Tim riječima arhitekti madridskog Studija Plutarco opisuju početak obnove kuće koja je za njih imala i dodatnu emocionalnu vrijednost. Naime, riječ je o domu njihove suosnivačice Ane Arane, pa je projekt bio prilika da vlastitu filozofiju dizajna pretoče u prostor u kojem će svakodnevno živjeti.

Smještena u Madridu, kuća iz tridesetih godina prošlog stoljeća prostire se na 376 četvornih metara unutarnjeg prostora te dodatnih 112 četvornih metara vrta. Nakon obnove pretvorena je u raskošan interijer u kojem boje, uzorci, zakrivljene linije i različite teksture zajedno stvaraju atmosferu koja djeluje razigrano, toplo i pomalo kazališno.

Jedna od prvih odluka odnosila se na organizaciju prostora. Kuća se otvara prema dva dvorišta – privatnoj ulici s jedne strane i velikom unutarnjem dvorištu s druge, što je u Madridu prilično neuobičajena situacija pa su ova prostranost i privatnost bili ključni u odluci da se dnevni boravak smjesti u salonu, u tihom i mirnom prostoru s obje strane.

“Stropovi su nam jako važni, pa smo odlučili izgraditi svodove, značajku koja se u to vrijeme široko koristila, i odlučili smo se za visoki sjaj kako bi bolje reflektirao svjetlost. Što se tiče namještaja, sofa brenda Arflex bila je ključna: željeli smo da bude vrlo udobna i vrlo mekana. Također smo predstavili suvremenije komade, poput lampe Inga Maurera i rada Ivána Franca, koji, iako izgleda kao fotografija, je zapravo izrađen ručno, olovkom”, pojašnjava studio na svojoj web stranici.

U blagovaonici se pojavljuju dvije jasne arhitektonske reference: zasvođeni strop s dekorativnim profilacijama inspiriran radom Roberta Mallet-Stevensa na Villi Cavrois te kombinaciju različitih vrsta mramora, koja je posebno vidljiva na stubištu i ogradi, a snažno podsjeća na ulaze u vile Piera Portaluppija u Italiji iz 1930-ih, s njihovim karakterističnim spojem mramora te ograda s okulusima i kružnim motivima.

“Blagovaonicu volimo promatrati kao društveni prostor, mjesto na kojem postoji vrijeme za ostati i razgovarati. Zato smo je izravno povezali s dnevnim boravkom, čime smo omogućili različite načine korištenja prostora. Vjerujemo da je ta povezanost prostorija ključna kako bi prostor djelovao promjenjivo i prilagodljivo”, ističu arhitekti.

Pomični paravan ima važnu ulogu. Tijekom dana funkcionira kao zid obložen keramičkim pločicama, a navečer ili kada požele promijeniti atmosferu, može se okrenuti i otkriti ogledalo. Iza njega nalazi se umjetnički rad Xevija Sole, jednog od omiljenih umjetnika ovih arhitekata iz galerije Alzueta, koja ih uvijek podržava u njihovom radu.

„U kuhinji je kombiniranje materijala bilo ključno. Radili smo s pet osnovnih materijala: dvije vrste drva – trešnjom, zbog njezina crvenkastog tona, umjesto uobičajenog hrasta, te borom bajcanim u tamnoplavu boju, što je bio eksperiment s novim danskim materijalom – zatim kuhinjskim otokom od terrazza izrađenim posebno za ovaj projekt, podom od druge vrste terrazza koji podsjeća na ulaze milanskih zgrada te plavim pločicama s crvenom fugom”, pojašnjavaju arhitekti.

„Ostatak prostora zadržali smo neutralnijim, uz svijetloplavu nijansu koja podsjeća na nebo i prirodno se stapa s eksterijerom. Zato smo i strop izveli u plavoj boji visokog sjaja, čime smo stvorili kontinuitet između interijera i vanjskog prostora. Vegetacija nam je također bila vrlo važna. Željeli smo stvoriti malu klimatsku oazu koja će pružiti ugodu tijekom najtoplijih razdoblja godine. Posadili smo virginijsku lozicu koja će s vremenom prekriti zid, u jesen pocrvenjeti, a zatim ponovno potjerati, uz kombinaciju zimzelenih i listopadnih biljaka kako bi se prostor mijenjao zajedno s godišnjim dobima.“

U dnevnom boravku glavnu ulogu ima sofa STV koju je Studio Plutarco dizajnirao za Rabadán, suvremeni brend tapeciranog namještaja. Polazišna ideja bila je jednostavna: stvoriti sofu za gledanje televizije. Izrazito je mekana i može se konfigurirati na različite načine kako bi cijela obitelj mogla udobno sjediti i zajedno pogledati film.

Gornja etaža najprivatniji je dio kuće, prostor namijenjen svakodnevnom životu. Mali radni kutak vodi prema garderobi inspiriranoj japanskim hramovima, s konusnim stropom i drvenim oblogama u obliku rastera: “Željeli smo da glavna spavaća soba odiše osjećajem mira. Uvijek kažemo da vas tamne boje grle, zbog čega je zasvođeni strop obojen u ponoćno plavu nijansu, s integriranim svjetlima koja podsjećaju na zvijezde te sazviježđem koje je ručno oslikao Jesús Colmenero. Kombinacija materijala nastavlja se zeleno bajcanim drvom i kružnim staklenim blokovima koji kroz zakrivljena vrata vode u kupaonicu. Krivulja, koja se provlači cijelom kućom, omekšava linije i uklanja oštre kutove. U kupaonici zakrivljene pregrade odvajaju tuš i toalet, terrazzo pod povezuje cijeli prostor, dok ormarić za umivaonik izrađen od kineskog mramora i korijena brijesta zaokružuje cijeli koncept.“

I u vrtu im je cilj bio spojiti neočekivane elemente, a u ovom slučaju to su prugasti pod od keramičkih pločica, bazen obložen zelenim mozaikom i prostor za roštilj obložen plavim pločicama dimenzija 10 × 10 centimetara. Svidjelo im se što ovaj prostor potiče osjećaj mira. Bočni zid obrasao vegetacijom stvorio je zeleni zastor koji unosi spokoj. Bazen je također bio važan dio projekta – mjesto za osvježenje, opuštanje i druženje.

“Volimo kada nam dolaze gosti, kada se kuća doista koristi, kada se uživa u zajedničkim prostorima i kada veliki stolovi okupljaju ljude na otvorenom”, zaključuju arhitekti.

FOTOGRAFIJE: Germán Saiz