Kada su mi prijatelji (čija se svaka preporuka pokazala kao odlična) predložili “Shrinking”, nisam imala nikakvu predodžbu o tome u kojem bi smjeru serija mogla krenuti. Znala sam tek njezinu osnovnu premisu i pretpostavila da me čeka još jedna dramedija koju ću pogledati, a potom brzo zaboraviti, kako to već ide u eri streaming servisa. No već nakon prve dvije epizode uvidjela sam da je riječ o nečemu drugačijem, o seriji koja će brzo postati jedna od najdražih koje sam pogledala posljednjih godina.
Kako su sezone prolazile, sve sam češće razmišljala kako će “Shrinking” s vremenom vjerojatno završiti na onom kratkom popisu serija koje možemo gledati iznova (u mom slučaju, to su “The Office” i “New Girl”), onda kada nam treba serija kojoj se možemo vratiti bez obzira na raspoloženje. Ipak, “Shrinking” taj osjećaj postiže na nešto dublji, nježniji i emotivniji način, što je razlog zašto ga danas preporučujem i drugima.
Iz tog je uvjerenja nastao i naslov ovog članka, iza kojeg bez zadrške stojim. Bez obzira na godine, životnu fazu ili uobičajeni televizijski ukus, teško je zamisliti osobu koja u ovoj priči neće pronaći barem jedan odnos, razgovor ili trenutak u kojem će prepoznati sebe. Ili, sigurna sam, poželjeti pozvati prijatelje na druženje. 😊
Serija “Shrinking”
Ako ste voljeli seriju “Ted Lasso”, velika je vjerojatnost da će vas osvojiti i “Shrinking”. Potpisuje ju isti kreativni tim predvođen Billom Lawrenceom, uz Jasona Segela i Bretta Goldsteina, koji su zajedno stvorili seriju koja s jednakom lakoćom spaja humor i emocije. U glavnim ulogama gledamo Jasona Segela kao terapeuta Jimmyja Lairda te Harrisona Forda u ulozi njegova kolege Paula, a glumačku postavu dodatno nose Jessica Williams, Christa Miller, Michael Urie, Lukita Maxwell, Luke Tennie, Ted McGinley, Brett Goldstein i Wendie Malick. Riječ je o rijetkom primjeru serije u kojoj gotovo da nema sporednog lika koji ne dobije priliku razviti vlastitu priču, zbog čega se s vremenom vežete uz čitavu skupinu likova, a ne samo uz njihove glavne protagoniste.
Prije nego što nastavim, mala napomena za one koji seriju još nisu gledali: u nastavku nema velikih spoilera ni otkrivanja ključnih trenutaka, ali spominjem određene pojedinosti o likovima i temama kojima se serija bavi.
Radnja prati Jimmyja, terapeuta koji se godinu dana nakon smrti supruge još uvijek pokušava snaći u novoj stvarnosti. Istovremeno pokušava biti bolji otac svojoj kćeri, vratiti kontrolu nad vlastitim životom i pomoći ljudima koji mu dolaze po savjet. Kada se sve to sažme u nekoliko rečenica, “Shrinking” zvuči kao drama koja se bavi gubitkom, depresijom, bolešću i obiteljskim odnosima, zbog čega sam i sama očekivala ozbiljniji ton.
Posebno mi se svidio način na koji serija pristupa žalovanju. Smrt Jimmyjeve supruge je tema koja ostaje prisutna tijekom cijele priče i oblikuje živote svih likova, a ne samo početna okolnost oko koje je izgrađena radnja prvih epizoda. Kroz tri sezone pratimo kako različiti ljudi tuguju za istom osobom, svatko na svoj način i vlastitim tempom, noseći se s gubitkom kroz odnose, svakodnevne navike, pogreške i pokušaje da život ponovno dobije neki smisao. Žalovanje u “Shrinkingu” djeluje toliko stvarno; kao iskustvo s kojim likovi uče živjeti, a ne problem koji treba riješiti.
Možda najbolji dokaz koliko je “Shrinking” poseban projekt nalazi se u činjenici da ga je teško svrstati u jednu televizijsku ladicu. Istovremeno je komedija i drama, serija o žalovanju i prijateljstvu, o mentalnom zdravlju i svakodnevnim sitnicama koje život čine podnošljivijim. I dok mnoge serije sličnih tema često skliznu prema pretjeranoj ozbiljnosti ili, s druge strane, ublažavaju težinu tema humorom, “Shrinking” uspijeva pronaći ravnotežu zbog koje sve djeluje uvjerljivo i ljudski.
Kao autor kultnih sitcoma poput “Spin Cityja” i “Scrubsa”, jedan od kreatora “Shrinkinga” Bill Lawrence često se šali da pripada posljednjoj generaciji televizijskih autora jednog sasvim drukčijeg vremena. Iako se bez problema prilagodio streaming eri, što je dokazao i kao jedan od autora serije “Ted Lasso”, smatra da “Shrinking” vjerojatno ne bi mogao nastati u zlatno doba klasične televizije. Za Television Academy je rekao:
“Tada bi bilo teško nekome predstaviti seriju riječima: ‘Imamo terapeuta kojem je poginula supruga, grozan je otac, njegov kolega boluje od Parkinsonove bolesti, a s njim živi mladić koji je gotovo nasmrt pretukao čovjeka na nogometnoj utakmici. I sve je to komedija.'”
Serijom se konstantno provlači i tema mentalnog zdravlja, a serija ozbiljno pristupa problemima svojih likova, zbog čega i humor koji proizlazi iz tih situacija ima mnogo veću težinu. Autori su od samog početka zamislili seriju kao priču podijeljenu u tri velike cjeline. Prva sezona bavila se žalovanjem, druga oprostom, dok je treća posvećena ideji kretanja naprijed i pokušajima da nakon svega što nas je obilježilo pronađemo novi način života. Takva struktura otkriva da je žalovanje u “Shrinkingu” nit koja povezuje odnose među likovima, njihove odluke i promjene kroz koje prolaze tijekom serije.
Zanimljivo je da su i glumci i autori od samog početka govorili kako ih je privukla kombinacija tema koje se rijetko nalaze u istoj seriji. Christa Miller, koja u seriji glumi Liz, za Television Academy se prisjetila da ju je odmah osvojila ideja mračne komedije o terapiji koju je razvijao Brett Goldstein, dok je Jason Segel u liku Jimmyja vidio priliku za istraživanje nečega što se rijetko prikazuje na televiziji: terapeuta koji pokušava pomagati drugima dok se istovremeno raspada njegov vlastiti život. Harrisona Forda privukli su scenarij i kompleksnost lika Paula, a prema vlastitom priznanju odluku o prihvaćanju uloge donio je gotovo čim je pročitao projekt.
Mnogi likovi nisu izgledali onako kako su prvotno zamišljeni na papiru. Luke Tennie otkrio je da je Sean u ranim verzijama scenarija bio znatno agresivniji i zatvoreniji lik, dok je tijekom razvoja dobio mnogo više nježnosti i ranjivosti. Ted McGinley, danas mnogima jedan od omiljenih likova u seriji, u početku je trebao imati tek malu epizodnu ulogu, no reakcije publike dovele su do toga da Derek postupno postane važan dio priče. Čak je i Michael Urie priznao da sa svakim novim scenarijem iščekuje kakvu će mu emocionalnu i glumačku poslasticu autori pripremiti ovaj put.
Razlozi zbog kojih volim “Shrinking”
Nakon pogledane tri sezone (u najavi je i četvrta! 😊) ostala sam s dojmom da “Shrinking” o žalovanju govori bolje od bilo koje serije koju sam gledala. Naime, ne pokušavaju nam objasniti kako tuga funkcionira, nego se prikazuje na način da svatko kroz nju prolazi drugačije. Smrt Jimmyjeve supruge ostaje prisutna u svakom odnosu, u brojnim odlukama i pokušajima da se život vrati u ravnotežu. Neki se pritom grčevito drže prošlosti, drugi traže način da nastave dalje, no većina likova kao da luta između te dvije krajnosti.
Svidjeli su mi se i odnosi među likovima. Rekla sam u uvodu – poželjet ćete nazvati prijatelje, barem im momentalno poslati poruku – i uistinu je tako. Odnosi su daleko od idealnih, a to je ono što ih čini stvarnima, toliko da je teško ne vezati se za njih. Ima tu razočaranja, izgovaranja stvari koje se ne bi trebale izgovoriti, sebičnih odluka, dodatnog kompliciranja situacija koje su već dovoljno komplicirane same po sebi. Međutim, ne možete pobjeći od osjećaja koji se nalazi ispod svega: da im je iskreno stalo. Čini mi se da se takva vrsta privrženosti danas rijetko viđa na televiziji, posebno u pričama s odraslima gdje se emocionalna bliskost nerijetko zamjenjuje cinizmom, ironijom ili distanciranjem.
Prijateljstva zauzimaju posebno mjesto u cijeloj priči i među najvažnijim su razlozima zbog kojih se toliko lako vežemo uz ove likove. Tijekom tri sezone gledamo ljude koji ostaju jedni uz druge i onda kada život postane previše kompliciran da bi se situacije mogle riješiti jednim savjetom ili dobro sročenom rečenicom. Vrijednost njihovih odnosa često se nalazi u običnoj prisutnosti, zajedničkim večerama, kratkim razgovorima i spremnosti da se pojave kada ih netko treba, bez obzira na to koliko su i sami izgubljeni. Iz tih svakodnevnih trenutaka proizlazi osjećaj bliskosti koji se provlači kroz cijelu seriju i daje joj toplinu.
Zanimljiv moment je i to što se radnja velikim dijelom odvija među terapeutima, a pritom terapija nikada nije prikazana kao skup savršenih metoda i stručnih odgovora. Tako Jimmy često djeluje kao osoba koja jedva uspijeva držati vlastiti život pod kontrolom, zbog čega se granica između terapeuta i pacijenta povremeno čini vrlo tankom. Serija kroz njihove odnose istražuje koliko nam u određenim trenucima pomažu znanje i iskustvo, a koliko sama činjenica da nas netko vidi, sasluša i ostane uz nas kada stvari postanu teške.
Najvrjednijim mi se čini uvjerenje koje se provlači kroz cijelu seriju: ljudi u “Shrinkingu” nisu bolji od drugih ljudi.
Griješe, povrjeđuju one koje vole i ponekad mjesecima bježe od razgovora koje bi trebali voditi. Unatoč tome, serija nikada ne odustaje od ideje da se odnosi mogu popravljati, da oprost ima smisla i da promjena nije rezervirana samo za televizijske završnice. Zbog toga nakon svake epizode ostaje osjećaj bliskosti s tim likovima, ali i želja da se javite prijatelju, nazovete člana obitelji ili provedete večer s ljudima koje volite. Malo koja serija uspijeva podsjetiti gledatelja koliko su takve stvari važne, a “Shrinking” to radi iz epizode u epizodu.
FOTOGRAFIJE: Apple TV Press
