Gotovo trideset godina nakon smrti princeze Diane, njezin mlađi brat Charles Spencer odlučio je ispričati priču koju je, kako kaže, predugo gledao ispisanu tuđim riječima. Swan Song: Diana, My Sister, knjiga koja 22. rujna stiže u britanske i američke knjižare, bit će prvi opsežni zapis u kojem Spencer otvoreno govori o životu svoje sestre, njihovu zajedničkom djetinjstvu i danima koji su prethodili i uslijedili nakon njezine smrti 31. kolovoza 1997. Izdavač Penguin najavljuje je kao istodobno obiteljsku priču, memoare i portret jedne od najpoznatijih žena 20. stoljeća, ispričan iz perspektive osobe koja ju je poznavala mnogo prije nego što je postala princeza od Walesa.
Povod za knjigu nije slučajan. U kolovozu sljedeće godine navršit će se 30 godina od Dianine smrti, a Spencer kaže da su mu se približavanjem obljetnice ponovno počeli gomilati zahtjevi za intervjuima i komentarima o sestri. Umjesto da još jednom odgovara na ista pitanja ili, njegovim riječima, čita verzije njezina života temeljene na netočnostima koje su s vremenom počele funkcionirati kao činjenice, odlučio je vlastita sjećanja zapisati na jednom mjestu. Namjera mu je, kaže, napraviti ono što je pokušao i govorom na Dianinu pogrebu 1997. godine: ispričati njezinu priču iz perspektive njezine obitelji i pritom je prikazati prije svega kao osobu, a tek onda kao jednu od najpoznatijih javnih figura svoje generacije.
Swan Song: Diana, My Sister
Jedan od najzanimljivijih dijelova knjige trebao bi biti upravo onaj koji prethodi cijeloj kraljevskoj priči. Charles i Diana bili su dvoje najmlađe djece u obitelji Spencer i, prema najavi izdavača, u djetinjstvu gotovo nerazdvojni. Jedno drugo zvali su nadimcima Duch i Carlos, zajedno su provodili vrijeme na obiteljskom imanju, prolazili kroz iskustva internata i zahtjevnih dadilja te jedno drugome bili oslonac nakon razvoda roditelja. Spencer knjigu zato otvara iz pozicije koja je vrlo udaljena od kasnijeg mita o Lady Di: kada ga ljudi pitaju kako je bilo odrastati s Dianom, njegova je prva asocijacija da zapravo ne zna kako izgleda odrastanje bez nje.
Takav pristup trebao bi biti i glavna razlika između Swan Songa i goleme biblioteke koja o Diani već postoji. O njezinu životu napisane su biografije, memoari, novinske istrage i bezbrojni tekstovi, snimljeni dokumentarci i televizijske serije, a posljednja desetljeća donijela su i novu generaciju publike koja je njezin život upoznala posredno, kroz pop-kulturu i dramatizirane verzije kraljevske povijesti. Spencer umjesto rekonstrukcije javne Diane želi krenuti od djevojke koju je poznavao prije naslovnica, protokola i globalne fascinacije britanskom kraljevskom obitelji.
Priča se zatim pomiče prema razdoblju u kojem se njihov odnos neizbježno mijenja. Diana se 1981. udala za tadašnjeg princa od Walesa, današnjeg kralja Charlesa III., i praktički preko noći postala jedna od najprepoznatljivijih žena na svijetu. Spencer u knjizi prati njezin život unutar kraljevske obitelji, majčinstvo i odnos sa sinovima Williamom i Harryjem, ali i humanitarni rad po kojem je ostala zapamćena. Paralelno s time piše o sve agresivnijem interesu tabloida i paparazza te njezinoj usamljenosti tijekom raspada kraljevskog braka. Izdavački opis knjige jasno sugerira da će upravo odnos između privatne osobe i javne slike biti jedna od njezinih središnjih tema.
Knjiga završava tjednom koji je promijenio kraljevsku obitelj
Swan Song neće se zaustaviti na Dianinu životu. Spencer detaljno obrađuje i tjedan njezine smrti, razdoblje između automobilske nesreće u Parizu 31. kolovoza 1997. i pogreba u Westminster Abbeyju 6. rujna, kada je globalna tuga zbog njezine smrti istodobno postala jedna od najvećih kriza britanske monarhije modernoga doba. Charles Spencer upravo je tada održao govor koji je ostao jedan od ključnih trenutaka cijelog pogreba i njegove javne biografije.
U govoru je govorio o sestrinoj ranjivosti, odnosu s medijima i svojoj želji da njezine sinove zaštiti od pritisaka koji su obilježili njezin život, a formulacije o Dianinoj “krvnoj obitelji” tada su se naširoko tumačile i kao otvorena kritika kraljevskog sustava. Gotovo tri desetljeća kasnije Spencer upravo taj govor navodi kao svojevrsnu polazišnu točku nove knjige: Swan Song zamišlja kao mnogo širu i detaljniju verziju pokušaja da govori u sestrino ime, ali bez namjere da napiše ogorčeni obračun.
Penguin Michael Joseph ipak već najavljuje da će knjiga sadržavati niz otkrića koja bi mogla privući veliku pozornost javnosti. Izdavački direktor Daniel Bunyard opisao ju je kao izrazito emotivan i otvoren tekst koji istodobno funkcionira kao povijesno svjedočanstvo i osobni hommage. Američki izdavač Scott Moyers slično naglašava da Spencer u knjizi spaja dvije pozicije koje rijetko dolaze zajedno: onu brata koji je svjedočio privatnom životu jedne obitelji i onu profesionalnog povjesničara naviknutog događaje smještati u širi kontekst.
Zašto se o Diani gotovo trideset godina poslije još uvijek pišu nove knjige?
Zanimljivost Swan Songa ne leži samo u obećanim novim informacijama. Diana je možda jedan od najboljih primjera osobe čija se kulturna biografija nastavila razvijati dugo nakon smrti. Generacija koja pamti njezino vjenčanje, intervjue, humanitarne angažmane i pogreb danas dijeli interes za nju s publikom koja se rodila godinama poslije 1997. Za jedne je ostala osobno sjećanje na jedno razdoblje pop-kulture i britanske povijesti, dok je za druge postala povijesna figura koju upoznaju kroz arhivske fotografije, modu, dokumentarce, knjige i serije.
Upravo toj drugoj skupini čitatelja Spencer se izravno obraća. Volio bi, rekao je prilikom najave knjige, da oni koji su premladi da bi se Diane sjećali dok je bila živa nakon čitanja razumiju kakva je zapravo bila – karizmatična, puna ljubavi i energije, ali jednako tako nesigurna i kompleksna. Njegov cilj, barem prema onome što zasad znamo o knjizi, nije proizvesti još jednu idealiziranu sliku “princeze naroda”, nego vratiti joj osobnost koju su desetljeća interpretacija često pretvarala u simbol.
“U tome se krije i potencijalno najzanimljiviji aspekt knjige. Nakon gotovo trideset godina tijekom kojih su Dianinu priču iznova pripovijedali biografi, novinari, suradnici, bivši članovi kraljevskog osoblja, televizijski autori i ljudi iz njezina društvenog kruga, ovaj put pripovjedač je netko tko je poznavao njezin život prije nego što je uopće postao javna priča.“
Swan Song izlazi 22. rujna
Swan Song: Diana, My Sister izlazi 22. rujna, gotovo godinu dana prije 30. godišnjice Dianine smrti. Britansko izdanje objavljuje Penguin Michael Joseph, dok je u SAD-u za knjigu zadužen Penguin Press, a planirana je istodobna međunarodna distribucija i prijevodi na 12 jezika. Englesko izdanje ima 384 stranice, a uz tiskano bit će dostupno i kao e-knjiga te audioknjiga.
Hoće li Swan Song doista promijeniti nešto u načinu na koji danas gledamo Dianin život, moći će se procijeniti tek nakon objave. No već sada je jasno zašto će biti jedna od zapaženijih biografskih knjiga ove jeseni: nakon desetljeća tuđih interpretacija, priču o Diani prvi put u ovakvom opsegu preuzima njezin mlađi brat, polazeći od vremena u kojem ona još nije bila princeza, simbol ni kulturni fenomen, nego jednostavno njegova sestra.
FOTOGRAFIJE: Instagram, Penguin
