Ovih dana gledamo “Rooster”. Serija je srušila rekord star gotovo 11 godina, a kritika je podijeljena

Serija “Rooster” na HBO-u srušila rekord

Deadline piše kako je serija “Rooster” u prva tri dana prikazivanja privukla 2,4 milijuna gledatelja u SAD-u, na svim platformama. Iako napominju da usporedbe nisu potpuno precizne, jer se distribucija televizijskog sadržaja u posljednjem desetljeću znatno promijenila, “Rooster” je ipak postao najgledanija premijera jedne HBO-ove humoristične serije u SAD-u, u gotovo 11 godina, još od lipnja 2015. kada je prikazana serija “The Brink”. Taj podatak može djelovati pomalo iznenađujuće jer je spomenuta politička komedija trajala samo jednu sezonu, no i ona je, poput serije “Rooster”, bila predvođena poznatim glumačkim imenima, Jackom Blackom i Timom Robbinsom.

Komedije s velikim zvijezdama često imaju snažniji početak gledanosti od projekata koje HBO posljednjih godina razvija oko autorskih kreatora i izvođača, a kojima obično treba više vremena da pronađu svoju publiku, piše Deadline.

No vratimo se radnji serije “Rooster”. Radnja prati Grega Russa (Steve Carell), uspješnog autora bestselera poznatog po laganim, pomalo trivijalnim romanima za plažu. Iako mu karijera ide odlično, privatni život mu je u rasulu jer se još uvijek oporavlja od razvoda nakon nevjere. Radnja započinje na sjeveroistoku SAD-a, na kampusu izmišljenog Ludlow Collegea, gdje je Greg pozvan održati predavanje studentima profesorice Dylan Shepard (Danielle Deadwyler) o svojoj najnovijoj knjizi. Međutim, iza tog poziva krije se i osobni razlog, piše Variety.

Greg želi provjeriti kako je njegova kći Katie (Charly Clive), koja teško podnosi činjenicu da ju je suprug Archie (Phil Dunster), profesor ruskih studija, napustio zbog doktorandice Sunny (Lauren Tsai). Zabrinut za njezino stanje, Greg pristaje ostati na kampusu, kada mu ekscentrični dekan sveučilišta Walter Mann (John C. McGinley) ponudi mjesto pisca rezidenta, iako tu ponudu prihvaća pomalo nevoljko. Upravo je odnos kćeri i oca ono što me zainteresiralo i privuklo radnji pa me zanima kako će se on razvijati u nastavku serije.

Tijekom prve sezone, koja ima deset epizoda, Greg se postupno uključuje u život na kampusu i počinje proživljavati studentsko iskustvo koje je u mladosti propustio. Zbližava se s Dylan, upušta se u novu romantičnu priču i pokušava pronaći način kako biti podrška kćeri, a da pritom ne postane pretjerano zaštitnički nastrojen. Pritom pokušava živjeti odvažnije, gotovo poput junaka iz vlastitih romana, Roostera, pa izlazi iz svoje zone komfora i istražuje sve što život na Ludlowu nudi, iako rezultati nisu uvijek onakvi kakve je očekivao.

Što na “Rooster” kaže kritika?

Kao što sam navela u uvodu, čini mi se da su reakcije podijeljene. Dio kritike tvrdi da serija često poseže za predvidljivim likovima i situacijama, zbog čega radnja ponekad djeluje mlako.

Variety piše da dinamika između Archieja i Katie brzo počinje djelovati repetitivno, teme akademske politike ne uspijevaju unijeti dovoljno napetosti, dok pojedine komične situacije odlaze u pretjerivanje. Spomenuti odnos oca i kćeri, za koji sam ranije rekla da me zainteresirao, nudi mnogo zanimljivog materijala, no kritika kaže da je u seriji tek djelomično istražen. Tijekom radnje postaje jasno da je Greg emotivniji roditelj, dok njegova bivša supruga Elizabeth (Connie Britton) prema Katie zauzima racionalniju ulogu. Publika dobiva tek kratke naznake njihova odnosa, dok se velik dio radnje raspršuje na sporedne likove.

New York Times, s druge strane, donosi malo drugačiji osvrt.

Autor Mike Hale piše da, iako serija od njega ne zahtijeva pretjerano kompleksnu izvedbu, Carell svojom prepoznatljivom komičnom preciznošću uspijeva iz relativno skromnog materijala izvući niz zabavnih trenutaka – serija možda djeluje pomalo “razbarušeno”, ali Carell u njoj ostaje stalno zanimljiv. Hale dodaje i kako je donekle razumljiva činjenica da serija tijekom prvih šest od ukupno 10 epizoda ne uspijeva do kraja definirati svoj ton. Autori, naime, pokušavaju spojiti nekoliko različitih ideja i žanrovskih pristupa.

Tako, s jedne strane, serija funkcionira kao blaga satira suvremene kulture na kampusu, što joj daje strukturu klasične sitcom komedije i generira velik dio šala. Greg, koji zapravo nikada nije studirao, odjednom predaje radionicu pisanja na Ludlow Collegeu i pritom stalno upada u niz nespretnih verbalnih i fizičkih gafova. Ti su incidenti često prilično bezopasni i pomalo predvidljivi, kao da su scenaristi izbjegavali otići korak dalje u komičnom pretjerivanju, opisuje Hale i dodaje da čak ni Carell, sa svim svojim iskustvom u fizičkoj komediji, ne uspijeva puno izvući iz nekih scena.

Istodobno, “Rooster” pokušava biti i obiteljska dramedija. Prekid koji prolazi njegova kći potiče u Gregu kombinaciju pretjerane brige i emocionalne potrebe za bliskošću, što Katie često dovodi do ludila. Taj odnos između oca i kćeri serija koristi kao izvor blage, pomalo melankolične komike. Treći sloj priče čini svojevrsna priča o kasnom sazrijevanju. Greg je osoba koja se nikada nije osjećala potpuno ugodno u vlastitoj koži, a Carell taj osjećaj nesigurnosti prenosi s velikom dozom autentičnosti. Dolazak na kampus za njega predstavlja priliku da nadoknadi iskustva koja je propustio jer nikada nije studirao. Od studentskih zabava i beer-ponga do neplaniranih noćnih izlazaka, Greg počinje uživati u svemu onome što je ranije propustio.

Autor zaključuje da “Rooster” ostaje pomalo neodređen u svom identitetu: serija pokušava spojiti realističnu, prestige televizijsku komediju s brzim, stiliziranim sitcom tempom, ali pritom ne uspijeva potpuno zadovoljiti ni jedan ni drugi pristup. Taj nesklad, recimo, dolazi do izražaja u liku dekana sveučilišta Waltera Manna, karikaturalnog predstavnika zastarjelog akademskog autoriteta. John C. McGinley igra ga gotovo identično kao svog lika liječnika iz serije “Scrubs”, što može djelovati zabavno, ali tonalno odudara od ostatka serije.

U određenom smislu, Greg Russo podsjeća i na Carellovu prošlost u televizijskim komedijama. Njegova potreba da se dopadne drugima, kao i sklonost da se našali prije nego što razmisli o posljedicama, čine ga svojevrsnom zrelijom i društveno svjesnijom verzijom Michaela Scotta iz “The Officea”.

Što kažu kritike na Rotten Tomatoesu?

Ako je suditi prema prvim reakcijama kritike na Rotten Tomatoesu, “Rooster” je solidno startao. U trenutku pisanja teksta serija ima 88% na Tomatometeru na temelju 43 kritike, što znači da je većina recenzenata ocjenjuje pozitivno, dok je reakcija publike nešto suzdržanija. Popcornmeter, koji odražava ocjene gledatelja, trenutno iznosi 65% na temelju pedesetak korisničkih ocjena, što sugerira da se serija kod publike dočekuje s umjerenim entuzijazmom.

Ako se dvoumite gledati ili ne, izdvajamo nekoliko osvrta publike:

• Budite strpljivi, početak je jako spor i pomalo predvidljiv, ali posljednjih pet minuta bilo je urnebesno i natjeralo me da želim vidjeti što će se dalje dogoditi. Dat ću seriji još jednu priliku.

• Prilično solidan početak za novu seriju. Završetak epizode bio je odličan preokret.

• Obožavam je. Originalna je, dijalozi su odlični, a završetak epizode pravi cliffhanger.

• Znam da je to tipični Carellov stil, ali trebalo bi pustiti šalama da “dišu”. Kada se izgovaraju jedna za drugom bez pauze, zvuče pomalo djetinjasto i to nije humor kakav sam očekivao.

• Carell ovdje igra lika koji spaja najbolje osobine Michaela Scotta iz “The Officea” i Dana iz filma “Dan in Real Life”. Sporedna glumačka postava također je odlična i vjerujem da će s vremenom biti još bolja.

• Ako volite energiju koju Steve Carell donosi svojim ulogama, svidjet će vam se i ova serija i njezina galerija zanimljivih likova. Ima dosta zabavnih trenutaka, iako su neke šale pomalo za kolutanje očima. Za sada, iako je objavljena samo jedna epizoda, čini mi se da ima i malo topline, što je od Carella i očekivano. Vrijedi nastaviti gledati.

FOTOGRAFIJE: HBO