan u lokalno pamćenje. Zato želimo da oni koji su ovdje dolazili prije tri desetljeća ponovno dođu i dožive prostor u novom ruhu, ali s istim osjećajem pripadnosti. Istodobno, otvorit ćemo ga novim generacijama, novim susretima i novim pričama.
“Naš cilj je da hotel ne bude samo mjesto boravka, nego ponovno mjesto života, prostor koji ostaje u kontaktu sa svojom zajednicom i koji se, na simboličan način, vraća ljudima.“
Investicija je vrijedna 18 milijuna eura i financira se bez korištenja članarina HGK. Radoš kaže da je ovaj projekt iznimno važan jer pokazuje novu paradigmu upravljanja imovinom unutar HGK-a.
“Riječ je o jasnom primjeru kako HGK neaktivnu imovinu može aktivirati na održiv, tržišno logičan i društveno koristan način, bez oslanjanja na tekuće prihode od članarina. Investicija od 18 milijuna eura, financirana kombinacijom kredita i vlastitih sredstava osiguranih prodajom neaktivne imovine, signalizira da HGK može samostalno razvijati složene projekte koji stvaraju ekonomsku vrijednost, jačaju lokalnu zajednicu i istovremeno štite kulturnu baštinu. Projekt “Sljeme” postaje ogledni primjer strateškog, dugoročnog i odgovornog poslovnog upravljanja imovinom.”
Spoj prošlosti i održive budućnosti
Kad pogleda deset godina unaprijed, uspjeh Rivia Arts & Culture Hotela za Tomislava Radoša neće mjeriti samo financijski rezultat, nego i utjecaj koji hotel ostvaruje na kulturnu i društvenu scenu.
“Jasan pokazatelj uspjeha bio bi da hotel postane prepoznat kao mjesto gdje se spaja arhitektonska baština i suvremena kultura, gdje lokalna zajednica i stručnjaci iz kreativnih industrija redovito sudjeluju u programima i događanjima, te gdje gosti dolaze svjesni i zainteresirani za priču prostora u kojem borave.”
“Financijski održivost i stabilni prihodi će potvrditi poslovnu opravdanost projekta, ali prava mjera uspjeha bit će sposobnost hotela da desetljećima živi kao kulturna platforma, showroom hrvatskog znanja i prostor susreta, dijaloga i razmjene ideja.“
Za kraj, pitali smo ga postoji li neki detalj projekta, prostor ili ideja, koja mu je osobno najdraža, a koju gosti možda neće odmah primijetiti.
“Ako bih trebao izdvojiti nešto što mi je osobno posebno drago, onda je to segment koji gosti vjerojatno neće odmah primijetiti, ali je za nas iznimno važan. Naime, u HGK-u smo snažno posvećeni ESG principima i održivom poslovanju, i upravo je taj dio projekta za mene osobno jedan od najvrjednijih. Radili smo na objektu koji je faksimil zdanja iz 60-ih godina, razdoblja u kojem održivost, energetska učinkovitost i ekološki standardi jednostavno nisu bili dio arhitektonskog ni operativnog promišljanja. Od korištenih materijala, preko same arhitekture, pa sve do načina funkcioniranja objekta, izvorni koncept nije bio predviđen za održivo poslovanje. Upravo zato posebno me veseli što smo unutar takvog, zahtjevnog i povijesno definiranog okvira uspjeli integrirati niz suvremenih, energetski učinkovitih rješenja, od dizalica topline i solarnih sustava do potpune digitalizacije hotela. Implementirani pametni sustavi omogućuju precizno upravljanje i optimizaciju potrošnje energije i drugih resursa na razini cijelog objekta. Taj sloj projekta ostaje diskretan i nenametljiv, ali nosi iznimnu važnost. U njemu vidim istinski spoj poštovanja prema prošlosti i jasne odgovornosti prema budućnosti”, poručio je Tomislav Radoš.
FOTOGRAFIJE: Rivia Arts & Culture Hotel, Vedran Peteh/Cropix
