Pod prijetnjom lavina, skijanje postaje rizičnije: Kako u zaštiti skijaša pomaže tehnologija?

Dok je Olivier Gardet upravljao dronom oko planine, njegov kolega, koji je gledao kroz naočale spojene na infracrvenu kameru, mogao je jasno vidjeti lavinu s udaljenosti od 2 kilometra. Zatim je primijetio toplinski trag osobe koja se kretala kroz nju, bjesomučno kopajući po snijegu. “Uzeo sam radio i rekao dispečeru: Ispod lavine je sigurno netko živ”, prisjeća se Gardet za britanski Wired.

Kao iskusni član ski patrole u francuskom ski resortu Val Thorens, Gardetov je posao održavati staze sigurnima. Tog je dana baš imao posla. “Jak snijeg padao je večer prije i kroz cijelu noć pa smo imali mnogo poziva o lavinama”, prisjeća se. Kao dio nedavno pokrenutog pilot programa, on i njegov kolega odgovarali su na neke od tih poziva koristeći najnoviji dodatak svojoj kutiji alata za sigurnost: dron DJI Matrice 210. “Naravno, većinu vremena nema ničega: lavine nisu ni blizu ljudi”, kaže. Ali, u ovom konkretnom slučaju, sa stražnje strane 2804 metra visokog vrha Pointe de la Masse, dron je odmah pokazao svoju vrijednost.

Od primanja inicijalnog upozorenja preko radija do uočavanja lavine, Gardet procjenjuje da je izviđačka misija trajala manje od minute – daleko manje nego što bi to bilo da su koristili tradicionalne metode. Najbliži spasioci poslani su dvostruko brže i manje od sedam minuta nakon što je podigao uzbunu, izvukli su zahvalnog skijaša, 70-godišnjeg Belgijca, iz snijega.

Val Thorensov pionirski program bespilotnih letjelica (pokrenut 2019. godine, ali još uvijek jedini te vrste), samo je jedan od načina na koji skijaši diljem Alpa prihvaćaju novu tehnologiju kako bi se suočili s rastućom prijetnjom lavina. Uz klimatsku krizu koja uzrokuje sve veće oscilacije zimskih temperatura, klizišta je sve teže predvidjeti, tvrdi Patrick Nairz iz Europske službe za upozoravanje na lavine (EAWS). “Situacija je danas puno izazovnija za prognozere lavina. Više ne viđamo tako često ona duga razdoblja hladnoće, a s druge strane, sve češće na tim visinama imamo kišu, što dovodi do razvoja slabih slojeva u snježnom pokrivaču”, kaže Nairz.

Istovremeno, broj ljudi koji se odlučuje skijati na neoznačenim područjima gdje su lavine najvjerojatnije, eksplodirao je u posljednjih 20 godina. Šire skije, koje bolje klize po svježem snijegu, pršiću (eng. powder snow) olakšale su mnogim manje iskusnim skijašima da se odvaže odlutati izvan uređenih skijaških staza. Iako je teško doći do konkretnog broja, Nairz prepostavlja da ih u Austriji, gdje živi, ima otprilike pet do deset puta više nego prije 20 godina.

Podaci o prodaji opreme također pokazuju uzlazni trend. U SAD-u je prodaja opreme za turno skijanje, koja omogućuje skijanje izvan uređenih staza gdje nema žičara, eksponencijalno porasla, što ovu disciplinu čini najbrže rastućim segmentom na tržištu u prošlom desetljeću. Dodatni boost dogodio se tijekom pandemije, kada je, prema istraživanju Snowsports Industries America, prodaja opreme za backcountry skijanje porasla za 150 posto. U Europi, u kojoj je većina žičara bila zatvorena veći dio dvije zime, mnoge su trgovine rasprodale opremu za turno skijanje.

Iako bi se moglo očekivati da će se svi ovi čimbenici spojiti u savršenu oluju, unatoč sve većoj nepredvidivosti zime i povećanju broja backcountry skijaša, broj smrtnih slučajeva u lavinama u Europi ostao je uglavnom nepromijenjen. Podaci EAWS-a pokazuju da, iako godišnji broj smrtnih slučajeva varira, 10-godišnji prosjek ostaje statičan od sredine 90-tih. “Da, više-manje je isto. Ako pogledate stanje posljednjih 40 godina ili zadnjih 20, zapravo postoji silazni trend”, kaže Patrick Nairz, koji vjeruje da su razne tehnologije pomogle odigrati svoju ulogu, a ne samo poboljšanja u predviđanju lavina koje on i njegovi kolege poduzimaju.

“U početku smo samo imali promatrače na terenu koji su kopali jame kako bi pogledali snježne profile i provodili testove stabilnosti. Zatim bi zvali telefonom i rekli kakav je snijeg na tom mjestu”, objašnjava Nairz za Wired UK. Danas prognostičari rade sa sofisticiranim modelima simulacije snježnog pokrivača, što im omogućuje predviđanje rizika sa sve većom točnošću diljem Alpa. Modeli se iz godine u godinu poboljšavaju jer se u njih unosi sve više podataka. Dolazak automatskih meteoroloških stanica na solarni pogon u 90-ima bio je veliki korak naprijed, omogućivši pristup vremenskim podacima u stvarnom vremenu.

Od 2021. modeli također uključuju podatke iz goleme mreže web kamera od nehrđajućeg čelika otpornih na vremenske uvjete, čiji rezultat analizira AI. “Svakih 10 minuta dobijete sliku, a sustav pomoću umjetne inteligencije provjerava je li se nešto promijenilo i je li lavina ili ne”, kaže Nairz.

EAWS i dalje dobiva podatke od planinskih vodiča i drugih promatrača na terenu, ali su stvorili znatno pojednostavljeni mehanizam za učitavanje. “Svatko tko istražuje snježni pokrivač može nacrtati snježni profil, prenijeti ga na našu web stranicu i dostupan je svima.” Sve je to dovelo do toga da je razvoj modela snježnog pokrivača “gotovo eksplodirao” posljednjih godina, kaže on. Ski patrole i drugi iskusni skijaši sada mogu iskopati jamu bilo gdje, pogledati profil snijega, “nahraniti sustav tim podacima, a on će izračunati razvoj snježnog pokrivača s tog mjesta za sljedećih 10 dana.”

Ono što je možda još važnije backcountry entuzijastima – simulacijski modeli snježnog pokrivača omogućili su stvaranje onoga što je postala najčešće korištena usluga EAWS-a: opća prognoza lavina za sljedeća 24 sata, objavljena u 17 sati svaki dan tijekom zimskih mjeseci. Pokrivajući cijelo alpsko područje i prevedena na više jezika, prognoza koristi toplinsku kartu u boji za objašnjenje opasnosti od lavina (na standardnoj ljestvici od 1 do 5), kao i pet lako razumljivih ikona koje ukazuju na uzroke potencijalne nestabilnosti, kao što su npr. novi snijeg ili mokar snijeg i posebne znakove upozorenja na koje treba obratiti pozornost.

Kao i kod svake učinkovite komunikacije, jednostavnost je ključ, kaže Nairz. “Ne želimo iznijeti previše informacija koje ljudi na kraju ne neće moći razumjeti.” Otkako je pokrenuta prije pet godina, dnevna prognoza pokazala se iznimno popularnom. Web stranicu Avalanche.Report na kojoj se objavljuje, koristi 2 milijuna ljudi svake zime.

Naravno, točnije i dostupnije predviđanje vremena samo je jedan od elemenata poboljšanja sigurnosti od lavina. “Danas postoji i bolja oprema, a ljudi postaju sve bolji u spašavanju”, kaže Nairz. Standardna oprema za zaštitu od lavina koju nose backcountry skijaši, a sastoji se od lavinskog primopredajnika (elektronički uređaj za detekciju zasutog u lavini, nosi se na tijelu) i sklopive sonde i lopate (nose se u ruksaku, a pomažu u pronalaženju i iskopavanju žrtava), uglavnom je ostala nepromijenjena otkako su se primopredajnici pojavili 1970-tih. Zračni jastuci za hitne slučajeve, koji povećavaju volumen žrtve pomažući joj da završi na vrhu snijega koji se kreće, uobičajeni su više od dva desetljeća.

Ove zime dolazi do lansiranja istinski novog – i potencijalno revolucionarnog – dijela opreme za zaštitu od lavina, koju je napravio norveški startup Safeback. Nošen u ruksaku, Safeback SBX izvlači zrak iz snijega oko zakopane žrtve i dovodi ga kroz cijevi na ramenu do područja oko lica.

“Oko 75 posto žrtava lavina umire zbog nedostatka kisika ili gušenja”, kaže Tor Berge, suosnivač i izvršni direktor Safebacka. Ali čak i u komprimiranim krhotinama velike lavine “možete očekivati najmanje 50 posto zraka u snijegu”, što znači da ga ima dovoljno za udahnuti, ako mu zatrpani skijaš može pristupiti. Najveći inženjerski izazov, kaže Berge, nije bio pronaći način za izvlačenje zraka iz snijega, već način za sigurno upravljanje razinama ugljičnog dioksida. “Ako ležite ispod snijega, to je kao da dišete u papirnatu vrećicu. Iskorištavate kisik i zasićujete ga vlastitim CO2.”

Većina žrtava lavine se uguši u roku od 15 minuta, što je kritično vremensko razdoblje za spasioce ili drugog skijaša da iskopaju zatrpanu osobu. Berge i njegovi suradnici vjeruju da SBX može produljiti taj vremenski okvir do 90 minuta. Obrativši se norveškom NATO Centru za izvrsnost u operacijama po hladnom vremenu, Safeback je na kraju dobio razvojnu potporu norveškog Ministarstva obrane. SBX je rigorozno testiran, kako in house, tako i od trećih strana. Rezultati nedavnog kliničkog ispitivanja, koje je proveo neovisni tim Eurac Instituta za planinsku hitnu medicinu u Italiji, trebali bi biti objavljeni na kraju ove godine.

Naravno, kao što je istaknuo Hermann Brugger, jedan od liječnika koji je radio na spomenutoj studiji, “nijedan uređaj ne može jamčiti sigurnost u lavini.” Safebackov SBX ne može, na primjer, zaštititi žrtve od traume ništa više nego što im Gardetovi dronovi mogu pomoći da ih lavina ne zatrpa. No, nadamo se da će, bez obzira na nestabilnosti koju klimatska kriza donese u planine i koliko god se skijaša odluči otisnuti u područja izvan utabanih staza, tehnologije poput ovih uspjeti odgovoriti izazovu njihove sigurnosti.

FOTOGRAFIJE: Unsplash