Maria Grazia Chiuri većinu je karijere provela u nekima od najvećih modnih kuća na svijetu, no jedan od njezinih posljednjih projekata nema mnogo veze s modnim pistama. U samom središtu Rima, nekoliko minuta od Campidoglia, zajedno je s obitelji obnovila Teatro della Cometa, malo kazalište s dugom i prilično neobičnom poviješću.
Chiuri i njezina obitelj kupili su kazalište 2020. godine, nakon čega je uslijedilo nekoliko godina istraživanja, restauracije i prilagodbe prostora. Teatro della Cometa ponovno je otvoren u svibnju 2025., a cilj nije bio samo obnoviti staru kazališnu dvoranu, nego vratiti joj mjesto u kulturnom životu grada. Danas se ondje izmjenjuju kazališne predstave, glazba, ples i performans, a prostor je zamišljen i za razgovore, radionice, umjetničke rezidencije i druge projekte.
Teatro della Cometa
Talijanska modna dizajnerica i njezina kći Rachele Regini zainteresirale su se za njegovu povijest nakon što su naišle na originalne crteže arhitekta Tomasa Buzzija. Iza tih nacrta otkrile su priču o ženi koja je Teatro della Cometa osmislila više od pola stoljeća ranije – Anni Laetitiji Pecci Blunt, poznatijoj kao Mimì.
Mimì Pecci Blunt rođena je 1885. godine u aristokratskoj rimskoj obitelji, a velik dio života provela je između Rima, Pariza i New Yorka. Njezin pariški dom u Rue de Babylone tijekom dvadesetih i tridesetih godina bio je mjesto okupljanja umjetnika, književnika i glazbenika. Među gostima su bili Salvador Dalí, Jean Cocteau i Paul Valéry, a posebno su ostale zapamćene njezine kostimirane zabave.
Po povratku u Italiju sličnu je energiju željela prenijeti u Rim. Organizirala je koncerte, podržavala mlade umjetnike te 1935. godine s pjesnikom Liberom De Liberom osnovala Galleriju della Cometa. Ime je dolazilo od kometa koji se nalazio na obiteljskom grbu Pecci, a isti će simbol kasnije dobiti i kazalište.
Malo kazalište zamišljeno poput starog dvorskog teatra
Ideja o vlastitom kazalištu postojala je još prije Drugog svjetskog rata, ali realizirana je tek pedesetih godina. Mimì Pecci Blunt 1956. godine angažirala je talijanskog arhitekta Tomasa Buzzija da u zgradi uz obiteljsku palaču na Piazza d’Aracoeli projektira intimno kazalište koje će nastaviti funkcionirati poput njezinih kulturnih salona – kao mjesto susreta publike, umjetnika i različitih umjetničkih disciplina.
Buzzi je osmislio prostor na nekoliko razina, s parterom, galerijama i pozornicom, oslanjajući se na arhitekturu starih talijanskih dvorskih kazališta. Posebnu je pozornost pritom posvetio detaljima. Osmislio je svjetiljke u oblicima zvijezda i kometa, mjedena vrata i niz dekorativnih elemenata koji su publiku vodili kroz prostor. Među najupečatljivijim dijelovima projekta bilo je šest postojećih prozora na stražnjoj strani pozornice. Buzzi ih nije zatvorio, nego ih je uključio u scenografiju tako da se iza pozornice otvara stvarni pogled prema Campidogliu.
Teatro della Cometa otvoren je 1958. godine, a tijekom šezdesetih ondje su se održavale kazališne predstave, koncerti i operne produkcije. Njegova prva faza nije, međutim, dugo trajala. Požar izazvan kratkim spojem 1968. godine teško je oštetio kazalište, koje je nakon toga godinama bilo zatvoreno. Ponovno ga je 1986. godine otvorila Mimìna kći Viviana Pecci Blunt, a prostor je nastavio raditi sve do 2020. godine.
Maria Grazia Chiuri i njezin suprug u to su vrijeme već bili redoviti posjetitelji i pretplatnici Teatra della Cometa. Kada su vlasnici odlučili prodati zgradu, obitelj Chiuri-Regini uključila se prvenstveno zato što nije željela da prostor izgubi svoju izvornu funkciju. Chiuri je u razgovoru za Vogue objasnila kako ih je brinula mogućnost da se povijesno kazalište jednostavno prenamijeni u komercijalni prostor. Prvotna ideja čak nije bila da ga sami vode, nego da postojeći kazališni program nastavi raditi.
Pandemija je te planove promijenila. Dotadašnja uprava nije obnovila najam, pa su Chiuri, njezin suprug Paolo Regini te njihova djeca Rachele i Niccolò odlučili krenuti u mnogo veći projekt. Vratili su se originalnim Buzzijevim crtežima i započeli detaljno istraživanje povijesti zgrade. Chiuri kaže da je cijeli proces, od istraživanja do obnove, trajao oko pet godina.
Arhitektonsku obnovu vodili su Fabio Tudisco i Andrea Panzini, a cilj nije bio izmisliti novu verziju Teatra della Cometa, nego pronaći što više originalnih elemenata i ponovno uspostaviti logiku Buzzijeva projekta. Zadržan je i karakter malog, intimnog kazališta. Prema aktualnim informacijama Teatro della Cometa ima 200 mjesta, raspoređenih između partera i nekoliko razina galerija.
Uz dramski program, ondje se održavaju koncerti, plesne predstave i performansi, a pojedina područja programa vode različiti kustosi. Tu su i umjetničke rezidencije, radionice, razgovori i međunarodni projekti. Dio kazališta posvećen je i dokumentacijskom centru koji će čuvati i digitalizirati njegov povijesni arhiv, uključujući Buzzijeve nacrte, fotografije, programe i materijale povezane s Mimì Pecci Blunt i rimskom kulturnom scenom 20. stoljeća.
Važan dio prostora postao je i obnovljeni foaje s kafićem koji nije zamišljen samo za posjetitelje predstava, nego kao mjesto otvoreno gradu. Time se na neki način vraća ideja od koje je Teatro della Cometa i nastao: mjesto kulture koje ne živi samo nekoliko sati navečer, nego okuplja ljude i izvan samog programa.
Priča o Rimu koja se lijepo uklapa u karijeru Marije Grazije Chiuri
Nije teško razumjeti zašto je upravo priča Mimì Pecci Blunt toliko zainteresirala Mariju Graziju Chiuri. Tijekom devet godina na čelu Diorovih ženskih kolekcija često je surađivala s umjetnicama, koreografkinjama i obrtnicama, a svoj je rad redovito povezivala s pričama žena koje su ostavile trag u umjetnosti i kulturi. Teatro della Cometa tu je ideju prenio iz mode u jedan mnogo intimniji prostor.
Možda je upravo zato cijeli projekt posebno zanimljiv. Nakon desetljeća provedenih na modnim pistama Pariza i Milana, Chiuri je u rodnom Rimu uložila godine u obnovu prostora koji prima dvjestotinjak ljudi. Umjesto da mu ostavi novi, lako prepoznatljiv dizajnerski potpis, vratila se nacrtima nastalima prije sedamdesetak godina i priči žene koja je željela stvoriti mjesto na kojem će se susretati različite umjetnosti.
FOTOGRAFIJE: Instagram, Teatro della Cometa (@teatrocometa)
