Krajem prošlog ljeta na Twitteru sam vidjela Tomato Box i odmah ga poželjela isprobati. Već nakon prve kutije postala sam fan cijelog koncepta: u kutiji se nalazi gotovo dva kilograma rajčica, raspoređenih u desetak sorti različitih boja, oblika i okusa, a svaka nosi naljepnicu s QR kodom koji vodi do njezina opisa i podrijetla. Kada je stigla, sljedećih smo dana uz svaki obrok birali koju ćemo sortu kušati, skenirali kodove i uspoređivali okuse. Zanimalo me kako je Tomato Box nastao i tko stoji iza njega, a pokazalo se da je Krešimir Zorić prava enciklopedija paradajza.
Prilikom kušanja fascinantno je otkrivati koliko je zapravo bogata kategorija koju u svakodnevnoj kupnji često svodimo na tek nekoliko poznatih sorti. Svaka nova rajčica ponudila bi drukčije iskustvo, a uspoređivanje i biranje favorita donijelo bi zabavan element iščekivanja. Zato sam jedva čekala i ovogodišnju sezonu, čiji su prvi boxovi ovoga tjedna stigli u delikates trgovine. Tim sam povodom razgovarala s Krešimirom Zorićem, kod kojeg je sve počelo kao hobi, što je ostalo i do danas, samo u znatno većim razmjerima. Tomato box u međuvremenu je okupio krug vjernih fanova koji svakoga ljeta nestrpljivo čekaju početak nove sezone i prve kutije.
Tomato box
Krešimir se paradajzima počeo baviti kada je na internetu počeo istraživati sorte pogodne za uzgoj u Lici, čiju klimu obilježavaju kratka ljeta i hladne noći. Otvorio mu se potpuno novi svijet, s tisućama sorti koje se uzgajaju od Patagonije do Sibira i uspijevaju u podnebljima znatno ekstremnijima od našega. Ubrzo je pokrenuo i blog, prije svega zato što je primijetio da takvog sadržaja kod nas gotovo nema. Stranice posvećene paradajzima sorte su uglavnom opisivale vrlo suhoparno, dok se malo pisalo o njihovoj povijesti, podrijetlu i zanimljivim pričama koje često stoje iza njih.
Otvorio sam jednostavan blog na WordPress.com i godišnje napisao jedan ili dva teksta o sortama. Bez ikakve promocije ti su tekstovi pronašli svoju publiku. Počele su mi stizati poruke, pohvale i podrška čitatelja, što me je dodatno motiviralo da nastavim.
Tomato box, odnosno pakiranje desetak različitih sorti paradajza namijenjenih kušanju, nastao je mnogo kasnije i, kako mi govori Krešimir, prilično spontano. Svake su godine željeli isprobati što više novih sorti pa su nabavljali sjeme različitih paradajza. Kada su biljke počele rađati, odjednom su imali stotine kilograma plodova koje jednostavno nisu mogli potrošiti, koliko god kuhali i dijelili ih prijateljima.
“Supruga Vedrana pogurala je ideju da otvorimo jednostavan OPG. Posložili smo desetak sorti u jednu kutiju, označili koja je koja i odnijeli je u naš kvartovski delikates dućan u Zagrebu s pitanjem: ‘Biste li vi ovo prodavali?’. U prvoj sezoni složili smo možda stotinjak boxova. Reakcije su od početka bile odlične, a vrlo brzo smo vidjeli da ljudima nije zanimljiv samo paradajz kao proizvod, nego i samo iskustvo kušanja većeg broja različitih sorti”, prepričava Krešimir.
Desetak sorti koje se mogu kušati u pravom trenutku
Na format Tomato Boxa utjecalo je i iskustvo iz vremena prije OPG-a, kada su paradajze poklanjali prijateljima. Primijetili su da ljudi veliku kašetu od pet ili deset kilograma često ne stignu potrošiti prije nego što se dio plodova počne kvariti, pa su zaključili da je idealna količina približno dva kilograma. Takvo je pakiranje dovoljno veliko da se u njega smjesti desetak različitih sorti, ali i dovoljno malo da se sve kušaju u optimalnoj zrelosti. To je, govori mi Krešimir, posebno važno jer mnoge sorte koje uzgajaju imaju tanku opnu i kratak rok trajanja nakon branja, zbog čega ih je gotovo nemoguće pronaći u redovnoj prodaji.
“Danas su količine koje isporučujemo i dalje male te boxovi se često prodaju isti dan kada ih dostavimo. Neki dućani imaju čak i liste čekanja pa kupce zovu čim stigne nova isporuka. Imamo i dosta kupaca koji nam se izravno javljaju i pitaju kada će biti sljedeća isporuka jer žele ponovno kušati neke nove sorte”, kaže Krešimir.
Ove su godine posadili više od 90 sorti, a prvi put nisu uspjeli slijediti dosadašnje pravilo prema kojem su približno polovicu trebale činiti nove sorte koje tek žele uzgojiti i kušati, dok je druga polovica bila rezervirana za najbolje iz prethodnih sezona. S godinama se, međutim, nakupilo previše favorita kojih bi se teško odrekli, pa potpuno nove sorte, koje prvi put uzgajaju i kušaju, sada čine trećinu ovogodišnjeg izbora.
“Nove sorte biramo dosta pažljivo, uglavnom prema iskustvima i preporukama drugih kolekcionara i entuzijasta koji se paradajzima bave širom svijeta. Internet zajednica ljudi koji skupljaju i uzgajaju stare sorte vrlo je aktivna, posebno kada je riječ o razmjeni sjemena.“
Do novih sorti često dolaze i putem bloga. Čitatelji im se javljaju s preporukama, a katkad šalju i sjeme sorti koje su ih oduševile. Tako paradajz iz nečijeg vrta na drugom kraju Hrvatske ili svijeta završi kod njih u Lici, a poslije i u Tomato boxu. Od novih sorti koje isprobaju svake godine samo nekolicina “izbori” mjesto u sljedećoj sezoni. Za više njih jednostavno nema prostora jer se tijekom godina skupio velik broj favorita bez kojih danas teško mogu zamisliti svoj vrt. Svaka nova sorta zato mora biti dovoljno posebna da bi ušla u stalnu postavu – i u vrtu i u Tomato boxu.
Okus pritom nije jedini kriterij. Neka sorta može biti fantastična za kušanje, ali joj podneblje u Lici jednostavno ne odgovara. Ako slabo rodi, biljka se cijelu sezonu muči ili su plodovi izrazito osjetljivi na tamošnje uvjete, moraju od nje odustati bez obzira na to koliko im je okus zanimljiv. Krešimir dodaje:
“Od početka nam je također bila želja da ocjenjivanje sorti ne bude samo naše subjektivno mišljenje. Zato smo prije nekoliko godina na web stranici, uz profile pojedinih sorti, dodali mogućnost ostavljanja recenzija. Kad bismo prijateljima poklonili različite sorte za kušanje, nagovarali bismo ih da ostave recenziju i svoju ocjenu. Tako se s vremenom stvorila šira baza dojmova i možemo vidjeti kako istu sortu doživljavaju različiti ljudi. To nam je puno zanimljivije nego da konačni sud donosimo samo na temelju vlastitog ukusa.”
Što čini savršen paradajz?
Kušanje različitih sorti uspoređuje s kušanjem vina, craft piva ili čokolade. Kada se čovjek dovoljno zainteresira za nešto od toga, počne primjećivati nijanse koje prije uopće nije uočavao, a katkad naiđe i na okus koji ga zaista iznenadi. U načinu ocjenjivanja piva pronašli su dobar model za razmišljanje o paradajzima. Naime, piva se ne ocjenjuju sva međusobno, nego unutar određenog pivskog stila, pa slično pokušavaju napraviti i sa sortama paradajza – podijeliti ih u određene kategorije i onda tražiti najbolje unutar svake od njih.
“To je zapravo i jedna od glavnih ideja Tomato boxa: pokazati koliko različitosti postoji unutar nečega što većina ljudi jednostavno zove paradajzom. Postoje sorte slatke gotovo poput meda, druge aromama podsjećaju na neko egzotično tropsko voće, treće imaju izraženiji kiseli karakter, a četvrte oduševljavaju gustom, mesnatom teksturom. U jednom boxu pokušavamo dati primjere različitih kategorija i sasvim je normalno da se nekome neće baš svaka svidjeti jednako”, objašnjava Krešimir.
Kao i kod vina, piva ili čokolade, na konačan dojam pojedine sorte paradajza utječe niz komponenti. Ako jedna od njih previše dominira, može potpuno prekriti ostale, pa su im posebno zanimljive sorte u kojima se različiti elementi okusa međusobno nadopunjuju i postižu dobru ravnotežu. Kada bi među klasičnim paradajzima morao izdvojiti osobnog favorita, Krešimir bi odabrao sortu Kosovo, ružičasti paradajz koji ih je oduševio ravnotežom okusa jer nije ekstreman niti u jednom smjeru, a sve njegove komponente zajedno funkcioniraju izuzetno dobro.
Krešimir kaže:
“Kad bismo morali zamisliti koji bi bio ‘savršeni klasični paradajz’, Kosovo bi nam bilo među prvim asocijacijama. Zanimljiva je i priča koja prati tu sortu. Otkrio ju je Novozelanđanin koji je prije nešto više od dvadeset godina bio pripadnik mirovnih snaga na Kosovu. Sortu je pronašao u jednom tamošnjem dvorištu, gdje se navodno uzgajala generacijama. Oduševljen paradajzom, poslao je sjeme svojoj majci na Novi Zeland gdje je sorta dobila ime Kosovo, a zatim je kroz razmjenu sjemena pronašla put do vrtova širom svijeta – i na kraju do našeg vrta u Lici.”
Sezona je kratka, a vremenski uvjeti nepredvidivi
Sezona dozrijevanja paradajza u Lici vrlo je kratka i traje otprilike šest ili sedam tjedana, od sredine kolovoza do kraja rujna. Zbog hladnijeg proljeća sade ih tek početkom lipnja, a najveći dio pakiranja i isporuka koncentriran je u otprilike mjesec dana, tijekom kojih slože nekoliko stotina boxova. To razdoblje postaje prilično intenzivno, tim više što je Tomato box nastao kao hobi i to je, unatoč većim razmjerima, ostao do danas. Krešimir i njegova supruga Vedrana rade uredske poslove u Zagrebu, dok se paradajzima bave prvenstveno vikendima.
Jedan od najvećih izazova Tomato box projektu je uzgoj paradajza na otvorenom. Krešimir kaže:
“Tko se ikada bavio vrtlarstvom, znat će koliko stvari tijekom jedne sezone može krenuti u nepredviđenom smjeru. S druge strane, upravo nam podneblje u kojem uzgajamo paradajze dosta pomaže. Područje između Kapele i Velebita tradicionalno ljeti dobiva relativno malo kiše, što je važno za zdravlje paradajza uzgojenog na otvorenom. Naše obiteljsko zemljište nalazi se uz rijeku Gacku pa biljke iz tla imaju dovoljno dostupne vode te ih ne moramo dodatno zalijevati. Primjećujemo i osjetno manje štetnika nego, primjerice, kod uzgoja u okolici Zagreba. U šali kažemo da tamošnje bube i uši još nisu naučile što je paradajz, malo tko ga je ranije uzgajao u Lici, pa ne znaju što bi s njime.”
Svaka godina uzgoja donosi drukčije uvjete, a ova je izrazito suha i vruća pa se promijenilo i ponašanje pojedinih dijelova zemljišta. Biljke posađene najbliže vodotoku prijašnjih godina ondje nisu najbolje uspijevale jer je tlo bilo prevlažno, dok ove sezone daju najbolje rezultate. One udaljenije od vode, s druge strane, više se muče s nedostatkom vlage, što je obrnuto od situacije prethodnih godina.
Visoke dnevne temperature zasad ipak nisu izrazito negativno utjecale na paradajze. Krešimir pretpostavlja da tome pridonosi položaj na višoj nadmorskoj visini: noći su i tijekom ljeta prilično svježe pa biljke do jutra dobiju priliku oporaviti se od dnevnih vrućina.
Zanimalo me i koliko je teško odrediti cijenu ovakvog proizvoda jer Tomato box, uz gotovo dva kilograma paradajza, uključuje i edukativni sadržaj. Svaka sorta u Tomato boxu označena je QR kodom koji vodi do njezina profila na web stranici, s opisom, podrijetlom, pričom i recenzijama ljudi koji su je kušali. Tako se tijekom kušanja može doznati da određena sorta potječe iz neočekivanog dijela svijeta ili pročitati kako je sačuvana i proširila se među uzgajivačima. Također, Tomato box pokazao se i kao prilično originalan poklon, pogotovo za nekoga tko uživa u hrani i otkrivanju novih okusa.
Putovali smo po brojnim regijama s tradicijom uzgoja paradajza te po internetu istraživali slične proizvode, ali nismo pronašli nigdje nešto slično s čime bismo ga mogli izravno usporediti, pa je samim time teško imati klasičnu referencu ovakvog proizvoda za određivanje cijene.
S druge strane, na Tomato box ni ne gledamo kao na klasičan komercijalni posao. I dalje ga doživljavamo kao projekt i hobi čiji je glavni cilj ljudima pokazati koliko je svijet paradajza raznolik i koliko veliko bogatstvo sorti postoji.
Tomato box zasad ostaje mali i sezonski projekt
Tomato box će, barem zasad, ostati mali i sezonski projekt jer bi znatnije povećanje količina moglo utjecati na njegovu kvalitetu. Većina starih sorti koje uzgajaju pripada takozvanim nedeterminiranim sortama, čiji plodovi dozrijevaju postupno, pa ih beru svakih četiri do pet dana, odmah sortiraju i pakiraju te već sljedećeg jutra dostavljaju u trgovine. Budući da mnoge imaju vrlo tanku kožicu i kratak rok trajanja, idealno je da box istoga dana stigne do kupca i da se svaka sorta kuša u najboljem trenutku zrelosti. Takav način uzgoja i distribucije ne ostavlja mnogo prostora za skladištenje, duge distribucijske lance ili klasičnu veleprodaju.
“Da nas je netko prije nekoliko godina pitao želimo li se baviti prodajom paradajza, odgovor bi vjerojatno bio da nema šanse. Zato ni danas ne možemo sa sigurnošću reći u kojem će se smjeru projekt razvijati idućih godina. Ako bismo jednog dana željeli produžiti sezonu, jedan bi smjer svakako mogao biti postavljanje plastenika. Zanimljiva nam je i mogućnost prerade, primjerice sušenjem paradajza, kojom bi se arome pojedinih sorti mogle sačuvati puno dulje od same sezone. Ali o tom – potom”, zaključio je Krešimir.
Gdje kupiti Tomato box?
Tomato box dostupan je u trgovinama Mrkvica diljem Zagreba te u delikatesnoj trgovini Slicerica na Vrbanima. Količine su vrlo ograničene, a boxovi se često rasprodaju već na dan dostave, pa je prije odlaska u trgovinu preporučljivo telefonski provjeriti dostupnost.
Informacije o terminima isporuke moguće je primati putem e-maila ostavljanjem adrese u kontaktnom obrascu. Obavijesti se tijekom sezone šalju uglavnom nakon svake tjedne berbe.
Uz prethodnu najavu i dogovor, Tomato box moguće je preuzeti i izravno na Vrbanima. Cijena kod izravnog preuzimanja iznosi 10 eura, dok je na prodajnim mjestima obično jedan do dva eura viša.
FOTOGRAFIJE: Privatno vlasništvo, Tomato box
